U Kršanu propada nacionalno blago
10.7.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Kultura
Kada je prije otprilike tri godine Anton Fable, umirovljen pomorac iz Opatije, rodom iz Kršana, s mnogo zanosa i ljubavi pokrenuo spašavanje napuštenog kompleksa kuća u kršanskom zaseoku Brankovići, čiji je i on jedan od mnogobrojnih vlasnika, podrška je stigla od svih – samih vlasnika, mještana, struke, političara odnosno Općine Kršan. Kuću je Ministarstvo proglasilo kulturnim dobrom od nacionalnog značenja, rijetkim biserom ruralne graditeljske baštine Istre i kapitalnim svjedočanstvom življenja ovdašnjeg čovjeka, pa je inicijativa gospodina Fable dočekana kao posljednji trenutak za spašavanju tog zdanja.
U Etnografskom muzeju u Pazinu već su se krojili planovi o pretvaranju objekta u etnomuzej s radionicama u kojima će se mladi naraštaji neposredno upoznati s kulturom Kršana, u čijem je kaštelu sredinom 19. stoljeća pronađen Istarski razvod, temeljni kamen kulture i pismenosti istarskih Hrvata.
Na temu turističke valorizacije kompleksa Brankovići, smještenog ponad nekadašnjeg Čepićkog jezera, stručni su razgovor pokrenuli profesori i studenti Hotelijerskog fakulteta iz Ičića, pohodili mediji... Ukratko, izgledalo je da će se s radovima započeti brzo, jer “danas tom vrijednom spomeniku tradicionalne arhitekture prijeti urušavanje krovne konstrukcije, a na jednom vitalnom kutu kuće sa sjeverozapadne strane stambeno-gospodarske cjeline poremećena je statika”. To su riječi otrgnute iz prigodnog kataloga u kojem se navodi da je “potrebna hitna, stručna i cjelokupna obnova ovog objekta – bisera ruralne arhitekture i jedinstvenog spomenika tradicionalnog graditeljstva u Istri.
Umjesto očekivanog pokretanja ciklusa spašavanja tog spomenika kulture i stvaranja novih sadržaja u uštogljenoj turističkoj ponudi Općine Kršan, kompleks Brankovići je nakon tri godine u još goroj situaciji. Voditeljica Etnografskog muzeja Istre u Pazinu Lidija Nikočević danas će nam reći da je sve stalo, da Općina Kršan nije pokazala nimalo volje, spremnosti i znanja u spašavanju Brankovice, nakon čega su klonuli i entuzijasti.
Pokušao sam danas stupiti u kontakt s Josipom Kontušom, novim načelnikom nakon prošlogodišnjih izvanrednih izbora u toj općini, ali kako on tu dužnost obavlja volonterski zbog prezauzetosti u svom privatnom poslu, u tome nisam uspio ni nakon više pokušaja. Teško je očekivati da bi odnos prema Brankovici bio bitno drugačiji da je on i cijeli dan u općinskoj zgradi, jer ni on, a ni njegovi suradnici ne shvaćaju kakva je uloga ne samo tog graditeljskog bisera, već i kršanskog i kožljanskog kaštela, drevnog Plomina i drugih spomenika kulture u svekolikom razvoju ovog dijela istočne Istre.
I ovdje je na djelu dobro uhodani kalup djelovanja političkih stranaka u Hrvata, s dugo godina prepoznatljivim timbrom IDS-a, kojim se kadrovi postavljaju, a problemi rješavaju ne prema stručnosti i prioritetima temeljenim na razvojnim programima, već isključivo prema podobnosti i stranačkoj poslušnosti. Deformirani plod takve ''politike'' je ne teško sljepilo, kada je riječ o zavičajnosti i očuvanju njegovih vrijednosti, što bi trebao biti temeljni moto jedne regionalne stranke, već i drugi životni problemi. Da nije tako nije vrag da pitka voda ne bi poodavno stigla i do sela uz istočnu obalu Istre, u vrijeme kada gotovo ističe prvo desetljeće 21. stoljeća? (M. Milevoj)
Kršan Anton Fable Josip Kontuš Brankovići nacionalno blago istarski proizvod Marijan Milevoj Lidija Nikočević kultura