Općinari u “mečki”, vrtićarci u fići

Općinari u “mečki”, vrtićarci u fići

10.11.2010. // Glas Istre u štrajku // Objavljeno u kategoriji Društvo

Općine u cvijeću, vrtići u smeću. Ta se rimovana paralela, istinabog malko pretjerana, nameće poslije priče o peticiji roditelja vrtićaraca u Potpićnu, nezadovoljnih jer predškolska ustanova poskupljuje, a u nju se ama baš niš'' ne ulaže. Na otužnom ulazu u mjesni ažilo zbilja će vas dočekati neuređeni okoliš, ruinirane stepenice i jezivo prijeteća gurla. Vjeran predznak da ni unutra nije bolje.

Kršanska općina, pak, izgleda kao kućica u cvijeću. Pitari samo što ne puknu od silnih rožica. Možda sutra, vrag će ga znati, koji važ padne na općinara pa ovaj napokon, pokraj svih tih latica, ugleda - šumu. I prokljuvi da baš i nije normalno da to sjedište Općine u usporedbi s vrtićem izgleda poput dvorca Versailles. Nije ovaj primjer, da se razumijemo, na Labinštini samo puki izuzetak. Svugdje su, gledamo li uvjete, općinari u mercedesu, ne fali im ni ptičjeg mlijeka, a djeca uglavnom u fići, nedostaje im štošta.

Za neutralizirati miris jeftine demagogije, koji vas je ovdje možebitno zapuhnuo, dozvolite samo par pitanja. Obavljaju li lokalni birokrati nuždu u toaletima pregrađenim samo drvenim pločama, i to nasred zgrade, bez ventilacije, kako su to prinuđeni činiti vrtićarci u Potpićnu? Postavljaju li možda općinari deke pod prastare prozore kad zafijuče bura poput raških mališana? Muči li ih kišnica koja se probila kroz dotrajali krov kao klince u vineškom vrtiću? Nijekanju nikad kraja.

Je li u sjedištu kršanske Općine, otkako su zakonodavci zagnjavili pušače, dograđena i pušiona pristojne kvadrature, e da bi gospoda u miru, neometana vjetrom, trošila duhan?

Je li u Gradu Labinu ove godine uređena prijemna porta sa senzorskim kliznim vratima i obnovljena gradonačelnikova kancelarija? Može li Jadranka Kosor u zgradi raške Općine, bez straha da će se uvaženi gost potužiti na komfor, potpisati pristupni ugovor s EU-om?

Dadačemo.

I, kako onda nadležne otrpjeti kad - čim im pod nos gurnete argumente nezadovoljnih roditelja - zapjevaju onu svoju poznatu tužbalicu o pustinji u njihovoj blagajni? Nema se sad za drvenariju za vrtić jer platilo se, znate, novog odgajatelja; nije sad vrijeme za sanirati fasadu - pa ionako za taj vrtić godišnje izdvajamo milijun kuna, a to, pobogu, nije malo...

Možete li zamisliti da u općini s termoelektranama - sutra će se, najavljeno je, graditi još jača - postoji vrtić s tapetama starim koliko i zgrada?

Ili pojmiti da sredina čiji proračun pune priznata vapnara i međunarodno moćna cementara ima ažilo kojem roditelji polaznika moraju skupljati novac za klima uređaj? Pa se još pitaju treba li prorijediti te jedinice lokalne samouprave koje su se namnožile poput gremlina!

A da započnu s ovakvima, koje nisu spremne em osigurati mjesto u vrtiću za svu djecu, em, razvidno je, ni pristojne uvjete za upisane sretnike?

Valjda bi predškolske ustanove trebale biti početak liste prioriteta, temelj djelovanja svake lokalne zajednice! Sve ostalo u usporedbi s time je - dječji vrtić.

 

Igor Radić

 

 

dječji vrtić djeca općina kršan pićan