TUNEL DUG ČETIRI I POL KILOMETARA: Prošli smo podzemljem od Čepićkog polja do Plominskog zaljeva
17.3.2019. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo
U Istri postoje dva duga tunela, onaj kroz Učku dugačak 5.062 metra i tunel od Čepićkog polja do Plominskog zaljeva dug 4.560 metara. Ovaj drugi tema je ove priče. Netko će možda reći nije to tunel nego kanal. Međutim, svi koji tako misle sigurno nisu prošli kroz njega, a vjerojatni niti bili na ulazu. Sva je prilika da će malo tko proći njime, jer treba ovdje naglasiti, prolaz kroz tunel je strogo zabranjen. Osim njegove duljine nisam našao podatke o širini tunela, ali po mojoj slobodnoj procjeni širok je oko šest metara, možda i više, a visine je oko četiri metra.
Mi smo kroz tunel prošli u organizaciji Turističke zajednice Kršan krajem rujna 2015. godine. Točnog povoda se ne sjećam, ali svi prisutni stigli su na poziv. Kako sam tada komunicirao s TZ Kršan o još uvijek nažalost neprepoznatim potencijalima za razvoj outdoor turističke ponude tog kraja, pozvali su i mene. Pošto sam znatiželjan te cijelom Istrom često putujem, obilazim poznata i većini nepoznata mjesta ovu priliku naravno nisam propustio. Mada hodanje kroz mračan tunel nije nikakav outdoor, što me uglavnom zanima, već takav indoor da imalo klaustrofobičnoj osobi tamo nije mjesto.
Ispunjen vodom
Prije prolaska kroz tunel okupili smo se ispred kuće kod Ibre, visokog i šarmantnog gospodina koji je tada bio zaposlen kao čuvar tunela i kako nam je govorio, obiđe ga u oba smjera nekoliko puta godišnje. Doznao sam od njega zanimljiv podatak. Svake godine nakon obilnih oborina kada Boljunčica koja je nekada napajala vodom Čepićko jezero nabuja, tunel bude skoro do vrha ispunjen vodom koja onda istječe u Plominski zaljev.
Osim Ibre kao službenog vodiča bili su tu i simpatična Patricija ondašnja direktorica TZ Kršan, grupica s Riječkog sveučilišta, iskusan speleolog i prijatelj Matej Mirkac iz Pule koji nam je na posudbu iz Speleološke udruge Pula svima donio neophodnu opremu, spleo kacigu sa čeonom svjetiljkom za podzemlje. Bio je tu i Đani Dundara kojem sam se prilijepio kao krpelj. Đani mi je zapravo taj izvidnički prolazak tunelom pretvorio u nezaboravno putovanje.
Spontan i neposredan, veliki gospodin i inženjer projektant brodova u Uljaniku, danas već u mirovini, Đani Dundara cijelim je putem nesebično i slikovito dijelio svoja znanja, priče o svojim dogodovštinama o tunelu, dječjim igrama, hvatanju jegulja na izlazu iz tunela, silascima u tunel iz Vozilića, o povijesti nastanka tunela, kako se kopao, što je njegova izgradnja značila za Plomin i još puno toga na čemu sam mu veoma zahvalan.