Reagiranje Udruge Naša zemlja na članak objavjen u Glasu Istre od 22.02.2010.

Reagiranje Udruge Naša zemlja na članak objavjen u Glasu Istre od 22.02.2010.

19.3.2010. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Ekologija

Ekološka udruga Naša zemlja dostavila je reagiranje na članak koji je u Glasu Istre izašao 22.veljače 2010. godine pod naslovom: Marco Boi, tehnički direktor danske tvornice Rockwool Adriatic u Pićnu "Istarski je župan Rockwool najprije podržao, a sada je ta tvornica čudovište".

Obzirom Glas Istre još uvijek nije objavilo reagiranje koje im je poslano još 28. veljače 2010. godine, a članak je prenesen (http://www.labin.com/web/vijest.asp?id=9821) reagiranje objavjujemo u cjelosti:


Tvrdnje iznesene u intervjuu Marca Boi-a, tehničkog direktora danske tvornice Rockwool Adriatic u Pićnu objavljene dana 22. veljače 2010. godine pod naslovom «Istarski je župan Rockwool najprije podržao, a sada je ta tvornica čudovište» ne odgovara činjenicama te Vas stoga molimo da u duhu objektivnog informiranja objavite naše reagiranje.

 

Zgroženi smo načinom i razinom komunikacije tehničkog direktora tvornice kamene vune Rockwool prema stanovništvu Istre. Istarski čovjek se konstantno omalovažava i vrijeđa neprestanim ponavljanjem Uprave tvornice kako kamena vuna kao gotov proizvod ne šteti zdravlju ljudi već naprotiv doprinosi smanjenju ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu. Kamena vuna možda i nije kancerogena, ali to ne znači da je možemo namakati u vodi koju koristimo za piće, kuhanje i zalijevanje usjeva. Mi kao eko aktivisti nikada nismo osporavali kvalitetu gotovog proizvoda tvornice Rockwool, nego već treću godinu uzastopce upozoravamo na potpuno promašenu lokaciju tvornice i problematičan proizvodni proces iste.

 

Prema podacima koje je na osnovu sažetka Studije, pred više od tri godine, izračunao ugledni hrvatski znanstvenik prof.dr.sc. Stanko Uršić, godišnje ispuštanje dimnih i ostalih plinova biti će najmanje 1 200 000 000 kubnih metara (milijardu i dvjesto milijuna m3), a najvjerojatnije i mnogo više - moguće i dvije milijarde m3 onečišćenih plinova. Prof. Uršić već je tada procijenio kako je to, za relativno skučeno i konkavno područje podno Učke, golema količina i samo po sebi dovoljno da projekt dovede u pitanje. Već tada ukazuje na to da čak ni manjkava Studija utjecaja na okoliš ne preporuča postojeću lokaciju za izgradnju takve tvornice.

Uvidom u cjelovitu Studiju prof.dr.sc. Uršić došao je do podataka kako će tvornica godišnje ispuštati 58 tona formaldehida, kancerogene kemikalije, tvari koja uzrokuje rak, što daje konačni godišnji rezultat od 5 milijardi i 800 milijuna m3 onečišćenog zraka odnosno 16,85 milijuna kubičnih metara dima dnevno. Izrađivač Studije predviđa mogućnost da tvornica u konačnici, emitira čak i do 10 mg/m3 kancerogenog formaldehida. Granica osjetljivosti kod prosječnog pučanstva 200 je puta niža tj. 0.05 mg/m3, dok je kod osjetljivijeg dijela populacije ta granica još 5 puta niža, dakle 1000 puta ispod onoga što Studija predviđa. Riječ je o osjetljivosti glede iritacija konjunktivitisa i smetnji kod disanja, pritom ne govoreći o karcinomima.

 

Nije istina kako su svi prepoznali dobrobit dolaska tvornice Rockwool budući da su javna izražavanja nezadovoljstva započela i prije samog početka izgradnje tvornice. Dokaz tome je i preko 6500 prikupljenih potpisa građana Istarske županije koji su svojim potpisom tražili raspisivanje referenduma radi obustave realizacije projekta Rockwool. Svijest o radu tvornice dodatno pojačava drastično pogoršanje uvjeta života koja ista donosi te svakim danom raste među stanovništvom ugroženog područja, a i šire.

