U RH ne postoji srednji sloj društva - labinski : "Ne idemo u restorane, ali živimo sasvim OK" (Ironija ili?)

U RH ne postoji srednji sloj društva - labinski : "Ne idemo u restorane, ali živimo sasvim OK" (Ironija ili?)

3.6.2010. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Živimo sasvim OK, pogotovo u odnosu na okruženje; bez ikakvog licemjerja, spadamo u srednji sloj. Radimo, mučimo se, i mi živimo ‘od prvog do prvog'''', samo smo možda malo poduzetniji, ne čekamo da nam se neke stvari dogode, već im idemo ususret - priča nam "glava" jedne peteročlane mlade labinske obitelji. Inženjer je zaposlen u javnoj tvrtki, a bolja polovica radi kao profesorica u školi. Imaju tromjesečnu bebu, dijete u jaslicama te vrtićarca.

Njihov mjesečni zbroj plaća seže do oko 16 tisuća kuna, čemu valja pribrojiti i prosječne tri tisuće kuna koje on zaradi u svojoj informatičkoj tvrtki ili kao suradnik drugih iz iste branše. Dopunski stiže raditi sve rjeđe jer zbog djece nema vremena. Uostalom, kako veli, s godinama sve više cijeni "neke druge stvari" više od novca. Rata kredita za stan od 70-ak "kvadrata" mjesečni im kućanski budžet startno smanjuje za pet tisuća kuna, a režije (zimi je radi klime struja oko 1.000 kuna) te vrtić (1.000 kuna za dva mališana)

za još 3.000 kuna. Najveća je stavka, naravno, prehrana (prate se akcije, skupljaju bodovi na karticama, ali pazi i na kvalitetu), koja s izdacima za higijenu, kozmetiku, odjeću, obuću, pelene i ostale potrepštine za djecu pojede oko trećine proračuna. Tu je još i gorivo za dva automobila, na čiju registraciju i servis godišnje ide do 10.000 kuna.

Zahvaljujući za naše prilike debelom takujinu, ovoj obitelji ipak ostane za plaćanje pet životnih osiguranja, dobrovoljnog mirovinskog fonda te dječje štednje. "Radije tako nego da držimo šolde pod kušinom", njihova je deviza.

Ostane i za "kulturno uzdizanje", redovno kupuju knjige, dok su odlasci u kino ili na koncert u drugom planu jer im se "život sada vrti oko djece". Ako pažljivo kalkuliraju, stignu i na ljetovanje.

- Pod dojmom recesije bilježimo troškove, više planiramo budžet. Živimo, kažem, relativno ugodno. Ne oblačimo se drukčije, ne jedemo po restoranima, domet nam je pizza... Imamo, istina, tu sreću da su nam plaće redovne. Onima s manjim ili neredovitim primanjima, a pogotovo onima koji ostaju bez posla, treba se diviti. To je nauka preživljavanja! To su ekonomski maheri, a ne naši makroekonomisti!, zaključuje naš sugovornik.

I. RADIĆ

 

Država bogatih i siromašnih: U Hrvatskoj srednji sloj gotovo i ne postoji 

 

 

radno mjesto društvo recesija gospodarstvo budžet kućni budžet rad srednji sloj kućni proračun