Rezultati 3. literarnog natječaja GDCK Labin povodom Tjedna HCK (nagrađeni tekstovi)

Rezultati 3. literarnog natječaja GDCK Labin povodom Tjedna HCK (nagrađeni tekstovi)

14.5.2010. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Društvo

Večeras je u prostorima GDCK Labin održano proglašenje najboljih radova pristiglih na 3. literarni natječaj povodom Tjedna HCK.

      Između 48 radova iz 10 osnovnih škola, nagrade su se dodjeljivale za 3 najuspješnija uratka u dvije kategorije - niži i viši razredi. 

      U kategoriji nižih razreda, rezultati su slijedeći:

1. nagrada: "Oko mene ima toliko dobrih ljudi"

      Autor: Toni Baskijera, 3.r. OŠ "I.L.Ribar"-PŠ Vinež (mentorica: Gordana Dropulić)

2. nagrada: "Što sam ja učinio za drugoga"

      Autor: Franjo Martić, 4.r. OŠ "I.L.Ribar" (mentorica: Silvija Mikuljan)

3. nagrada: "Moja nona"

      Autorica: Korina Muškardin, 4.r. OŠ "I.L.Ribar"- PŠ Vozilići (mentorica: Tamara  Poldrugovac-Franković)

...pohvaljen je i rad "Crveni križ: organizacija koja pomaže" Erike Grgurić, uč.4.r. OŠ V.Nazora Potpićan - PŠ Sv.Katarina (mentorica: Tatjana Baćac) 
 

      U kategoriji viših razreda, rezultati su slijedeći:

1.nagrada: "Srce zno"

      Autorica: Rea Radin, 8.r. OŠ I.Batelića Raša (mentorica: Hasnija Karlović)

2. nagrada: "Zlatko"

      Autorica: Dubravka Džekić, 6.r. OŠ V.Nazora Potpićan (mentorica: Zvjezdana  Sinković)

3. nagrada: "Dobar budi..."

      Autorica: Amalija Franković, 8.r. OŠ V.Nazora Potpićan (mentorica: Zvjezdana  Sinković)

...pohvaljeni su i radovi:

"Oko mene dobri ljudi" autorice Nicole Vidak, uč.7.r. OŠ M.Vlačića Labin (mentorica: Mirela Lepeš)

..."Oko mene ima puno dobrih ljudi" autorice Nicole Zahtila, uč.6.r. OŠ "V.Š.Pajo" PRO Sv.Martin (mentorica: Sandra Stipanov) 


                              

            Nadia Mauro Škopac

 


3.LITERARNI NATJEČAJ 2010.

NAGRAĐENI RADOVI 

NIŽI RAZREDI 
 
 

1. nagrada 

Oko mene ima toliko dobrih ljudi 

Cuda ljudi oko mene dela

Za drugega dobro,

Ma najbolji su onisti

Ki davajo kus sebe.

Siromahemu radi pomoro

I zato ne cekajo ploćo,

A kad mu kukovo

Pikuleco regalojo,

Srce nin je puno

I cuju velo, velo srećo. 

Pravojmo se i mi

Jedon hip frmat i zapitat:

Trebamo li i mi

Od sebe nešto dat,

Ca bi siromehen moglo

Življenje škapulat? 

Toni Baskijera, 3.r. OŠ  "I.L.Ribar" - PŠ  Vinež

Mentorica: Gordana Dropulić 
 
 

2. nagrada 

Što sam ja učinio za drugoga 

      Kad bolje pomislite što ste učinili za drugoga mislit ćete da ništa niste poduzeli, da niste uzeli stvar u svoje ruke.

      Ali kad u vašem životu nastupa srce već ćete osjetiti toplinu i ljubav koja je beskrajna.

      Sjetite se samo bilo kakve pustolovine u kojoj ste sami, bez svog najboljeg prijatelja. To uopće nije nekakva pustolovina. Ali kad si s nekim, poboljšava se situacija kroz igru i veselje, pomaganje i dijeljenje.

E to su prave vrijednosti.

      Samo se trebamo potruditi da te vrijednosti ne zaboravimo. Tako će se razveseliti svaki stvor ovoga svijeta.

      Da vam sve ne prepričavam, reći ću vam samo odgovor na pitanje što sam učinio za drugoga.

      Nije to samo običan odgovor nego odgovor s puno volje i rada.

Poklonio sam drugome moje čisto srce. 

Franjo Martić, 4.r. OŠ  "I.L.Ribar" Labin

Mentorica: Silvija Mikuljan 
 
 

3. nagrada 

Moja nona 

Saki put kad priden

Poli moje noni Anđeli

Ona sedi, perke je

Noga joko boli. 

Već znon, bušić nje don,

A ona već čeka

Da nje gren prontat

Ono ča je pježo,

Feta kruha i

Domoćega pršuta.

Anke jedon mižolić

Črnega vina

Da usta rinfreško. 

