[Osvrt] Voda naša, beci vrajži

[Osvrt] Voda naša, beci vrajži

2.11.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo

Često se, kao i mnogi drugi, iz trgovine vraćam noseći veliku plastičnu bocu od  pet ili šest litara vode za piće. Počeo sam je kupovati ljetos, kada je voda iz slavine zbog niskog vodostaja izvora postala neukusna. Kiše su pale, izvori narasli, ali navika je ostala. Prodavati vodu, to se još prije koju godinu činilo kao biznis za "dekadentni zapad", ali , evo, stiglo je i do nas. Zato se na blagajni uvijek upitam kolika se lova okrene u toj relativno lakoj proizvodnji i sjetim se one tvrdnje da

je voda nafta 21. stoljeća. Ako je tako, onda je Labinština Kuvajt jer leži na vodi!

Voda se podzemnim i nadzemnim putovima toči i cijedi u ovaj dio Istre, to se najljepše vidjelo na nekadašnjem Čepićkom jezeru. Danas je to očituje u brojnosti izvora koji se mogu kaptirati. Pa što nas onda sprječava da izgradimo punionicu vode i tako učinimo nešto za

smanjenje nezaposlenosti?

Zamislite reklamu:"Svježina istarskog podzemlja - voda iz izvora Sv. Antun". Osim toga,

bivši je rudnik pun vode koja se može iskoristiti u tehnološke svrhe i za navodnjavanje. Filipo Horstman nije se ni trenutka dvoumio kada je kupio hotele u Rapcu, nego je u vodu koja izlazi iz rudničkog tunela uronio crpke i počeo crpsti besplatnu tekućinu od koje se hotelski okoliš zazelenio. Tako bi se mogla zazeleniti ili možda zabijeliti od plastenika polja oko grada, Đekić - polje s jedne strane i ono iza autobusnog kolodvora s druge strane. I tu bi se otvorilo koje novo radno mjesto. Zapravo bi voda mogla postati "labinski ugljen 21. stoljeća", prirodno bogatstvo koje potiče razvoj i definira život ovog kraja.

Samo, sve se čini da se povijest pokušava ponoviti i da bismo umjesto "Kova je naša",

mogli govoriti "Voda je naša" i onda dodati ono glasovito "A beci su vrajži". Naime, postoji projekt objedinjavanja istarskih vodovoda pod jednom kapom, a u tom slučaju bi bilo logično da sjedište takvog poduzeća bude ondje gdje su najveći izvori, dakle u Labinu. Ali u toj se ulozi ipak predviđa Buzet. O projektu se raspravljalo na Gradskom vijeću, a oporba se protivila nazivajući to gubitkom vodne nezavisnosti. Zatražila je na uvid studiju opravdanosti objedinjavanja vodovoda.

Otada je prošlo već nekoliko sjednica, ali taj dokument još nisu dobili, pa su skloni pomisliti da gradska vlast iz nekog razloga odugovlači. U svakom slučaju čini se nekako samo po sebi razumljivim da za nas problema ne bi bilo kada bi Damir Kajin dolazio iz Labina umjesto iz Buzeta.

Tko zna, možda ćemo negdje 2021. godine proglasiti vodovodnu republiku, zauzeti sve izvore i početi crpsti vodu za vlastiti račun.

 

Robi Selan

 

Foto: Bolobanski puč, R.S.

komentar osvrt voda vodovod labin