[Osvrt] Referendum simo, referendum tamo
3.2.2015. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Politika
Istarski ogranak jedne hrvatske političke stranke, usprkos svojoj poziciji prilično nevažne stranke u Istri i u cijeloj državi, traži raspisivanje referenduma o Istri kao samostalnoj regiji, objavljeno je prije nekoliko dana. Znam da će mnogi od vas takvo što zdušno pozdraviti, da će se neki drugi namrštiti, ali znam i da će vjerojatno malo kome ta vijest biti smiješna kao meni.
Što je u toj vijesti smiješno?
Kompletni kontekst je smiješan, jer pokušava u jednoj zamisli objediniti niz kontradiktornosti. Referendum koji će raspisati, recimo, lokalna samouprava, može biti samo savjetodavni, nikoga ne obvezuje ni na kakvo političko ponašanje i ni na kakve odluke.
Stoga je svaki mogući ishod ovakvog referenduma dvojben. Naime, ako prođe, pokazat će onakvo uvjerenje "naroda na terenu" za kakvo sve javne deklaracije pokazuju da je odvajkada takvo, jer nitko u Istri nikada i ni na koji način nije kazao ni pokazao kako ne misli da Istra treba biti samostalna regija, čak ni desnica.
Takvo se uvjerenje u vladajućoj koaliciji moglo procesuirati i kroz normalan politički dijalog, ne treba mu referendum da dobije vjerodostojnost. A ako kojim čudom ne prođe, što je isto moguće jer bi Istrijani takav referendum mogli i bojkotirati ili bi na njega mogli ne izaći jer imaju važnijega dela, onda bi negativni ishod vladajućoj garnituri (koja god bila) dao opravdanja da istarsku regionalnu samostalnost ne smatra nužnom, što dakako ne bi odgovaralo istini.
Ili da odahne jer ima povod napokon javno reći nešto čega se dosada bojala. Apsurdnu i dodatno humorističnu notu ovoj vijesti daju još dvije činjenice: da trenutno vladajućoj strukturi u državi pripadaju i ona opcija koja otkad postoji zagovara istarski i hrvatski regionalizam; i ona opcija koja sada kroz priopćenje svoje istarske podružnice traži referendum za istarsku regionalnu samostalnost.
Da dio vladajuće koalicije traži referendum protiv navodnog političkog stajališta iste te koalicije apsurdno je i zato što aktualna vlast potrebu za takvim referendumom može presjeći jednom jedinom javno izrečenom i nekim dokumentom ovjekovječenom političkom porukom.
A ako iz redova te koalicije uslijed oklijevanja u javnom pokazivanju jednodušnosti oko stava treba li Istra biti samostalna regija dolaze poruke o referendumu protiv sebe samih, onda treba toj koaliciji poželjeti da se konačno raspadne i ne gnjavi nas više apsurdnim konstrukcijama.
Već sam nekoliko puta napisao da je naša politička scena mlaka i bezlična, neodlučna i bezidejna, pogotovo na ljevici pa zato desnica buja i bahato zauzima sve veći dio političkog obzora; i da bi jedini efikasni način učvršćenja stabilnog stanja (stabilnog u smislu postavljanja osnove za dalje popravke i poboljšanja, jer sadašnje stanje nije stabilno te kon- tinuirano vodi nizbrdo) bila radikalizacija i neke desnici suprotne opcije. U ovom konkretnom slučaju, zalaganje za referendum o istarskoj regionalnoj samobitnosti ne može, objasnio sam to, osigurati Istri željenu regionalnu samobitnost.
Ali bi zato drugačiji vjetrovi zapuhali kad bi se pojavio zahtjev za referendumom o istarskoj nezavisnosti, o odcjepljenju. Sasvim je nevažno kakav moralni, vrijednosni, povijesni, politički i sudbinski značaj može imati takav zahtjev, i on ima pravo na legitimnost na političkoj sceni, ali da misao o takvom zahtjevu postoji (a ona ne postoji), tada bismo imali radikalni zahtjev naspram kojeg bi se zahtjev o regionalnoj samobitnosti Istre činio kao mainstream, kao umjeren, i zato bi bio manje sporan.
No, kako je politika često s punim pravom kolokvijalno poistovjećivana s nositeljicama navodno najstarijeg zanata na svijetu, naravno da ima indicija kako je na tragu takve politike i ovaj zahtjev jedne od koalicijskih ekspozitura za regionalističkim referendumom.
Naime, istog dana kad se u medijima pojavila i ta prva smiješna vijest, pojavila se i druga, mnogo manje smiješna: da jedinice lokalne samouprave Labinšćine jednodušno traže raspisivanje referenduma protiv izgradnje termoelektrane Plomin C (ili Plomin 3, kako vam drago) na ugljen. I to bi bio lokalni, dakle savjetodavni referendum, i on bi očekivano pokazao stavove kakvi su ne samo na Labinšćini već i u cijeloj Istri, a i na Kvarneru, legitimni i poznati već odavno, i on bi predstavljao suprotstavljanje jednog od partnera koalicijskoj većini, ali po nečemu je ipak drugačiji od onog regionalističkog.
Ovaj bi prekinuo tokove novca koje si je "netko" još odavno isplanirao. Značajnog novca. Nisu uzalud niz godina unatrag referendumske inicijative o Plominu mnoge prijašnje vlade ignorirale, zanemarivale, pa čak i zabranjivale. Zato javnoj percepciji ovog zahtjeva treba "zamazati oči" plasiranjem drugog referendumskog zahtjeva, što je, eto, pokazale su nam to šaljive vijesti iz medija, upravo i odigrano.
Davor Šišović
referendum osvrt politika demagogija te plomin te plomin 3 tep c neovisnost ids sdp vlada hns