LC Live

Pjesnici u La Loggi recitirali pjesme na labinskoj cakavici

Pjesnici u La Loggi recitirali pjesme na labinskoj cakavici

17.4.2019. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura

Okupilo se desetak labinskih pjesnika i njihovih gostiju koji su priredili još jednu nezaboravnu pjesničku večer * U Loži se zaplesao i labinski tanac, a Valentina Načinović je organizirala i svakome darovala vrijeme da iznese svoju poeziju

Labinski pjesnici opet su se družili, ovaj puta u La Loggi gdje su recitirali svoje pjesme na labinskoj cakavici. Okupilo se desetak labinskih pjesnika i njihovih gostiju koji su priredili još jednu nezaboravnu pjesničku večer.

- Poezija je najlepca lampoda diboko skrijena va srcu i duše se do onega hipića dok se ta lampoda ne napiše pa rivo prit do najskrijenega srca onega ki je ima radi i ki va nje nojde beleco i blješćavino amora. Poezija je pitor nad pitorami ka fotografat zno saki kantunić kega cuda puti želimo i od sebe someh skrit. Za poezijo znon reć reć da je muzika i konta, da je sonata i simfonija, se va sejno vreme, poezija zno bit i šćorica na palkošenike na ken ne moreš bit artista ako ti je duša prozna. Poezija je puna življenja, kako more puno vodi, kako nebo puno zvezdami, kako ulj pun meda, kako kršin pun rožic, kako svet življenja pun. A poeta, poeta je i kantador i sopac. Od lapiša konta, poezija je most na kemu se inkontrat more šlovek šlovekon, most na kemu zadrht beleca od besedi, most na ken pretel pretela išće. Ona je i mir i va duše konfužjon, poezija je patok va mladoletke, na moru bonaca, od sunca blješćavina, žuhkemu življenju speronca i regol, rekla je labinska pjesnikinja i jedna od organizatorica susreta Neda Milenkovski.

Labinskim pjesnicima pridružili su se i gosti, pjesnikinje iz Lovrana Biserka Vuković i Tatjana Jedriško Pančelat, Miranda Škalamera Verbanac je bila moderatorica, Rašalinke su zapjevale iz sveg srca, a na harmonici je zasvirao i zapjevao Franko Kalac. U Loži se zaplesao i labinski tanac, a Valentina Načinović je organizirala i svakome darovala vrijeme da iznese svoju poeziju.

- Litrati so tu da nas sako toliko spamete na se ono lepo ca smo skupa pasali. Do nekega drugega puta, dok se nopeda ne nojdemo va kompanije, zustali so nan nabrušeni lapiši keh nikad nećemo pustit na mire. Lapiš je vajka s nami da na bele horte pusti najlepci šenjoli duši i srca keh poezija zno regalat, zaključila je na kraju na labinskoj cakavici Neda Milenkovski istaknuvši da Labin sada ima i svoju Labinsku pjesničku republiku koja nikad neće posustati sve dok ima onih koji imaju rado domoćo besedu.


Autor: Branko BIOČIĆ


la loggia pjesnici kultura poezija