[Osvrt] Kova je naša fešta!

27.2.2014. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Politika

Mogu prvaci Kršana i Pićna do mile volje javnosti podastirati razloge zbog kojih, eto, neće ugostiti središnju proslavu 93. godišnjice Labinske republike, ali sve su to, po skromnom sudu potpisnika, skuže za malu djecu. Nakon objašnjenja kršanskog načelnika Valdija Runka da nije mogao prihvatiti obavezu organizacije svečanog prijema jer je zatrpan silnim svakodnevnim važnim poslovima, meni je zaključiti da je superturbo zaposlen u odnosu na njegove kolege iz drugih općina.

Ta bi njegova ispričnica valjda trebala značiti da ostali lokalni kormilari imaju vremena baviti se tričarijama kao što je sjećanje na legendarni generalni štrajk rudara na Labinštini 1921. godine, taj prvotno politički, a u nastavku i radnički bunt, za bolja socijalna prava (kako to gordo zvuči u ovo doba surovog kapitalizma!).

 

Tumačenje pićanskog podeštota Ivana Frankovića da ne može ugostiti svečani skup, budući da se još popločava starogradska jezgra, središnji dio naselja, gdje su općinsko sjedište i dvorana Centra za nematerijalnu kulturu Istre, također je žešći plićak.

Nije ondje baš toliko raskopano niti opasno po sigurnost uzvanika. Prije će biti da se ni Frankoviću, baš kao ni Runku, ne da zezati s "tamo nekom masovnom feštom". Platit će, vele, troškove, ali hajde da pripremu, koja ih je trebala pripasti po nepisanom pravilu Grada i četiri okolne općine (da pravilno izmjenjuju domaćinstva), odradi netko drugi. Raša će to učiniti preko reda, i to s ponosom jer je ishodište rudarenja, veli njena načelnica Glorija Paliska Bolterstein.

Ali rudarenje je i istoznačnica za cijelu Labinštinu! Bez rudnika ne bi bilo plominske elektrane (koja se izgradila zbog raškog ugljena, pogonskog goriva), a bez karbonjere ne bi bilo ni Općine Kršan koja 70 posto proračuna puni HEP-ovim naknadama! U općini Pićan, pak, zatvorio se posljednji ugljenokop u Hrvatskoj, onaj u Tupljaku, 1999. godine!

I u nedjelju ćemo na svečanom prijemu čuti o idealima koje su nam rudari ostavili u amanet, između ostalog i naglasak da je njihovo kratkotrajno proglašenje samouprave Labinska republika 1921., pod parolom "Kova je nasa!", bila svojevrsna preteča kasnijem otvorenom buntu protiv fašizma 1943. godine.

Možda spominjanje tih vrednota otrijezni neke poglavare pa prokljuve da ovo ne bi smjela biti "jedna fešta u nizu"... Neke datume morali bismo objeručke slaviti, prigrliti ih s punim dignitetom.

Igor RADIĆ

kova je nasa kova labinska republika tupljak kovari rudnik bunt fešta pićan kršan raša

---