Silvano Vlačić: Gradonačelnik izbjegava iznijeti cjelovitu informaciju

Silvano Vlačić: Gradonačelnik izbjegava iznijeti cjelovitu informaciju

8.12.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Politika

Molim vas da u cilju objektivnog informiranja objavite ovo moje reagiranje na izjavu gradonačelnika Labina Tulija Demetlike, objavljenu u Glasu Istre 22. studenog u tekstu pod naslovom »Dobili pomoć, a sada gradonačelnika po nosu«.
Moram se osvrnuti na nedavno prozivanje gradonačelnika Demetlike kada mi je predbacio po tko zna koji već put kupovinu poslovnih prostora u upravnoj zgradi IUR-a. Pošto gradonačelnik uporno izbjegava iznijeti cjelovitu informaciju, vjerojatno zbog svoje neinformiranosti, jer ne vjerujem da pokušava skupiti, kako on to voli reći, jeftine političke poene, pokušat ću dati potpuniju informaciju.


Prešutio je da je početkom 90-ih godina Grad, odnosno tadašnja Općina Labin tražila od labinskih poduzetnika da ulože u te prostore da bi se sačuvali od propadanja. U mnogim su dijelovima tih prostora carevali štakori i miševi, a da ne govorimo o prokišnjavanju krovova i derutnim instalacijama. Prešutio je da je poslovne prostore u upravnoj zgradi IUR-a tijekom tih godina kupilo 20-ak poduzetnika i svi pod istim ili vrlo sličnim uvjetima, a među njima i naša tvrtka Hera Gold d.d., ali se naš gradonačelnik sjeti prozivati samo one koji ne razmišljaju kao on i one koji mu se usude suprotstaviti, i to naravno kad on procijeni i sukladno njegovim potrebama.


Netočno je da smo prostore kupili »po jako povoljnoj cijeni« jer moram naglasiti da cijena od 331 i 378 njemačkih maraka po kvadratnom metru, koliko smo platili te prostore u takvom stanju, u to vrijeme (1992.) uopće nije bila mala (prosječna je plaća iznosila oko 300 maraka, pa je to kao da sada platite oko 800 eura po metru kvadratnom), te se mnogi zbog toga nisu usudili riskirati. Među takve vjerojatno spada i tvrtka u kojoj je Demetlika i tada bio jedan od većih dioničara jer oni tada nisu željeli ulagati u te prostore, niti u njihovu kupnju, kao ni u njihovu obnovu, u što je primjerice naša tvrtka utrošila oko 800 tisuća tadašnjih njemačkih maraka.


Prešutio je da se za vrijeme njegova mandata građevinsko zemljište s infrastrukturom prodavalo za sedam eura po kvadratu, ali i poslovni i stambeni prostori nekim podobnima za stotinjak eura po kvadratu, uz priznavanje ulaganja.
Netočno je da smo te prostore prodali »i po triput većoj« cijeni i na tome zaradili. Dapače, na njihovoj prodaji, na koju smo bili prisiljeni ići zbog prelaska na nove poslovne aktivnosti, izgubili smo jer smo u njih tijekom vremena uložili oko 800 tisuća maraka, a prodajom nismo uspjeli vratiti sve uloženo. Dokazi su sljedeći: prostor bivše tiskare platili smo 165.500 maraka, u njega uložili 550.000 maraka, a prodali, kao što gosp. Demetlika jako dobro zna, za 246.000 eura, što je manje od uloženog; prostore kancelarija platili smo 125.500 maraka, u njih uložili više od 250.000 maraka, a prodani su za 310.000 maraka, što je isto tako manje od uloženog.
Netočno je da je ijednu od naših tvrtki, a svojevremeno smo ih imali osam, ikada na bilo koji način »potpomognuo« Grad jer nam nažalost nisu pomogli da dobijemo niti lipe kredita, niti su nam ikada sponzorirali kamate, niti nam davali velike poslove, pa se ne uklapamo u tzv. potpomognute. No, za razliku od toga, naše su tvrtke stvarno potpomogle ovaj Grad kroz milijune eura poreza i doprinosa koje su uplaćivale za u nekim godinama više od 120 zaposlenih, od 1990. do danas, ne računajući desetak permanentno zaposlenih u našoj tiskari od 1982. pa do ''90-ih.


Prešutio je činjenicu da je trebalo imati hrabrosti u to vrijeme ići ulagati kad su nam preko te iste zgrade prelijetali avioni na povratku iz bombardiranja vrsarskog aerodroma. Nismo znali gdje će to učiniti sljedeći put, ali se ipak svih 20-ak poduzetnika odlučilo ulagati i zapošljavati ljude.


I na kraju, ali ne manje važno, prešutio je činjenicu da se u tim prostorima u to vrijeme, nakon što su se rekonstruirali i renovirali, zaposlilo i našlo radna mjesta više od 400 radnika, od kojih, samo za informaciju, u našoj firmi više od 120, za koje se u to doba plaćalo milijune maraka raznih doprinosa i poreza. To je, što naš gradonačelnik još nažalost nije uspio proučiti i razumjeti, bio prvi, ali, što je jako važno, i pravi poduzetnički inkubator, i to u ratno doba.

Silvano Vlačić,

vijećnik i član Odbora za gospodarstvo

Gradskog vijeća Labina

Silvano Vlačić reagiranje Demetlika Labin poduzetništvo