Se to kuraja nje do,

Pa z željo

Mi po starinski zakanto. 

Bomboni od menti

Pomalo z traverši 

Vine

I va ruko mi hi rine. 

Korina Muškardin, 4.r. OŠ "I.L.Ribar" PŠ Vozilići

Mentorica: Tamara Poldrugovac-Franković 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

VIŠI RAZREDI 

1. nagrada 

Srce zno 

Magari z krojen oka vidiš.

Jedini ni niš reka, ma cuješ.

Jedon kuščić tvojega srca,

Jedon pensjer oli jenu pikolecu.

Jedini niš više ne išće. 

Rea Radin, 8.r. OŠ  I.Batelića Raša

Mentorica: Hasnija Karlović 
 
 

2. nagrada 

Zlatko

(Moj trag dobrote: što sam učinio za drugoga) 

      Prije šest godina živjela sam u malom, lijepom srednjovjekovnom gradiću Gračišću u središnjoj Istri. U gradiću je mnogo prirodnih ljepota. Često sam odlazila na obližnji izvor. Tu sam susretala mnogo djece. Najčešće sam se družila s onima koji su išli sa mnom u vrtić. Nakon vrtića krenula sam u prvi razred. Sa mnom u klupi je sjedio dječak crne kovrčave kose i plavih očiju. Sjedila sam s njime jer to nitko drugi nije htio, a jedino je u klupi, do mene bilo prazno mjesto.

      Bio je miran i pristojan, no djeca su ga zadirkivala i zbog ožiljaka koje je imao na leđima izbjegavala ga, često mu se rugala. Bio je ljut, usamljen i znao se i potući i nerijetko prigovarati učiteljicama. Mnogo je vremena provodio u zbornici s učiteljicama, pedagogom i psihologom. Ni s kim u razredu nije više htio razgovarati, jedino je mene pozdravljao. Jako se promijenio i to na gore. To je zasigurno bilo zbog zadirkivanja i ružnih riječi koje su bile upućene njemu i njegovoj obitelji.

      Jednog dana kada su na odmoru sva djeca izašla na školsko igralište da bi se igrala, on i ja sjeli smo u hlad na obližnju klupu. Nakon poduže šutnje počeo mi je govoriti o sebi. Rekao mi je da su mu se u životu dešavale grozne stvari. Njegova se mama preudavala i imala je više od desetoro djece. Živjeli su u skromnoj derutno namještenoj kućici, imali su nekoliko kreveta i jedan poveći stol koji se raspadao, a na podu stare drvene daske.

Dva su mu starija brata poginula u automobilskoj nesreći, a tugom shrvan djed bacio se u jamu. Suze su mi klizile niz lice... Bilo mi je jako teško. Htjela sam mu pomoći, ali nisam znala kako.

      Sve sam ispričala svojoj učiteljici. Bila je zaprepaštena jer nikada prije nije o tome ništa čula. Znala je da je on u školi često bio nemoguć, ali nije znala zašto. Nakon kraćeg razmišljanja predložila mi je da mu nekako pomognemo. Odlučila je da ćemo sakupiti neke stvari za njega. Zamolila me da se dogovorim sa djecom iz razreda oko prikupljanja odjeće, obuće i namirnica, a ona će se za pomoć obratiti Crvenom križu.

      Idućeg dana, kada Zlatka nije bilo u školi, učiteljica nam je dugo govorila o njemu, prijateljstvu i humanosti. U razredu je dugo vladala tišina, svi smo postiđeno gledali u pod.

Veoma sam se obradovala kad je u petak hrpa stvari koju su učenici donijeli u učionicu bila prilično velika. Svi su željeli pomoći i darovati nešto novom prijatelju.

Mada je Zlatku bilo neugodno, zamijetila sam osmijeh na njegovom licu. Shvatila sam da mu mnogo znači što netko mari za njega. Vidjela sam mu suze u očima i bila sam sretna što sam mogla pomoći.

      Aktivisti Crvenog križa iz Pazina, uskoro su posjetili njegovu obitelj. Nakon toga osiguran im je povoljniji smještaj u Poreču i Zlatko je morao otići iz naše škole.

Drago mi je da je iz naše škole otišao sa smiješkom na licu jer je znao da je stekao nove prijatelje i da ćemo mu uvijek pomoći i biti uz njega kad god bude trebalo. 

Dubravka Džekić, 6.r. OŠ  V.Nazora Potpićan

Mentorica: Zvjezdana Sinković 
 
 

3. nagrada 

Dobar budi... 

Danas je u svijetu

Mnogo tuge

Srećom ima onih

Što brinu za druge. 

Važni su im životi drugih.

Oni su radost mnogih. 

Lijepo bi bilo da je više takvih ljudi. 

Zato i ti

      Sada

            Takav budi. 
 

Amalija Franković, 8.r. OŠ  V.Nazora Potpićan

Mentorica: Zvjezdana Sinković

 

literarni natječaj crveni križ gdck tjedan crvenog križa