Presuda za slučaj `Ipsilon` - Davorka Smoković osuđena nepravomoćno na 9 mjeseci zatvora
21.6.2011. // iPress // Objavljeno u kategoriji Crna kronika
Dražen Golemović proglašen je krivim i osuđen na godinu i deset mjeseci zatvora te je pušten iz pritvora na slobodu. Određena mu je obveza da se javlja policiji u Poreču svakih 14 dana, a u zatvorsku kaznu bit će mu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru - od svibnja do listopada 2009. te od početka svibnja ove godine do danas.
Po svim točkama optužnice osuđeno je i preostalih osam okrivljenika. Drugooptuženi Nedjeljko Mijošek osuđen je na 1,3 godinu, a njegova supruga Sonja na pet mjeseci, uvjetno godinu dana. Željko Muller dobio je šest mjeseci zatvora, Silvano Legović sedam mjeseci, Ante Bralić i Ivica Šoštarić po pet mjeseci.
Policijskim i carinskim službenicima određena je sigurnosna mjera zabrane jednogodišnjeg obavljanja službene dužnosti,
Bivša državna odvjetnica iz Pazina Davorka Smoković osuđena je na zatvorsku kaznu od devet mjeseci a bivši pročelnik Porezne uprave u Istri Elvis Drandić šest mjeseci. Davorki Smoković je izrečena i maksimalno moguća zabrana obavljanja djelatnosti od pet godina. Smoković je po izlasku iz sudnice rekla kako je razočarana jer ni jedan argument njene obrane nije uvažen te da je gotovo sve bilo baš kao što je i najavljeno prije suđenja. Najavila je žalbu na presudu.
Osim nje i Golemovića koji je doveden iz pritvora, drugi optuženici nisu ni bili prisutni izricanju presude.
Žalbu je najavila i zamjenica ravnatelja USKOK-a Sajonara Čulina.
Uz Golemovića krivnju su na samom početku suđenja priznali pročelnik Porezne uprave u Pazinu Elvis Drandić, policajci Nedjeljko Mijošek, Sonja Štević-Mijošek, Ante Bralić te Ivica Šoštarić.
Krivnju nisu priznali carinik Silvano Legović, policajac Željko Müller i bivša pazinska državna odvjetnica Davorka Smoković koja je na početku suđenja ustvrdila kako nije kriva te da su je ''''pritiskali'''' da prizna sve što je napisano nudeći joj i novac za priznanje. Tijekom suđenja Smoković je više puta podsjetila kako u navodno najvećoj istarskoj korupcijskoj aferi unatoč dugoj istrazi i primjenjenim posebnim mjerama, nije utvrđeno gotovo ništa bitno, odnosno, otkud milijuni eura za gradnju vila te tko je sve bio na Golemovićevom ''''platnom spisku'''' i zbog čega. Ustvrdila je kako su se na optuženičkoj klupi našle samo ''''sitne'''' ribe a da je slučaj iskorišten i za njeno micanje zbog neslaganja sa šefovima Državnog odvjetništva i istarskog političkog vrha. Za česta druženja s Golemovićem prozvala je i glavnog ravnatelja policije što je Grbić demantirao.
No, Smoković je po završetku suđenja u izjavi novinarima rekla kako izričito tvrdi da je istina sve ono što je rekla u sudnici istina u odnosu na ono što sam sama vidjela, čula, doživjela ili spoznala. - Neke stvari sam čula od drugih i to od više izvora i nemam razloga ne vjerovati tim ljudima, pa jedino ako oni nisu meni rekli istinu, onda nisam ni ja, ali ne znam koji bi motiv imali za to. To se odnosi i na moje spominjanje g. Grbića u tijeku mojega suđenja. Osobno ga ne poznam i svojim očima nikad ga nisam vidjela s g. Golemovićem, ali saznanja o onome o čemu sam govorila dobila sam od samog g. Golemovića za vrijeme svih onih naših druženja, makar on to sad poriče ( jasno je i zašto) i od još nekih drugih osoba. Osobno nemam ništa protiv g. Grbića. Samo sam iznijela stvari koje bi trebale bosti u oči sve koji su bili uključeni u ovaj slučaj, a posebno g. Golemovića kao okrivljenika, kao i njegovu obranu kad ne bi bilo dogovora i igara kakvih je bilo, a to bi trebalo zanimati i tužiteljstvo, odnosno USKOK, ako će biti objektivni i ako nema nedodirljivih. Ako!?
