ROBERTO VIŠKOVIĆ, JEDINI LABINSKI ULIČNI SVIRAČ, UVESELJAVA KUPNJU NA TRŽNICI
19.3.2014. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo
Črne oči, črne lase, črnu zvizdu je imala..., pjevušim si dok grabim prema labinskom markatu po novu dozu zelenjave. Ne, nije mi rano proljeće toliko udarilo u ćivericu, to samo pratim melodiju koju na svojoj harmonici razvlači jedini gradski ulični svirač, Roberto Višković iz Presike.
Darežljivi ljudi
Evo ga na starom mjestu, tu u holu tržnice, nenametljivo, široka srca razvlači "hohnericu" osvježavajući špeceraj kupcima.
- Tu son za pasat vreme. Ovo mi je čista zabava, gušt. Jedinega niš'' ne pitan, samo sviram: ku ki do kakov šoldin - dobro, ku ne, opet dobro. A vero si mi hitaju, anke oni ki nimaju nanke za kafe. Ljudi su darežljivi, si išću muziko. Dobijen za cigareti i benzin, a za Valentinovo i osmi mart son, istinabog, propjo lepo zaradi, otkriva Roberto, 46-godišnjak u invalidskoj mirovini.
Ne smeta mu što ga prekidam u vrijeme marende, kada ima najviše publike. U poziranje za novine nakratko ulijeće prodavačica verdure te dobronamjerno savjetuje: "Da lepo napišeš zonjega, znoš. Fala bogu da je tu, zajno nan je se vedrije kad ga slušamo!".
A Roberto se samo sramežljivo smije pa, okuražen, priča dalje da se instrumenta nanovo dohvatio nakon 20 godina pauze. Imao je, priznaje, određenih životnih nevolja, s kojima je, na sreću, raskrstio. Kao dječak, učio je klavir kod privatnog učitelja, a harmoniku je svirao njegov otac, pokojni Adriano. "E, tata je, vidiš, bi majstor...", veli.
Hvali se i šarolikošću repertoara - najviše "tipka" valcere i polke, ali nije mu stran ni rock, ni blues, bogme ni narodnjaci, no njih, kaže, dozira. Osim na tržnici, katkad nastupa i na privatnim feštama, momačkim večerima i rođendanima.
Za potpuni ugodaj
- Da je barem još takoveh svirači na ulice va Labine. Onaput bin ime konkurenciju, ali neka, mene je lepo videt kad ki tako sope po vonka. Va većen grode na ulicah bude i majstori, vajk hitin nešto va njihov klabuk.
Još samo da malo zatopli pa da se muzikant, za potpuni ugođaj, preseli na staro mjesto, vani pod voltu markata, gdje je ljetos započeo karijeru, kontam si... A Roberto u to, kao kakav čitač misli, oplete onu staru: "Bila mi je jedna topla zima..."
I. RADIĆ
roberto višković muzika ulični svirač glazba markat tržnica