Odgovor Dr. Plavšića

5.4.2011. // Znanost.com // Objavljeno u kategoriji Ekologija

 Pitanje:

Poštovani,
Razočarali ste me u slučaju one tribine u Podpićnu od 29. marta 2011., jer ste prema svemu sudeći stali na stranu Rockwoola. Baš vas briga za patnje tih sirotih Istriana. Što imate protiv Istre? Željeli ste opravdati Rockwool kao plaćenik i samo su vas svjesni građani prekinuli u vašoj prljavoj raboti. Koliko ste novca dobili za svoju izdaju znanosti i nemoral?
Mario iz Plomina

 

Odgovor:

 U prvom redu, taj sastanak se odigrao u Kukurinima, ali to nije važno za moj odgovor. Znao sam za sukobe između građana i Rockwoola već dugo, ali se nisam želio miješati u slučaj, jer nisam imao podataka. Uostalom, ne želim biti svakom loncu poklopac. Onda je došla inicijativa od predsjednika republike da stručnjaci razriješe taj sukob i ja sam pristao prilično nevoljko znajući što me može očekivati u slučaju arbitraže između teško sukobljenih strana.
Nisam zapravo točno znao što me može očekivati, jer nisam dovoljno dobro poznavao stanje na terenu. Povremeno sam čitao u novinama ili zanimljivim web portalima kakvi se tamo sukobi odvijaju, ali zapravo nisam znao dovoljno o raspoloženju građana. Prikupio sam službene podatke mjerenja različitih polutanata u sirovinama, emisijama i imisijama, a građani nisu imali nikakvih egzaktnih podataka osim izjava nestručnjaka za toksikologiju. Brojne izjave su mi bile smiješne zbog obilja neznanja, koje su nametali sirotim građanima one doline uz Rockwool. Želio sam objasniti građanima da su njihovi «stručnjaci» pričali gluposti i da su oni skrenuti na krivi kolosijek u svojim protestima.
Bilo mi je jasno da im njihovi subjektivni simptomi vjerojatno silno otežavaju normalan život, ali je bilo ključno otkriti što je izazvalo te simptome. Zato sam pristao na odlazak u Kukurine smatrajući da će me podaci građana možda usmjeriti kako tražiti pravu istinu. Naša heterogena skupina stručnjaka je i heterogeno nastupala, jer je svatko imao nekakav svoj cilj pri putovanju u Kukurine.

Bio sam kao arbitar na različitim sastancima punim emocija, kako u Istri tako i u ostatku Hrvatske. Riješio sam brojne probleme unatoč napadima ovih ili onih protivnika, ali Kukurine nisam nikad doživio i neću. Moja noga više neće stupiti u taj kraj osim u slučaju da moram intervenirati kod nesreće s kemikalijama. Dočekali su nas podvikujući uvrede i ne želeći s nama razgovarati ispred tog lovačkog doma. Jedan od prosvjednika je rekao da možemo razgovarati samo istrijanski, je on ostalo ne priznaje. Svi smo im bili isti lopovi, prodane duše, izdajice znanosti i struke itd. To su od prvog čas ulaska u dvoranu glasno uzvikivali. Moja mlada suradnica se prilično bojala i nije isključeno da se zamišljala kao pretučeni bolesnik pulske bolnice. Toliko mržnje i prezira prema meni nisam nikad do tada doživio, a došao sam im pomoći. Prekinuo sam svoje predavanje, jer me nitko nije slušao i urlali su da prestanem lagati. Njihovi učitelji (niti jedan stručnjak za toksikologiju) su im objašnjavali i pisali na web portalima o opasnostima nekih kemikalija, pa su ih zapravo doveli u stanje panike. Kao toksikolog sam im namjeravao objasniti kako su to sve gluposti, koje ih odvlače na slijepi kolosjek. Gube snagu na neistinama, a ne posvećuju se svojem problemu.

