Pravo na demonstraciju i kruh naš svagdašnji!
9.3.2011. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Društvo
Ne bi baš bio neki pravni pojam to pravo na demonstraciju, iako je kao takav više-manje u jurističkoj literaturi pustio korijenje. Inače je sadržaj tog pojma jedna politička poruka koja karakterizira razlog i funkciju tog čina okupljanja građana. Samim tim demonstriranjem pokušava se pokazati onim gore vladajućim svoje mišljenje i naravno vlastitu volju, djelovati na druge. Pa iako pravo na demonstraciju spada u osnovna ljudska prava, i dalje se pokušava svim sredstvima vladajućih zaustaviti ih, pa makar i silom. Međutim, europska konvencija o ljudskim pravima ne vrijedi samo u sj. Afričkim zemljama poput Libije, već i svugdje tamo gdje vladaju Gadafčići ili Gadafčice. Tu se spominje i demokracija, kao osnovni princip vladavine većine, koji je velika zabluda za needucirane tupave mase. Ne vlada taj građanin u tim demokracijama, već kapital. Kapital sa svojim profitom je taj koji vlada, a ne narod. Narod inače kao i uvijek puši razne lule varalice, koje im lijepo spakirane dostavljaju oni za koje su išli na birališta i kojima su s povjerenjem dali glas. Što dobiva natrag taj birač znamo i sami već dva desetljeća: Razna prazna obećanja, potkrada ga se na sve moguće načine i sa svim mogućim daćama, instalira mu se ispred nosa prljava industrija gdje ne rade njegova nezaposlena djeca, nego ona nepotistički pogodnija, gdje ga režimski mediji svakodnevno zaluđuju svojim glupostima (primjerice radio Labin i oni ogavni Fonji)na jednoj strani kako su za ljude i za njihova prava, da bi nedugo zatim propagirali Rockwoolove proizvode, što je i više nego apsurd. Tako nisu samo zbog love svoju dušu prodali Čakićevi Fonji, nego odavno i Šćulac, Labinjonski narodni tribun. No vratimo se obespravljenima, onima što svakodnevno čiste kontejnere i gledaju Šeherezadu u tisuću i jednoj noći. Tko će njih pokrenuti? Tko će njima dati njihovo? Tko će im pod slobodnim nebom dati mogućnost artikuliranja? Naš Gradonačelnik možda? Onaj što krade? Onaj što se pojavljuje u javnosti, kako i sam kaže dignuta čela, iako je dokazano kriv za svoja nedjela? On možda? On, koji je već odavno trebao otići – silom ulice g. Ernečiću – ako već nije htio i neće milom? No gdje su ti predstavnici građana Labinštine uopće? Gdje se skrivate SDP-jčići? Zar vam Juričić Patrik ili Adriano Kiršić opet moraju dijeliti lekcije iz političkog prava na demonstraciju? Koliko će opet vremena morati proći da bi se pomakli i skinuli ljagu sa svog partijaškog imena, spominjujući vas u negativnom nepotističkom kontekstu „da ste dobili delo“ narafski od Tulja, pa sada ćutite ko pizde? Ništa, i opet ništa od opozicije kako na republičkom, ali boga mu i na lokalnom nivou. Jad i bijeda Poluotoka i države!
ljudska prava tuljo ernečić rockwool nepotizam