Riječani planiraju novi tunel Učka i željeznicu do Istre
2.2.2010. // Novi list // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo
Oko 15.000 novih radnih mjesta, više od 40 milijuna tona tereta riječke luke, uvođenje brze gradske željeznice u Rijeci, izgradnja novog čeličnog Krčkog mosta s četiri cestovne trake i dva željeznička kolosjeka, otvaranje LNG terminala na Krku pored kojeg bi se gradio golemi kontejnerski terminal riječke luke, otvaranje gospodarske zone Miklavlje, izgradnja druge autocestovne riječke obilaznice, novog tunela Učka, tunelskog spoja željeznice s Istrom... Sve ovo nije nikakav filmski scenarij već realni temelji projekata koji se obrađuju u Prostorno prometnoj integralnoj studiji Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke. Studija bi trebala biti i službeno završena za otprilike tri mjeseca, a krajnji cilj je definiranje strategije razvoja Rijeke i Primorsko-goranske županije u narednih 30 godina, piše Novi list.
O sadržaju studije razgovarali smo s Marijom Crnjakom, tehničkim direktorom u IGH-u i koordinatorom studije, koji ističe kako se sličan projekt radi i za područje Splita te dodaje da bez ovakvih elaborata kvalitetnog razvoja ne može biti. Najbolji dokaz tome je niz prostorno-planskih propusta i pogrešaka na širem području Rijeke, koji su već napravljeni i više se ne mogu ispraviti.
Jedan od atraktivnijih detalja u studiji svakako je uvođenje brze gradske željeznice u Rijeci, koja bi prolazila kroz grad počev od čvora Permani i Matulji na zapadu, pa sve do lokacije Tijani kod Drage, odakle bi pruga novim nizinskim koridorom išla do Krasice, Križišća i dalje do nove željezničke stanice Kraljevica, pa preko novog Krčkog mosta do aerodroma i željezničke stanice Omišalj i krajnjeg odredišta kod nove lučke-poslovne zone, koja bi se razvijala na površini od ukupno 680 hektara, gdje su danas između ostalog već smješteni JANAF i DINA petrokemija. Aerodrom dugoročno ostaje na postojećoj lokaciji, ali sa 500 metara produženom pistom i većom površinom za teretni promet. Spomenuta krčka gospodarska zona jedan je od najvažnijih lokaliteta za prometnu strategiju, jer se tamo namjerava razvijati LNG terminal, kontejnerski terminal i željeznički terminal te drugi poslovni sadržaji. Procjena je da bi ukupno oko 6.000 ljudi radilo u toj zoni, a mnogi od njih bi do radnog mjesta putovali brzom gradskom željeznicom za svega pola sata od Rijeke do Krka. Važan dio buduće krčke zone bio bi LNG terminal s ukupnom površinom postrojenja od 61 hektara i pripadajućom operativnom obalom minimalne dubine od 20-tak metara, što je sasvim dovoljno za prihvat modernih brodova za prijevoz ukapljenog plina.
Kao što je prikazano na priloženoj karti, paralelno uz područje JANAF-a gradio bi se i kontejnerski terminal u tri faze (dubina mora minimalno 30 metara što nemaju ni Kopar ni Trst).
Krajnja faza uključuje kapacitet od oko 4,5 milijuna TEU-jedinica, što je ekvivalent od okvirno 40 milijuna tona tereta, odnosno čak šest puta više nego što je Luka Rijeka imala i u najboljim rekordnim godinama. S tim prometom Rijeka bi bila ozbiljna i važna luka za EU, a time bi se omogućilo i dugoročno preseljenje luke iz središta grada i ono bi moglo započeti za desetak godina, naravno ovisno o realizaciji projekta na Krku. Time bi pak Rijeka dobila najvrijedniji i najatraktivniji, te posve sačuvan prostor na samoj obali u središtu grada za razvoj drugih sadržaja, od elitne stambene i poslovne zone, preko gradnje marina, hotela, kockarnica, itd. Perspektiva je sjajna i Rijeka bi doista mogla postati nalik onome što je danas Monte Carlo, ali i razviti sportsko rekreativne zone na moru, gradske parkove, šetnice i sve ono što bi kvalitetu života u Rijeci podiglo na veću razinu.
Brza gradska željeznica povezivala bi zapad i istok grada, a predviđeno je da postojeća pruga postane pretežno putnička, dok bi trasa nizinske pruge s dva kolosjeka prošla kroz grad nešto sjevernije od cestovnog koridora riječke obilaznice i to uglavnom tunelima i vijaduktima s četiri željezničke stanice od čega bi jedna bila podzemna. Stanice bi trebale biti smještene kod Škurinja, iznad Zameta, te između Matulja i Ćikovića. Ta bi pruga imala više teretnu, a manje putničku ulogu, a s postojećom prugom imala bi spoj kod Drage na istoku, odnosno na čvoru Matulji na zapadu, te bi se tako ostvario svojevrsni krug željeznice kroz Rijeku. Pritom treba navesti da postoji zahtjev riječkih gradskih vlasti da se trasa nizinske pruge makne još sjevernije prema području Drenove i Marinića, kao i da taj zahtjev ne gledaju blagonaklono u IGH-u, gdje smatraju da će onda biti nemoguće izvesti spoj pruge u Matuljima. Neovisno o tome, pruga bi povezala dvije velike industrijsko-lučko-poslovne zone, a to je zona Miklavlje i Krk. Jedan od ključnih objekata tog povezivanja mora biti most Krk, koji je pozicioniran istočnije od postojećeg mosta. Za razliku od prvog betonskog mosta, ovaj bi most bio od čelika, a time i s daleko većom trajnošću. Bilo bi potrebno oko pet godina za gradnju i nekoliko godina za njegovo projektiranje, što znači da taj posao treba što prije započeti. Krčki most ujedno je po svim kriterijima daleko važniji od mosta Pelješac, gdje su nažalost već utrošeni nemali novci isključivo zbog HDZ-ovog forsiranja ovog neopravdanog projekta. Jednako tako što prije bi trebalo početi gradnju nizinske pruge, tim više što se za oba projekta mogu dobiti značajna i nepovratna sredstva iz fondova Europske unije.
Unatoč tome, riječka regija po mnogim kriterijima predstavlja jednu od posljednjih prilika za istinski razvoj RH, instrument za visoko povećanje BDP-a, ali i za iskorištavanje povoljnog geostrateškog i prometnog položaja, koji se temelji na činjenici da je Kvarner najbrža i najbliža spojna točka između dalekoistočnog gospodarstva i Europe. Hoćemo li priliku konačno znati iskoristiti?
željeznica istra rijeka gopodarstvo tunel učka lng lng terminal