"Rudarski posao" za realizaciju ideje stare punih 18 godina: Bivši rudnik postaje podzemni grad vrijedan 165 milijuna kn
14.1.2014. // Labin.hr // Objavljeno u kategoriji Društvo
Iako je projekt osobito težak, gotovo rudarski posao, Labin se uz "Podzemni grad" nastoji pozicionirati visoko na turističkoj karti svijeta jer ono čime raspolaže otvara mogućnosti koje svakako treba iskoristiti. Zahtjevnim projektom bivši labinski rudnik postaje podzemnim gradom, jedinstvenim u domaćoj, ali i u inozemnoj turističkoj ponudi.
Labinski "Podzemni grad" jedan je od deset projekata iz Istre koji su u listopadu 2013. prošli na natječaju Ministarstva turizma - Fonda za turizam za projektnu dokumentaciju, a potom i natječaje za EU fondove. Projekt "Podzemni grad" u konačnici će stajati 165 milijuna kuna.
Europskim novcem napokon bi mogla i trebala zaživjeti ideja koja se u Labinu "kuha" od sredine ''90ih. O podzemnom gradu počelo se razmišljati 1996. godine, kada je odlučeno i doneseno Rješenje o proglašenju kulturnog dobra rudarske zone Pijacal, dijela na kojem se nalaze lamparna, sjedište nekadašnje uprave rudnika, velika rudarska kupatila i otvoreni prostor, kemijski laboratorij, izvozni toranj - nekadašnji "šoht" s "toplom vezom". Najznačajniji podzemni i nadzemni dijelovi bivšeg rudnika protežu se na području Labinštine, najviše grada Labina i općine Raše, a rudarski se tuneli račvaju i prema Rapcu, Plominu, Vinežu s najstarijim ukopom Franz. Osobita je zanimljivost što podzemni tunel prema Rapcu izlazi na plažu Maslinica, s koje je planirana žičara prema starome gradu Labinu, kao što je u prošlosti išla žičara iz Rapca kojom se prevozio boksit.
Poljska iskustva
Prilikom razrade projekta bila su osobito vrijedna poljska iskustva, posjet njihovu preuređenom rudniku Guido u gradu Zabrze i rudniku soli Wieliczka. U rudniku Guido, koji je najsličniji labinskome, dva su horizonta na 170 i 320 metara pod zemljom otvorena za posjetitelje, i to je ujedno najdublji rudnik otvoren za posjetitelje u Europi.
Rudnik soli Wieliczka 1976. uvršten je na prvu UNESCOovu listu prirodnog i kulturnog naslijeđa. Ono što je na Labinštini sačuvano tek treba staviti u funkciju, riječ je o iznimnoj vrijednosti, jedinome rudniku koji ima spoj na morskoj obali. Nakon gašenja istarskih ugljenokopa, najveći je dio kompleksa napušten.
Tijekom 2007. proveden je idejno -urbanistički natječaj za prenamjenu dijela upravne zgrade u gradsku knjižnicu i multimedijalni centar, što je i realizirano. Labin je tako dobio jedinstven prostor, a time je prva faza projekta već započela. U daljnjim bi fazama futuristički podzemni grad trebao postati posebnom gradskom cjelinom s brojnim sadržajima, kao dostojan podsjetnik na bogatu rudarsku povijest. Put u podzemlje u finalnoj fazi idejnoarhitektonskoga rješenja lamparna se pretvara u
muzejskoturističku cjelinu iz koje će se "toplom vezom" komunicirati do "šohta" i spuštati na prvu podzemnu razinu hodnika. Predviđa se uređenje podzemne dvorane od oko dvije tisuće kvadrata, podzemne trase za vlakić prema Rapcu koji izlazi na plažu što je tek dio plana, a o novim će se sadržajima još raspravljati.
Šteta je što prilikom gašenja rudnika nije sačuvano više rudarske opreme, primjerice, originalni Siemensovi strojevi. Zadivljuje stara, krasopisom ispisana dokumentacija. Revizija rudarskoga projekta na francuskom pa i njemačkom jeziku iz ''20ih godina potvrđuje s kojom se preciznošću i posvećenošću struci tada radilo.
Vjetar u leđa razvoju
Podzemni grad je novi početak za Labin i Labinštinu, ali i hrvatsku turističku ponudu koja teži novim, privlačnim sadržajima i cjelogodišnjoj sezoni. I prema ocjeni ministrice kulture Andree Zlatar Violić, obnova podzemnoga grada idealan je i rijedak projekt, za koji se mogu dobiti sredstva EU fondova, a kao spoj kulture i turizma, može ići i na javnoprivatno partnerstvo. Budući da nije riječ o projektu lokalnoga značenja, potrebno ga je snažno i nacionalno podržati, baš kako su to učinili Poljaci. Porezi i prihodi s njihova područja, umjesto u državni proračun, namjenski su vraćeni i usmjereni u razvoj projekta podzemnoga grada.
Elena Čuljat/VLM