Osobno ga niti želim, niti imam namjeru blatiti, kako je to izjavio g. Grbić. Ja se samo branim i tražim potpunu istinu, jer puno toga je u ovom predmetu ostalo mutno i nejasno, a kao okrivljena na to imam svako moguće pravo.
Ni slučajno ne želim blatiti policiju kako je to izjavio g. Grbić, a još manje podrivati povjerenje građana u nju. Ne znam zašto i na temelju čega g. Grbić moje spominjanje njega, dakle njega osobno, smatra napadom na policiju. Pa, je li g. Grbić policija? Zašto se ljudi na položajima, kad budu prozvani, uvijek poistovjete s institucijom ili službom u kojoj rade i sakrivaju se iza nje? Je li to ono:" Država- to sam ja!"? Ovo me je podsjetilo i na posljednje podnošenje godišnjeg izvješća o radu od strane glavnog državnog odvjetnika u Hrv. Saboru, kad je na protivljenje oporbe, posebno SDP-ovih zastupnika, gl. drž. odvjetnik u žaru obrane svoje pozicije rekao zastupnicima da ako već njega mjenjaju, evo, on da je tu, ali neka misle i na sve one mnoge državne odvjetnike i njihove zamjenike koji marljivo rade svoj posao. Što to znači, da svi ti ljudi bez ovog glavnog državnog odvjetnika ne bi mogli ovako raditi ili da će njegovim odlaskom svi oni postati nemoćni, pogođeni tugom i više neće moći raditi? Baš me zanima i je li demanti g. Grbića poslan u medije o njegovom osobnom trošku ili iz službene pošte ravnateljstva policije, dakle, na teret poreznih obveznika. Uostalom, ja nisam rekla da je g, Grbić učinio išta protuzakonito, nego sam predložila da se ispita kao svjedoke policijske službenike koji bi o tome mogli, trebali, morali nešto znati. U sudnici sam spomenula dosta poznatih imena, ali na ovo ime se je promptno reagiralo, a sam g. Golemović je čak i pročitao nekoliko rečenica o tome i pritom rabio riječi koje nisu inače u njegovom rječniku, pa možemo nagađati tko je autor te izjave.
Dakle, što se tiče blaćenja hrv. policije, ja to izričito poričem. Ja u našu policiju imam povjerenja i znam da tamo radi puno poštenih i marljivih ljudi koji žele vjerovati u ono što rade i to rade predano. Ako je itko branio policiju u svom radu i u svojim stajalištima i nastupima i ako je itko dobronamjerno i požrtvovno surađivao s policijom i bio joj uvijek na raspolaganju- onda sam to bila ja. Iako sam policiji na neki način bila nadređena, ja sam ljude s kojima sam radila smatrala ravnopravnim partnerima i zbog takvog svog rada više puta sam dobila "packe" u vlastitim redovima i od meni nadređenih. Stala sam iza policije i kad je to bilo izravno protiv mene i kad se je od mene tražilo da to poreknem- ja sam to odbila samom vrhu kuće u kojoj sam radila. Hoće li g. Grbić da iz arhive svojih sjećanja ( svi ti spisi postoje u ODO Pazin) izvučem sve predmete u kojima sam se založila puno više nego što je trebalo i kako nije nitko od mojih kolega, a kako bi upravo policija imala dobro riješene slučajeve i kako bi javnost uvidjela da se policija trudi i da zaista radi svoj posao. Unatoč svemu što mi se dogodilo, a s početkom baš iz policije, ali to nije policija, to su samo neki patološki karijeristi i tko zna kojim svojim problemima isfrustrirani pojedinci, ja sam sve pritiske na mene uoči početka suđenja prijavila baš policiji, jer imam povjerenja u nju, a nisam drž. odvjetništvu. U svezi s postupcima protiv mene ja sam baš policiji podnijela kaznene prijave, a ne državnom odvjetniku. A povjerenje javnosti u policiju i sustav podrivaju ( kako je to za mene rekao g. Grbić) upravo ljudi iz policije i državnog odvjetništva koji rade ovako kao što je rađeno u ovom predmetu, a što smo čuli čak i u samom dokaznom postupku.
