Pulitzerova vizija oživjela Rašu

13.1.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

VICENZA -Vjerojatno svi u Istri znaju da je Raša najmlađi grad na Poluotoku, ali nisu svi jednako upućeni u to što to konkretno znači. Zamislite grad čiji stariji žitelji mogu posvjedočiti kako je on nastao, odnosno kako su se gradili (u dnevnim i noćnim smjenama) ulice, trgovi, crkve, stambeni objekti, sjedišta raznih javnih ustanova…
U Vicenzi, jednom od najbogatijih gradova u bogatoj regiji Veneto, sjedio sam do markize Ette Carignani Melzi, kćeri talijanskog poduzetnika Guida Segrea koji je tridesetih godina prošlog stoljeća osmislio gradnju Raše. »Bila sam mala i sjećam se da sam se igrala drvenim kućicama, crkvom I zgradama na velikoj maketi grada Raše koja se nalazila u radnoj sobi mog oca«, priča mi Etta Carignani, Tršćanka, nasljednica jednog od najbogatijih imetaka talijanskog poduzetničkog sloja.
Guido Segre pripadao je židovskoj obitelji iz Torina, koja je bila vlasnikom nekoliko bankarskih ustanova i prijateljevala s imućnom obitelji Agnelli. Nakon svršetka Prvog svjetskog rata svečano je ušao u Trst tik uz vrhovništvo talijanske kraljevske vojske i nedugo nakon pobjede nad Austro-Ugarskom preuzeo posao talijanizacije gospodarstva u tek oslobođenoj pokrajini Friuli-Venezia Giulia. Godine 1935. je kao predsjednik državnog poduzeća za iskorištavanje ugljena ACaI predložio Benitu Mussoliniju izgradnju Raše, grada rudara, što je ovaj i prihvatio. Segre je projektiranje novoga grada povjerio tršćanskom prijatelju, mađarskom Židovu Gustavu Pulitzeru Finaliju (1887- 1967), arhitektu koji se proslavio projektiranjem interijera velikih talijanskih putničkih brodova. U Vicenzi je uz Ettu Carignani Melzi sjedila i Natasha Pulitzer, Finalijeva kći, koja je danas također uspješna arhitektica. Uz njih su bili sadašnji načelnik Raše Josip Knapić, predsjednik raškog Općinskog vijeća Marčelo Tenčić te voditelj gradskog muzeja u Labinu Tullio Vorano, koji su u Vicenzu doputovali da bi Natashi Pulitzer uručili nagradu Općine Raša, dodijeljenu posthumno njenom ocu za životno djelo.

- Duboko sam dirnuta činom čelnika raške općine, ova će nagrada još dugo krasiti zidove naše kuće i ureda gdje je i otac radio. To je velika počast, rekla nam je vidno uzbuđena Natasha Pulitzer.
Predaja nagrade održana je u sjedištu udruge arhitekata pokrajine Vicenza, u prepunoj dvorani, a većina je nazočnih bila dobro upućena u rad slavnog arhitekta te u zbilju Raše i ostalih talijanskih gradova koji su izgrađeni za vrijeme fašizma, poput drugog rudarskog grada Carbonije na Sardiniji, koji je također projektirao Pulitzer Finali.

Josip Knapić donio je u Vicenzu svjedočanstvo današnje Raše, grada koji nastoji izgraditi vlastiti identitet bez povijesnih i ideoloških predrasuda, kao grad radnika, proletera, koji je poniknuo na mukotrpnom radu u jamama istarskih ugljenokopa i koji danas nastoji vrednovati arhitektonske i urbane vrijednosti majstora poput Pulitzera Finalija, koji je u svoje vrijeme predstavljao vrhunac u graditeljstvu.
- Naš je grad cjelina koja je doživjela dugi niz godina ambijentalnih devastacija, ali danas pokušava povratiti urbanu i arhitektonsku izvornost jer je to vrijednost koja može poslužiti i turističkoj, odnosno gospodarskoj valorizaciji raške općine, koja raspolaže i s 50-ak kilometara atraktivne obale, rekao je nazočnima Knapić prilikom predaje nagrade. O Raši i raškoj budućnosti govorio je i direktor labinskog muzeja Tullio Vorano dok je predsjednik raškog vijeća Marčelo Tenčić predao nagrade i poklone uzvanicima.

Tijekom dvosatnog predavanja uvaženi gosti, među kojima valja navesti i glavnog urednika svjetski poznate revije Domus Flavija Albanesea, govorili su o značaju Pulitzera Finalija u povijesti arhitekture i dizajna 20. stoljeća, o životnom putu Židova koji je 1938. godine doživio, poput prijatelja Guida Segrea, politiku rasne diskriminacije fašističkog režima i bio primoran pobjeći u SAD.

Raša i Carbonia ostaju unatoč protoku godina primjeri uspješne gradnje urbanih sredina u službi žitelja, odnosno radnika. Tullio Vorano je rekao, među ostalim, da je Raša godinama ispaštala što je izgrađena za vrijeme fašizma iako su »urbane i arhitektonske vrijednosti koje je Pulitzer Finali ugradio u gradsko tkivo iznad svake ideološke interpretacije, jer predstavljaju originalnu interpretaciju klimatske i geografske sredine u funkciji urbane i arhitektonske cjeline«.

 E. Velan.

Biografija Gustava Pulitzera Finalia: 

http://www.labin.com/web/neobavezna.asp?id=1461&idkat=53