Solidni i loši labinski primjeri: ‘Neki talijanski poslodavci ponašaju se kao da je kod nas Teksas’
27.8.2012. // Poslovni dnevnik // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo
Talijanski poslodavci misle da je kod nas Teksas, zaposleni mogu mjesecima raditi bez plaća, uplata doprinosa i poreza državi, a na to ni naše vlasti ne reagiraju na vrijeme, upozorava Dorina Buić, voditeljica ureda Sindikata za zapadnu obalu Istre i Kvarnera u povodu neisplate plaća u tekstilnoj tvornici Erion u Bujama.
Vlasnici pogona iz Padove, koji su već trinaest godina u iznajmljenom prostoru bivšeg Digitrona, i direktor i suvlasnik Eriona Federico Furegon nisu od lipnja isplatili ionako male plaće koje se kreću od 2100 do 2400 kuna za desetak zaposlenih. Do kraja 2011. Erion je zapošljavao u prosjeku 40-ak ljudi, većinom na određeno vrijeme. Sindikat doznaje da se nisu uplaćivali ni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a poslodavac je navodno dužan i za zakup pogona. Fluktuacija radne snage, tvrdi sindikalistica, izrazito je visoka ne samo zbog plaća nego i uvjeta rada, često i mobinga i neprimjerenih odnosa poslodavca prema ljudima. Buić navodi: “Mnogo je radnica koje ne poznaju talijanski jezik što je ovdje postao velik problem u komunikaciji, a čak su se i radni nalozi sve do dolaska sindikata isključivo provodili na talijanskom jeziku.” Zaposleni tek znaju da njihov vlasnik ima tvornicu u Padovi i u Rumunjskoj te da dijelom proizvodi i za Benetton. S poslodavcima su, kaže, htjeli razgovarati, ali su im nedostupni baš kao i direktor kojeg najčešće nema u Hrvatskoj. Ukratko, traže isplatu plaća, a hoće li predati i zahtjev za otvaranje stečaja, još nije dogovoreno. Erion ima blokiran račun, prošlu godinu završili su s prihodom od 2,2 mil. kuna ostvarivši minimalnu dobit koja je raspoređena za pokriće gubitaka iz prethodnih godina.
Isti problem neisplate plaća prije dvije godine bio je i u tvrtki talijanskog poslodavca IR.ZA u Labinu, koji bio kooperant Benettona. Nije isplaćivao plaće mjesecima i završio je u stečaju. Marina Cvitić, iz ureda Sindikata Istre i Kvarnera navodi i primjer tvrtke SE.DE u Labinu, također kooperanta Benettona, koji je nekad zapošljavao više od 70 radnika, a vlasnica tvrtke bila je majka vlasnika tvrtke IR.ZA. Ni ona, tvrdi Cvitić, nije isplaćivala plaće pa je sindikat protiv te obitelji podnio kaznene prijave jer su istodobno kupovali apartmane i stanove u Istri. Međutim, tvrtka SE.DE nije imala imovinu i stečaj je istodobno otvoren i zatvoren.
Sindikat upozorava da neki strani poduzetnici ovog tipa rade po isprobanom receptu. Otvarajući pogone, obično uzimaju strojeve na leasing, imaju pogodnosti u vidu neplaćanja poreza prvih nekoliko godina i dok im se posao zbog toga isplati, dotad se i radi. Primjera je raznih, a mnogi pamte talijansku braću Ladini, koja su neslavno završila s proizvodnjom u tekstilnoj tvornici Dalmatinka, u kojoj su zaposleni mjesecima radili zabadava. To se ne može reći za ozbiljnije talijanske tekstilne poduzetnike poput Benettona, a posebice ne za Calzedoniju. Benetton je, doduše, smanjio poslove na pamučnom programu u Osijeku gdje je pogon pretvorio u podružnicu Benetton tekstila u Istri, a dio proizvodnje preselio u Srbiju gdje strani poslodavac za svakoga novozaposlenog dobije 10.000 eura. “U Osijeku i Labinu Benetton zapošljava više od 500 radnika koji redovno primaju plaće, doduše ne velike, ali su uvjeti rada dobri”, kaže Cvitić. Ipak, dodaje, plaće su već dvije godine iste iako poslodavcu prihodi i dobit rastu.
tekstilna industrija tekstil benetton se.de ir.za radnici sindikat marina cvitić