No, g. Grbić kao načelnik Policijske uprave Primorsko goranske nije reagirao na kršenje mojih temeljnih ljudskih i zakonskih prava, pa tako npr. kad su me nakon dovršene obrade u Policijskoj upravi istarskoj u Puli dovezli u Rijeku na ispitivanje istražnom sucu, ni danas ne znam zbog čega zadržavali u njegovoj zgradi, u zgradi Polic. uprave prim. -goranske i gdje mi je na moje ponovljeno pitanje zbog čega me sad tu drže i zar me neće vodit istražnom sucu, policajac osorno odgovorio pitanjem otkud i kako ja znam kamo bih sad trebala ići. Nije reagirao ni kad su me novinari kamerama i fotoaparatima čekali i prije nego su policajci otvorili vrata marice u kojoj su me, valjda jedinu iz te skupine vozili, i vikali kako će sad izići državna odvjetnica ( kako su znali da sam baš ja unutra?), a potom, dok su mi se unosili u lice, netko od moje "pratnje" im je rekao:"Ej, pa smo rekli samo malo!" Nije reagirao niti kad su u medijima izlazile laži o meni poput onih da sam odbacivala kaznene prijave protiv Dražena Golemovića, a nikad nigdje niti jedna do ovog slučaja nije bila podnesena, da sam stopirala obrade protiv njega, a ni toga nije bilo, da je preko mene ulagao sredstva u medije, da sam od njega za informacije ( Koje?) bila obilno nagrađivana, a za sve to da je izvor visoki izvor u MUP-u. Poznato je, inače, meni tko je to lansirao i preko koga.
G. Grbić, kao glavni ravnatelj policije, nije reagirao niti na nedopustivu i uvredljivu izjavu u medijima načelnika Polic. uprave istarske u kojoj je u svezi ovog predmeta g. Golemovića nazvao kriminalcem iako on nikad još ni za što pravomoćno nije osuđen, a čak i da je tako ga on ne smije nazvati, nas ostale okrivljenike je označio nekakvim jatacima iako još ni za što pravomoćno nismo osuđeni, a još je sablažnjivije to što je u istoj izjavi naveo kako on neće dopustiti da se u Istri pere novac od preko Učke ( tako nekako)!!! Da li to znači da se novac iz Istre smije prati u Istri? I da li taj gospodin načelnik zna, a trebao bi jer to je predmet njegove uprave, da se u predmetu "Ipsilon" nitko ne tereti za pranje novca?! I, ako mu nije poznato, evo ja ću mu reći da se u Istri već jako dugo nije vodio nikakav predmet zbog pranja novca ( onog novca na koji misli sva javnost, a i Poglavlje 23) i da, koliko je meni poznato, jedan takav predmet sam vodila baš ja, stoji u pisanoj izjavi koju nam je Davorka Smoković dala.
Na ročištu prije pet dana u završnoj riječi tužiteljica je rekla da su svi optuženici počinili kaznena djela zloporabe službenog položaja i korupcije, što je većina i priznala. Zatražila je da ih sud proglasi krivima.
Obrana Golemovića i drugih u postupku pozvala se na njihova priznanja, kajanje i kooperativnost te činjenicu da u ovom slučaju nije nastala imovinska šteta za druge osobe i zajednicu.
Podsjetimo, Golemoviću su optuženici odavali tajne policijske podatke, bili su manje temeljiti u istraživanju njegovih poslova i novčanih transakcija, za što ih je on nagrađivao i častio. Tako su zlorabeći svoj položaj Golemovića opskrbljivali informacijama i činili mu brojne usluge. Policajci su Golemovića zvali ''''gazda''''
Optužnica je podignuta u listopadu 2009., glavna rasprava počela je 9. svibnja, nakon što se odbjegli Golemović predao hrvatskim vlastima, a završila 16. lipnja. (iPress)
Foto: Glas Istre
dražen golemović davorka smoković crna kronika afera afera ipsilon presuda zatvor