U petak u Gradskoj galeriji izložba "I nakon života, život"
26.2.2020. // Labin.hr // Objavljeno u kategoriji Kultura
Ovog petka, 28. veljače, u Gradskoj galeriji otvara se nova, grupna
izložba koja će izložiti radove devetorice labinskih pokojnih autora.
Izložba naziva "I nakon života, život" izložit će radove Quintina
Bassanija, Josipa Diminića, Mate Čvrljka, Krešimira Farkaša, Beti
Kranjčević, Jasne Maretić Diminić, Orlanda Mohorovića, Renata Percana te
Sanje Švrljuge Milić. Otvorenje izložbe zakazano je za 18 sati, a o
autorima, njihovim radovima i značaju koji su imali za Labin govorit će
Branka Arh, povjesničarka umjetnosti.
Otvorenje ove izložbe samo
po sebi od velikog je značaja za umjetnost u Labinu, ali utoliko je veće
jer je otvorenje jedna od mnogobrojnih svečanosti kojima se u Labinu
obilježava Dan Labinske Republike, koja ove godine slavi 99.obljetnicu.
Prenosimo dio predgovora izložbe koji je napisala gospođa Arh:
"Quintino
Bassani, majstorski tumač slike i slikarstva, autentična osobnost
strukturnog istarskog krajolika, svoj je slikarski prostor stvorio
motreći zemlju iz nekog pogleda s visine. Zaokupljen brazdama uzorane
zemlje, terasama, stepenastim suhozidima uzdignutim nad morem, gledao je
ispod površine motiva, ono elementarno u prirodi i u slikarstvu. Gledao
je zapravo složenu strukturu svijeta koju svaki od tih motiva nosi u
sebi.
U svom dugom stvaralačkom djelovanju Josip Diminić je
zavičajni prostor povezao s univerzalnim vrijednostima života i
umjetnosti. Ukorijenjen u zavičajnost, rodnom Labinu i Istri posvetio je
sav svoj život. Labin je prostor u kojemu je gradio gnijezda svoga
utočišta, iz kojega je odašiljao svoje umjetničke poruke, prenosio
značenja svoje ranjivosti, uzlazaka i silazaka svojih stvaralačkih
misli. Inventivnošću, svestranošću i znatiželjom branio je svoju misao,
životne i duhovne vrijednosti. Onaj ulog iskrenosti i hrabrosti koji ga
je vodio i koji mu je otvarao nove putove, pristupe i poglede na
umjetnost, živio je i osmislio u svome početku i u svome kraju. Novim
izričajnim koracima i nenadanim zaokretima često je iznenađivao i sebe i
nas.
Intrigantnu kiparsku cjelinu pod nazivom Trojanski konj
(1994.) Sanja Švrljuga Milić temeljila je na šokantnim efektima i na
izdvajanju stvari iz konteksta da bi u novom kontekstu dobile nova
značenja, progovorile snagom vizualnog dojma i umjetničkog djela.
Iznimnom sposobnošću poticanja asocijacija i nekonvencionalnim pop-art
pristupom pokazala je kako se običnost može učiniti provokativnom i
senzacionalnom. Polazila je od ideje. I stava, jasno definiranog,
temeljenog na kritici stvarnosti.
Neka duboka puknuća u ljudskom
biću nose i crteži Krešimira Farkaša, promotora i idejnog kreatora Labin
Art Expressa, umjetničke grupe koja je svoj identitet i umjetničko
djelovanje temeljila na rudarskoj ikonografiji. U labinskom likovnom
prostoru ostavio je nezaobilazan umjetnički trag.
Orlando
Mohorović je smatrao da umjetničko djelo ne treba izazivati dojam niti
mu treba davati značenje lijepoga. Na njegov umjetnički stav i izričaj
utjecao je Joseph Beuys, ali i düsseldorfska umjetnička scena
sedamdesetih (tada je Mohorović studirao na Kunstakademie u
Düsseldorfu). Nije preuzeo provokativnu prirodu Beuysova rada, ali je
usvojio neka načela njegova avangardizma: negiranje tradicionalnog
poimanja lijepoga u umjetnosti, prožimanje umjetnosti i života,
eksperimentiranje u kreativnom procesu, elementarnost i škrtost u
izričaju.
Beti Kranjčević je najautentičnije umjetničke tragove
ostvarila u objektima s metalnim strugotinama. Zaokupljala ju je obradba
industrijskih predmeta, grubi i sirovi otpadni materijal koji je
otvorenim stvaralačkim zahvatom oblikovala u zanimljive umjetničke
objekte i reljefe naglašenih strukturnih vrijednosti. Oblikujući
otpadnim materijalom, blještavim strugotinama raznih (i raznobojnih)
metala, provocirala je događanja na površini. Može se zaključiti da je
kiparstvo za nju bilo pitanje eksperimenata površinom, pulsirajućim i
vibrirajućim ritmovima površine.
Nije lako ući u gustu strukturu
crteža Renata Percana u kojima i najmanja crta ima svoju logiku, svoje
opravdanje, razloge i značenja. I nije lako iščitati zamršena
ispreplitanja, snovita stanja i dubinu autorova nemira. Jer, riječ je o
majstoru koji je crti dao sav svoj ulog. I umješnost i umjetnost,
virtuoznost ruke i mjeru oka. Uvijek na strani poetskog vrjednovanja
života i umjetnosti.
Kod Jasne Maretić Diminić spod prikazane
realnosti akvarelnih monokroma neka druga realnost jednostavnog
postojanja tiho i čitko ispisuje svoju bit. Boje su iščezle,
elementarnost akromatskih odnosa vodila ju je do slikarske askeze pa je
motive svela na suptilno strukturiranje svijetlog i tamnog, bijelog i
crnog (i njihovih međutonova). Majstorska su i dragocjena ova njezina
stupnjevanja svjetla i sjene. Sva svoja likovna promišljanja i analize
sabrala je u njima.
Nevjerojatnu lakoću oblikovanja prepoznajemo u
terakotnoj portretnoj plastici Mate Čvrljka, kipara koji nikada nije
odbacio tradiciju, nikada nije napustio vrijednosti i osobitosti kamena,
materijala u kojemu je isticao artikulacije oštrim rezom, geometrizmom i
sintezom forme, i nikada se nije umorio od istraživanja oblikovnih i
izražajnih mogućnosti ljudskog lica. No, mekoća i podatnost terakote
omogućili su mu brzu zabilježbu ideje, prepuštanje nesputanosti
trenutka, energiji ruke u neposrednom dodiru s materijalom, umijeće
oblikovanja na način da dodaje formi, a ne oduzima, kao u kamenu."
Radovi
koji će biti izloženi na izložbi dio su privatnih zbirki. Izložba
ostaje otvorena do 30.ožujka u radnom vremenu galerije, odnosno od
ponedjeljka do subote od 10:00 do 14:00 sati dok je nedjeljom zatvoreno.