PROMOCIJA PJESNIČKE ZBIRKE »LAKOMA BETI« ROBERTE RAZZI

19.11.2007. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura

Rabac-Originalna i provokativna, ta smiona poeteska britka jezika zaslužuje nekakve druge epitete, još skrivene u rječnicima, koji će sažeto i nedvosmisleno opisati nastup Crne kraljice u bijelom. Suverena vladarica kraljevstva riječi svoju je doista brojnu publiku, među kojom su se našli i uglednici iz lokalne sredine, vodila kroz jednoipolsatni program odjevena u ne-boju, pod žutim i oranž svjetlima izvrsno dizajniranoga mjesta za zabavu iz kasnih osamdesetih, koje se za ovu priliku transformiralo u mjesto gdje je poezija uzdignuta na pijedestal.

Iako se vremenski preklapala s iznimno važnim nastupom nacionale nogometne vrste, dogodio se prilično nesvakidašnji trenutak u domaćem javnom životu kada smo svi ljubitelji proširenoga sastava trija Fontana zaključili da je vrijeme provedeno u diskoklubu vrijedilo svake sekunde. Razzini udarci, za razliku od onih muževa manekenki, pogađali su ravno u gol, posramili protivnika i izazvali ushit obožavatelja. Hura!
Od 55 pjesama na labinskom govoru (prilično nerazumljivom svakome tko nije lokalac, stoga pjesme dolaze u paru s prijevodom na standardni jezik) okupljeni su čuli njih desetak, što dužih, što kraćih, nabijenih erotikom, ali i tužnom slutnjom, no sve s istim predznakom, sve s istom niti vodiljom. »Ljubav je jedina bandjera koju poštujem«, opravdala se Razzi, dajući nam diskretno do znanja da njezina ostvarenja, u kojima se svi pronalazimo, samo potvrđuju često zaboravljani postulat da nam je u životu doista potrebna samo ljubav, a ostalo će već nekako doći.
U vremenu kada je banalizirani kič postao jedini kriterij, pjesnikinju i njezin opus Milan Rakovac, koji je uz Borisa Biletića predstavio djelo, definirao je kao »moćnog, tamnog anđela umjetnosti«, potencijalnu Brechtovu muzu. »Umjetnost je znati ponuditi sebe, sažeto i zanimljivo, bez primisli i špekulacija«, zaključio je Rakovac. Urednik izdanja Biletić svoj je osvrt počeo pjesmom »Paris, Texas«, a nastavio nizom pohvala upućenih autorici, sažetih u antički ideal – lijepo, dobro i istinito, kako on doživljava Razzi.
Između čitanja nastupili su Dario Marušić i Tamara Obrovac. Odabir Robertina bliskog suradnika bile su pjesme s frankofonskog jezičnog područja, dok se Tamara odlučila, vrlo uspješno, interpretirati neke od pjesama iz zbirke. Program je zaključen intimnim obraćanjem kćeri ocu, kojim je Razzi samo potvrdila izvrsnu sposobnost interpretacije i osjećaja za ritam.
Usputna opaska o najdražem filmu rezultirala je sintagmom iz naslova, nastalom iz spoja celuloidnoga lika i vrlo stvarne, strasne umjetnice koja je ledeno hladnu večer u Rapcu jednostavno dovela do usijanja. Nije li to odlika istinske heroine?