Pokušavao sam im reći da su krenuli krivim putem. Optužuju amonijak kao opasni otrov, koji se emitira iz postrojenja Rockwool. Složio sam se da je amonijak opasan plin u određenim koncentracijama, ali kod niskih koncentracija je sasvim bezopasan. Usudio sam se reći da su koncentracije amonijaka u štalama puno veće nego u okolici Rockwoola, što dokazujem time da amonijak u štalama smrdi, a u njihovom području ga ne mogu osjetiti njuhom, jer je daleko ispod graničnih vrijednosti koncentracija te tvari u okolišu. Ismijavali su me dobacivanjem kako u njihovim štalama ne smrdi, jer su valjda iznad prosjeka Hrvatske po higijeni štala.

Slomilo se na formaldehidu. Usudio sam se reći da su im njihovi učitelji lagali. Proglasili su formaldehid karcinogenom kategorije I., a to su tvari kod kojih je dokazano da mogu izazvati rak u ljudi. Formaldehid je karcinogen kategorije III., što znači da nikad nije dokazana karcinogenost kod ljudi nego tek kod nekih životinja, a zapravo ima svojstva mutagena. Pokušao sam im objasniti da nos jako dobro osjeti miris formaldehida, da smo najviše izloženi toj tvari iz iverice (novi namještaj) i da njihovi učitelji lažu kad tvrde kako je formaldehid zabranjen u Europi. Pokušao sam objasniti kako je najveći problem s formaldehidom izazivanje preosjetljivosti kod produženog kontakta s kožom. To ih nije zanimalo, iako se uglavnom tuže na nadraživanje kože i sluznica. Usudio sam se dirnuti u njihove dogme (oni su zapravo vjernici) i pokazali su vrlo snažno svoju mržnju i protivljenje. Urlali su i vrištali, nazivali me lažovom i plaćenikom Rockwool-a itd. U tim okolnostima se nije moglo nastaviti s predavanjem, a oni su uzvikivali da ih prestanem daviti svojim glupostima. Pristao sam na prekid predavanja.

Nisam rekao puno toga što sam želio reći. Pokazao bih im da fenol nije karcinogen niti jedne kategorije nego tek mutagena tvar kategorije III., što je neka neodređena opasnost. Pokazao bih im također da je jedan od najvećih problema sumporov dioksid, za koji su njihovi vođe rekli da daje sumpornu kiselinu, što je notorna glupost. Isto bi im tako pokazao da prisutnost dioksina nije vjerojatna u Rockwoolu, što se naročito sviđalo njihovim idejnim vođama kao izvor onečišćenja u tom području. Želio sam na temelju njihovih iskaza pokrenuti potragu za uzrokom subjektivnih simptoma kod građana tog kraja. Nisu mi dopustili! Iako ogorčen i uvrijeđen, spreman sam pomoći u razrješavanju slučaja zbog većinskog pučanstva. Nakon prekida svađe su mi pristupali brojni ljudi iz tog kraja ispričavajući se zbog pretrpljenih uvreda od strane manjine, pa samo zbog njih nastavljam istraživanje. Saslušao sam njihova svjedočenja o pojavama u okolici i njihovim mukama života pokraj postrojenja, pa sam na osnovu toga započeo kontakte s drugim stručnjacima. Naravno da osobno nikad neću više doći u to područje mojeg ponižavanja kao stručnjaka i čovjeka, ali sam spreman pomoći u razrješavanju problema. Njih 10 % su me vrijeđali i prekidali u govoru, ali bih isto postupio štiteći interese građana da ih je bilo 90% protiv mene.

Ja nisam anonimni građanin u području toksikologije kao njihovi učitelji. Bez lažnog stida, tvrdim da sam već dvadesetak godina prvi toksikolog ove države i mudri građani me slušaju. Jedino u Podpićnu i Pićnu smatraju da su oni bolji toksikolozi od mene ili možda čak priznaju da nekog vraga znam, ali smatraju da sam plaćenik, jer ne pristajem na njihove smiješne tvrdnje o uzrocima svoje muke. Bilo bi onda najbolje da sa svojim velikim vođama riješe problem.

 

patrik juričić rockwool