Penzioneri na čekanju

27.9.2007. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Politika

U vrijeme kada na Labinšćini ima više od šest tisuća umirovljenika, otprilike koliko i stalno zaposlenih, na pitanje zbog čega nije izgrađen novi dom umirovljenika, čelnici IDS-a su prije otprilike tri godine odgovorili da su analize potvrdile da za takvim objektom u Labinu ne postoji potreba! I najpovršnijim snimanjem stanja lako bi se ustanovilo da je ta tvrdnja daleko od pravog stanja, ali budući da je izrečena radi opravdanja neispunjenog lako danog predizbornog obećanja o skoroj gradnji takve ustanove, riječi labinskih čelnih političara nisu ni mogle biti drugačije.
Da je 61 postelja u domu umirovljenika u Raši premalo za cijelu Labinšćinu, govori i podatak o 40-ak predbilježbi na čekanje, pa čak i duže od godinu dana.
Budući da je nekadašnji dom za umirovljenike u Nedešćini specijalizirana ustanova za lakše psihički oboljele osobe, ljudi starije dobi koji ne mogu više brinuti o sebi zbog toga su na sto muka. Trenutno je jedina opcija da o njima koliko-toliko brinu njihova djeca, ukoliko mogu. Ili da potraže smještaj u nekoj ustanovi izvan Labinšćine – u Puli, Rijeci, Buzetu, Rovinju ili čak Gorskom kotaru.
Da je kapacitet raškog doma i puno veći, za dio umirovljenika, osobito onih dobrostojećih i naviklih na dobar standard stanovanja, on ne bi bio pravi izbor s obzirom na to da u Raši to ne mogu očekivati. Dom se nalazi u nekadašnjoj rudarskoj bolnici, u njega se inače dosta ulaže, ali ni jedna soba nema kupaonicu ili WC, već se mora koristiti zajednički na katu. Nema ni apartmana za obitelji, a ni mogućnosti organiziranja društvenih aktivnosti uz skromnu zdravstvenu zaštitu. Uostalom, porastom standarda stanovanja i življenja kompletne populacije u Hrvatskoj, može se očekivati da će se podizati i kvaliteta u takvim ustanovama, što je na tragu kretanja u razvijenom svijetu.
U skladu s takvim razmišljanjem bilo je i nedavno reagiranje Lucijana Martinčića, vijećnika SDP-a u proteklom sazivu Gradskog vijeća, koji smatra da bi se devastirani hoteli Istra i Fortuna u Rapcu trebali prenamijeniti u hotele za umirovljenike. On veli da bi se u to trebao uključiti Grad putem proračuna i svojih tvrtki, što je jedno od zanimljivih mišljenja koje bi tek trebalo suočiti s drugima, a ne olako odbaciti. Pogotovo zato što se u Labin doseljava sve više starijih osoba iz inozemstva, i to ne samo povratnici, kojima bi zasigurno takve usluge bile prihvatljive. Uostalom, za smještaj u buzetskom domu umirovljenika neke albanske obitelji po osobi plaćaju šest tisuća kuna, što je tri puta više od cijene smještaja u raškom domu.
Gradska vlast se zasad ne izjašnjava o toj problematici, ali je sigurno da se ona neće zaobići kako se bude pojačavala groznica pred parlamentarne izbore, da se ne spominju i oni lokalni za manje od dvije godine. Poznato je tek da se prijedlogom novog plana uređenja Labina dom za starije osobe planira locirati u blizini Doma zdravlja. Bude li ovog puta od gradskih otaca i više volje za gradnju tog objekta, s obzirom na poznatu sporost i kroničnu nestašicu novca, i u najpovoljnijem slučaju njegova vrata ne bi se otvorila prije četiri-pet godina. Dotle se može očekivati samo zaoštravanje tog problema, uz »utjehu« umirovljenicima da mogu dokoličariti u nekom od klubova u kojima se okupljaju ljudi njihove dobi.

M. MILEVOJ


penzioner raša staračkidom