 

Uprava tvornice uporno se trudi prikazati nas, stanovnike ovog kraja, kao «šačicu» nezadovoljnika i besposličara nesvjesnih «dobrobiti» koju tvornica donosi široj zajednici. 130 radnih mjesta u Rockwool-u ne bi smjelo negirati pravo na dostojan život ljudi ovog kraja. Uprava se stalno poziva na socijalnu osjetljivost zajednice u kojoj djeluje, a u isto vrijeme zaboravlja kako su ljudi koji žive u njenom susjedstvu  svojim radom i djelovanjem dokazali kako mogu opstati i bez nametnutog im Rockwoola, a njegujući tradiciju ovog kraja koja počiva na muci i trudu istarskog težaka i radnika. Zatvaranje tvornice i otpuštanje radnika iz Rockwool-ovog pogona u Italiji, sada u doba najveće ekonomske krize dokazuju upravo suprotno, njihovu socijalnu neosjetljivost.

 

Lokacije postojećih mjernih stanica nisu nužno i lokacije najvećih zagađenja pa je neutemeljena tvrdnja kako su dobiveni mjerni parametri pravi pokazatelji zagađenja na terenu. Između ostalog, što se podrazumijeva pod pojmom zagađenja i da li se isti može obuhvatiti pojmom i veličinom GVE (granične vrijednosti emisija)?! Istina je kako nitko prije dolaska tvornice nije napravio Studiju meteoroloških prilika na lokaciji današnje tvornice već je prema Rockwool-ovoj Studiji utjecaja na okoliš (SUO) korištena studija meteoroloških prilika iz davne 1980. godine rađena za potrebu izgradnje termoelektrane Plomin II. Studija je rađena za 10 km udaljenu lokaciju Štrmac gdje vladaju sasvim drukčije meteorološke prilike od onih koje vladaju na lokaciji današnje tvornice Rockwool.

Rockwool-ova SUO predvidjela je povećanje ukupne emisije CO2 u RH za 1%, ali nigdje ne piše koliko tih 1% znači za mikrolokaciju u kojoj se tvornica nalazi. Unatoč sudu mjerodavnih institucija i izmjerenih parametara, koji su u skladu sa zakonom, prema Rockwool-ovoj SUO naši sugrađani izloženi su kontinuiranom prisustvu štetnih sastojaka i plinova opasnih po ljudsko zdravlje, a koji uopće nisu obuhvaćeni monitoringom mjernih stanica i nadležnih institucija. Podaci dobiveni mjerenjem na mjernim postajama Zajci i Čambarelići, koje su u vlasništvu Rockwool-a, dostupni su na web stranicama ZZJZIŽ i spremaju se automatski, ali na web stranicama ZZJZIŽ piše kako su podaci podložni promjenama bez prethodne najave čime ZZJZIŽ ne snosi odgovornost za njihovu istinitost. U ovom slučaju nameće se zaključak da se na uštrb zdravstvenih problema koji se već sada javljaju i koji će se tek javiti kod ljudi koji žive u susjedstvu tvornice opravdava kvalitetom i namjenom gotovih proizvoda. Ispada, kako zdravlje ljudi ovog dijela Istre postaje zalog smanjenja emisije stakleničnih plinova, očuvanju prirode i izolacije nečijih kuća negdje na planeti Zemlja.

 

Nedavno je prošla i godina dana od započetog i do sada nikad završenog tehničkog pregleda tvornice. Zanimljiva je činjenica kako tvornica koja poštuje sve norme, propise i zakone Lijepe naše još uvijek nema potvrdu vlastite ispravnosti - uporabnu dozvolu, a glasnogovornica MZOPUG-a odgovara kako nije pitanje kada će Rockwool dobiti uporabnu dozvolu nego hoće li je uopće dobiti?! Nakon ovakve izjave postavlja se pitanje koji su to pravi razlozi koji su pobudili sumnju nadležnih iz MZOPUG-a u najbolju moguću dostupnu tehnologiju, popularno zvanu BAT. Sumnjamo kako je pristupna cesta samo javni izgovor te da nije glavni i jedini uvjet za dobivanje uporabne dozvole već da postoje i drugi tehnički uvjeti koji nisu ispunjeni.

