Promocija likovne monografije i monografske izložbe Vinka Šaine u Gradskoj galeriji Labin

Promocija likovne monografije i monografske izložbe Vinka Šaine u Gradskoj galeriji Labin

21.9.2017. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Kultura

Promocija likovne monografije i otvorenje monografske izložbe

Petak 22.rujna 2017. u 19 sati u Gradskoj galeriji Labin
Izložba postavljena u ova tri izložbena prostora:
Gradska Galerija Labin/ Narodni Muzej Labin / Galerija Alvona
može se razgledati do 21.listopada 2017.

Vinko Šaina - slikar svjetla

 „...Ideja i slika pejzaža Vinka Šaine sublimna je vizija njegovih unutrašnjih pejzaža sabrana tijekom vremena od najrazličitijih sjećanja, imaginacija i snova. To je ekstenzija fizičkog, psihičkog i duhovnog sebe, neuhvatljiva (s)tvarnost u stalnom pokretu, pejzaž kao stanje uma i duše, unutrašnja duhovna arheologija ili fikcionalna geografija i topografija promjenjivih značenja. Slikovitost i sceničnost krajobraza, njihova iluzionistička narav i estetičnost, stalno nam otkrivaju slojeve novih, nikada u potpunosti odredivih značenja, jer naša kolektivna unutrašnja retina može bilježiti samo beskrajne i nikada dovršene interaktivne metafore u pokretu.

Amalgamiranjem vidljivog i naslućenog, stvarnog i izmaštanog, beskonačnog u konačnom, neizvjesnog u izvjesnom i nevidljivog u vidljivom, u zaigranoj potrazi za unutrašnjim vizijama i odnosnim vizurama, za slikom Boga i božjim u čovjeku, stvorena je poetika jednog višeg reda, samorodna (autohtona) i izvorna (autentična). Poetika je to zemlje i neba, ljudskog i božanskog u svima nama. Ujedno i poetika koju je mogla iznjedriti jedino osoba punoga i neokrnjenoga umjetničkog i ljudskog integriteta. ..."

Berislav Valušek

  

Planetarij stvarne imaginacije - Stil i humanost Vinka Šaine

 „...Djela Vinka Šaine pozornog promatrača hvataju u igru u kojoj se iz promatrača pretvara u putnika. A putovanja na koja pozivaju zapravo su hodočašća (prema dubinama onkraj praga vidljivog ili prema panoramama nikad viđenih zemalja) koja vode interiorizaciji pogleda. Prvenstveno, znati vidjeti duhovnu dimenziju kojoj pripada naše biološko postojanje, te posljedično vizualizirati nas same i svijet pozicionirajući se s onu stranu granica u koje nas zatvaraju vezanosti za psiho-fizičko ja i rezignacija na osjetilni privid realnog. Kada do toga dođe, novi izvor svjetlosti osvjetljava nikad viđene svjetove (i upravo je to opetovano otkrivanje unutrašnjih kontinenata i, nadasve, uvijek različitih svjetlosti ono što čini autentičan ritam promjene kroz vrijeme u umjetnosti Vinka Šaine;..."

Roberto Tessari

  

Vinko Šaina rođen je 1953. godine u Puli. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu, Odjel grafike, 1972. godine. Izlagao je od 1971. godine na pedesetak samostalnih i gotovo dvije stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a sudjelovao je i u radu brojnih likovnih kolonija. Osim slikarstvom, bavi se i galerijskom djelatnošću od 1986., a u restauriranom spomeniku kulture, crkvi Gospe Karmelske, 1993. utemeljio je galeriju "Alvona".  Član je HDLU-a Zagreb, HDLU-a Istre i HZSU-a. Dužnost predsjednika HDLU-a Istre obnašao je u razdoblju od 1996. do 1999. O njegovu radu snimljen je 2009. dokumentarni film u produkciji HRT-a. Za svoj stvaralački rad višestruko je nagrađivan. Njegova likovna djela nalaze se u brojnim muzejsko-galerijskim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

 Recenzija Mladena Lučića

Monografija istaknutoga labinskog umjetnika i kulturnog djelatnika Vinka Šaine sadrži dva opsežna teksta napisana iz pera hrvatskoga likovnog kritičara Berislava Valušeka i talijanskog teatrologa i teoretičara književnosti Roberta Tessarija.

Nije neobično da monografije likovnih umjetnika imaju po dva ili više kritičkih tekstova, ali u ovom slučaju raduje što se radi o dva stilski i izričajno potpuno drugačija pristupa, te dvije vokacijski  razlikovne tekstualne cjeline.

Oba su teksta literarno pitka i faktografski bogata, s time da Valušekov uglavnom slijedi kronologiju Šainina razvojnoga umjetničkog puta, dok Tessarijev predstavlja dojmljiv esej inspiriran autorovim stvaralaštvom.

Ono što im je zajedničko jest preispitivanje opusa Vinka Šaine u europskom kulturološkom kontekstu: Valušek se prvenstveno koncentrira na analizu autorova umjetničkog djelovanja, valorizaciju njegova cjelokupnog opusa i komparaciju s recentnim europskim, primarno likovnim zbivanjima, a Tessari, kako kulturološkom eseju i priliči, kontekstualizira Šainin opus s općim i povijesnim mjestima europske kulture i civilizacije. Taj esej karakteriziraju i povremene fantazmagorične epizode u koje se Tessari upušta izravno nadahnut Šaininim stvaralaštvom, smještajući ovo potonje u kozmičko-spiritualni prostor neistraženih svjetova, ali i šamanskih obreda te drevnih civilizacija. Estetsku komponentu autorovih radova Tessari čita kao morfološku zaokruženost skrivenog znakovlja najčešće očitavajući u njima religiozno nadahnuće koje je prvenstveno u funkciji Šainina humanističkog svjetonazora, koji je polazište putu k Bogu, istini i svjetlosti.

O svjetlosti govori (štoviše, naslovljava svoj tekst) i Valušek, ali prvenstveno kao o jednom od najbitnijih svojstava Šaininih slikanih kompozicija te joj pristupa prvenstveno s likovnog aspekta, ali također svjetlost postavlja u izvjesni metaprostor kojim tumači autorovu likovnu osobnost. U sedam iscrpnih i suvislih cjelina (inventivno i smisaono točno naslovljenih), Valušek ne samo da pomno analizira i tumači genezu i zrelost Šainina slikarstva, već i logično zaključuje esencijalnu bit autorova umjetničkog izraza imunog na stilske pripadnosti (što je u tekstu minuciozno komparativno razradio), te ga tumači kao osebujan i individualan likovni pristup prizorno baziran na krajoliku, a metafizički na religiji.

Valušekov tekst govori i o likovnim sredinama u kojima je Šaina odrastao, što izuzetno doprinosi životnosti teksta, a i vrlo je bitno za pravilno sagledavanje Šainina opusa. Također je bitan i subjektivan pristup životu i radu Vinka Šaine, što je svakako bila jedna od Valušekovih intencija, a što u tekst unosi dodatnu autorsku osobnost i potrebnu dinamiku pomno kontroliranu brojnim citatima kritičara koji su ranije pisali o umjetnikovu radu.

Oba teksta kao opća mjesta naglašavaju Šaininu tematsku vezanost uz istarski krajolik, reminiscencije na ratna zbivanja tijekom srpske agresije na Hrvatsku te religioznu određenost kao nit vodilju života i stvaralaštva ovog umjetnika, te ga, osim kao eminentnoga likovnog stvaraoca, pozicioniraju i kao istaknutoga kulturnog pregaoca naglašenih humanističkih načela.

vinko šaina gradska galerija labin kultura izložba