SUSRET TVORACA PRVE NUMERIČKI UPRAVLJANE TOKARILICE IZ RAŠKE PRVOMAJSKE

SUSRET TVORACA PRVE NUMERIČKI UPRAVLJANE TOKARILICE IZ RAŠKE PRVOMAJSKE

26.11.2007. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

LABIN -Na dogovorenom mjestu u Ripendi u restoranu labinskog ugostitelja Dineta Knapića u subotu navečer pojavili su se točno u zakazano vrijeme. Kao da dolaze na posao, a ne na feštu na kojoj će obilježiti tri desetljeća prvog velikog radnog uspjeha ključnog dijela tvornice Prvomajska iz Raše. Dragoljub Đurović, Darko Kokot, Veljko Golja, Stanko Paliska, Nereo Sinković, Italo Rajković, Mario Matošević, Đani Brajković, Mario Višković i Eugen Dundara - okosnica tima Konstrukcijsko-projektnog biroa, srce onda tek stasale, a sada upokojene tvornice alatnih strojeva, koja se na tržištu ne tako daleke 1977. godine pojavila s prvom numerički upravljanom tokarilicom u ovom dijelu Europe - modelom T-200 NCR. Velik je to uspjeh ondašnje tvornice, plod iskustva i znanja, za koji će godinu dana kasnije prvi čovjek tima dipl. ing. Dragoljub Đurović dobiti prestižnu državnu prvomajsku nagradu.

Kao onda, Đurović je i sada ponovio da je nagrada pripadala svakom od njih, koji su u svom poslu bili majstori i entuzijasti. Na isti će način govoriti o vrsnim tehničarima i odličnim ljudima - Brunu Juvanu i Cezaru Stembergeru te nešto kasnije u tim uključenom mladom inženjeru Miru Jeromeli, kojih danas nema među živima.
Od tada je prohujalo tri desetljeća, nastalo još mnogo prototipova i strojeva, Prvomajska je izrasla u snažan kolektiv s više od tisuću zaposlenih, koji je onda bio svega šest godina iza Njemačke, što će reći na korak-dva iza najboljih. Ljudi tvornice iz Krapna postali su sinonim kvalitete, vrsnih stručnjaka i radnika, kojima su se klanjali ti isti Nijemci, poznati po preciznosti. Nije to nikakva patetika ili nostalgičan vapaj za minulim vremenom i nestalom mladošću, već ondašnje stanje duha u kolektivu, koji je izrastao na temeljima i tradiciji rudnika, postavši jedan od prepoznatljivih brandova snažne labinske industrije. Tvornica je to koju su s pravom nazivali tvornicom kadrova, iz koje će upravo u to vrijeme u nove proizvodne pogone nastale na Labinšćini na ključna mjesta otići mnogi stručnjaci i radnici; tvornica koja je imala veći devizni prihod od kompletnog turizma Labinšćine, poslujući najviše na konvertibilnom tržištu, uključujući i Ameriku.
Kako svaka životna priča ima manje lijep kraj, tako su i raspadom Jugoslavije, gubitkom tržišta, nastankom nove hrvatske države, privatizacijom, počeli crni dani raškog diva. To je bila tema koja se nije mogla izbjeći ni na subotnjem druženju nekadašnjih mozgova raške Prvomajske, na kojem su se i najteži trenuci i gorčina zbog uništavanja tvornice prepričavali sa smislom za humor i zbilju. »Znao sam da je vrag uzeo šalu kada se na popisu više od 300 prekobrojnih našlo i moje ime, i to na posljednjem mjestu«, ispričao je uz osmijeh nekadašnjim kolegama Eugen Dundara, tehnolog i jedan od direktora Prvomajske.
I dok su se valjala sjećanja na nekadašnje dane, a spomenuli su i nedavno preminulog prvog direktora Federica Dusmana, koji je kao vrsni stručnjak znanstvenu karijeru nastavio u Zagrebu, ostavio sam ih u dobrom raspoloženju uz želju da sami prebiru po prošlosti, koja je i veliki te značajan dio povijesti ovog dijela Istre, koji iznova traži svoj identitet.

prvomajska Raša okupljanje prva numerička toklaica