 

Prema podacima preuzetim iz prostornog plana IŽ, a koji su sastavni dio SUO, tvornica je sagrađena na vodonosnom području, od prioritetnog značaja, u slivu rijeka Raša-Boljunčica na čijem je području zabranjena gradnja novih vodozahvata kako za javne vodoopskrbne sustave tako i za tehnološke potrebe gospodarskih objekata jer je to područje utvrđeno kao državna rezerva podzemnih voda te se postavlja pitanje tko im je, kako i pod kojim uvjetima dao koncesiju za korištenje podzemnih voda.

 

Mediji i javnost uglavnom su upoznati s činjenicama koje iznosi Rockwool-ov PR pozivajući se na rezultate mjerenja i inspekcijskih nadzora. Prava je istina kako javnosti uglavnom nisu dostupni originalni inspekcijski nalazi, kao ni stručna mišljenja iznesena u njima.

Kopije inspekcijskih nalaza u ruke običnih smrtnika uglavnom dolaze teškom mukom, najčešće kao odgovor na prepisku s mjerodavnim iz MZOPUG-a te pozivanja na Zakon o pravu na pristup informacijama, a evo i rezultata nekih od njih.

Inspekcijski nadzor koji je obavljen zaključno sa 17. rujna 2009. godine utvrdio je korištenje neprimjerene sirovine za koju ne postoji dokaz o mogućnosti ispunjavanja propisanih uvjeta vezano uz dopuštene vrijednosti emisija sumpornog dioksida. Zapisnik inspekcijskog nadzora od 16. listopada 2009. godine ukazuje na prekoračenje graničnih vrijednosti za otopljeni organski ugljik i ukupne rastopljene tvari u otpadnoj kamenoj vuni. Odgovorna osoba iz  MZOPUG-a u dopisu od 23.listopada 2009. godine na pitanje o klasifikaciji, količinama i načinu zbrinjavanja otpada, pozivajući se na rezultate analize tvrtke Hidro Lab d.o.o. iz Rijeke, otpad, točnije leteći pepeo kategorizira kao opasan otpad.

Otpad iz tvornice odgovornima u tvornici očito je misaona imenica, budući da isti negiraju njegovo postojanje. Postavlja se pitanje na koji način tvornica zbrinjava otpad za koji je ovlašteni laboratorij utvrdio prekoračenje graničnih vrijednosti tj. otpada koji nosi klasifikaciju opasan otpad? Otpad ne treba sagledavati samo kroz tisuće tona krutog otpada godišnje koji se kamionima gotovo svakodnevno odvozi na samo njima znane lokacije, već je ovdje riječ i o godišnjem ispuštanju više milijardi prostornih metara dima, otrovima onečišćenih plinova i prašine.

 

Negativan stav sredine u kojoj se tvornica nalazi stvara upravo sama tvornica svojim probnim radom. Na osnovu izjava «da pojedinci protestiraju» želi se steći dojam u javnosti kako se neodgovorno priječi normalan rad tvornice, a istina je, kako nitko ne bi protestirao bez opravdanog razloga. Svakodnevno smo suočeni s negiranjem vlastitog prava na mišljenje od strane moći krupnog kapitala iz Rockwool-a koji se pred cjelokupnim hrvatskim pučanstvom, cjelokupnom svjetskom javnošću te u očima političkih moćnika koji su im pomogli da sjednu u naš zavičaj, želi prezentirati kao preporoditelj pićanske zabiti. Ovakav odnos krupnog kapitala kao i institucija države u kojoj isti djeluje natjerao nas je da još više cijenimo ono što su nam ostavili roditelji te da počnemo razmišljati što ćemo ostaviti svojoj djeci i onima koji će doći nakon njih.

 

U ime članova udruge «Naša zemlja»

Matilda Ilić - predsjednica udruge

udruga naša zemlja naša zemlja reagiranje matilda ilić marco boi