Stampar M - Stampar

NA TERENU S NJEGOVATELJICAMA IZ KRŠANSKE UDRUGE DODIR NADE: STARIJIMA I NEMOĆNIMA FALI TOPLA LJUDSKA RIJEČ

NA TERENU S NJEGOVATELJICAMA IZ KRŠANSKE UDRUGE DODIR NADE: STARIJIMA I NEMOĆNIMA FALI TOPLA LJUDSKA RIJEČ

11.7.2013. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

LABIN -Tko bi mogao pomisliti da se na terenu s njegovateljicama iz kršanske udruge Dodir nade za srb o starijim i nemoćnima možete toliko nasmijati? Prije biste očekivali tegobne momente.  Vedrog duha No smijehom uokviren posjet 86-godišnjoj nonici Mileni Skandul iz Nedešćine zapravo je samo potvrdio ono što su volonterke Helena Višković, Klaudia Čekada i Dragana Ahmičević podvlačile još dok smo  dogovarali reportažu: korisnicima njihovih usluga doista najviše fali topla, ljudska riječ, odnosno netko tko naprosto ima vremena slušati u ovo ubrzano doba oskudno altruizmom, s uvriježenim mišljenjem da se starost dešava drugima, a ne nama.

- U subotu se ne vidimo jer mi prideva mladić z broda, nudila je ispričnicu Klaudia svojoj klijentici dok joj je nanosila kremu na bolnu nogu, a ova nije, premda se žali da ništa ne čuje, propustila uzvratiti: "Alora, prontoj se, siguro će bit partida!" Milenu, odmah je jasno, ne napušta vedar duh, iako joj je prije nešto više od pola godine tijelo otkazalo poslušnost te je ostala nepokretna, usidrena u krevetu. Sada, ipak, ustaje i hoda, ali samo uz pomoć drugih.

- Da ni bilo njegovateljica iz udruge, patronažne sestre i fizioterapeutkinje, siguro bi još bila va postelje. One su jerefale. Ali i mene su kambjale, son oživela, vervajte. Bog je poslo te otročice! Dojo ti i kuraja, ošto saki put poćakulojo s tobon, priča nam Milenina kćerka Antica, i sama invalidna osoba. "Celi don son s materon, provon i lepega i grdega, ona me i nasmije i razjodi, i sin mi puno pomore, ali da ni udruge ne znon ca bimo delali, vjerojatno bimo je morali dat va dom. Ovako je mat s nami, čista, uredna, raspoložena."

 

Malo pomoći

 

Ni nonica Milena nije štedjela riječi hvale: "Aj, vredne su i dobre kako kruh te otro-čice, slobodno tako napišite", ozarila je lica svojih gošći. Nije, dakle, samo otrcana fraza ona tvrdnja Helene, Klaudije i Dragane o zadovoljstvu koje pronalaze u  ovom slatko-gorkom poslu:  "Kolikogod je katkad i naporno, osjećaš se ispunjeno nakon svakog posjeta. Ništa ne  može zamijeniti to kada dođeš nekome i vidiš da on živi za taj trenutak", kažu složno.

- Imam jednog nonića, čeka me svakog četvrtka, sređen, obrijan, pa mi dobaci: ‘A  si mi prišla! Konačno!''. Uvijek nas dočeka kava, nekad i večera, sve nam pripreme korisnici, veli Dragana.

- Povežeš se s njima, empatija puca sto na sat: nekoga to zakoči, pogotovo kada vidi u kakvim uvjetima neki žive u 21. stoljeću, ali nama samo daje energiju za napraviti sve što treba. Bez obzira koliko djeca korisnika bila prisutna, obaveze čine svoje i ti su ljudi većinu vremena ipak sami. Onima koji neće u dom želimo omogućiti da ostanu s obitelji, objašnjava Helena, predsjednica Dodira nade.

Udrugu su naše tri sugovornice pokrenule lani u travnju, svaka iz osobnog, plemenitog motiva, nakon završenog tečaja za njegovateljice. Rade s 18 korisnika, deset stalnih. Osim usluga njege, pripremaju topli obrok u domaćinstvu, pomažu u kućanskim poslovima, prijevozu do liječnika, u nabavci namirnica... Sve uz minimalnu naknadu.Helena, Klaudia i Dragana autorice su prve građanske inicijative iz tzv. socijalnog poduzetništva i pokretačice oblika izvaninstitucionalne skrbi o starijim i nemoćnima na Labinštini. Grad Labin ih je sa svojim Centrom + 65 samo kopirao. Od ovdašnjih pet jedinica lokalne samouprave, Dodir nade pomaže jedino općina Kršan podmirujući putne troškove za korisnike s njenog područja jednokratno je uskočila i nekolicina sponzora, a kao dobar partner iskazao se labinski Centar za socijalnu skrb.

 

Besplatne usluge

 

Glavni je cilj udruge priključiti se Programu međugeneracijske solidarnosti resornog ministarstva "Pomoć u kući starijim osobama", kroz koji bi se iznjedrio stalni mobilni tim za Labinštinu sa zaposlenim njegovateljicama, ali i pomoćnim radnicima: sve bi značilo besplatne usluge za one potrebite.

- Uvelike bi nam olakšalo uspijemo li na partnerstvo privoljeti Grad i okolne općine. Tu bismo, u svakom slučaju, trebali slijediti svijetle primjere Buzeta i Pazina koji su takvu socijalnu za-štitu svojim građanima treće životne dobi osigurali, napominje Helena i zaključuje: "Bolest u kući u cijelosti promijeni sliku domaćinstva. Ne samo da je novca tada uvijek malo, već je dobro da postoji taj netko kome se obitelj može obratiti za pomoć, da bi mogla nastaviti normalno funkcionirati" Potreba za druženjem važnija od svega.

 

Povod razgovoru s članicama udruge bila je nedavna prezentacija rezultata ankete o potrebama starijih na Labinštini, provedena u okviru projekta "Prepoznajmo potrebe, vratimo povjerenje", koji financijski podupire Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva. Ispitana je 491 osoba starija od 60  godina.

- Potrebe za druženjem, u smislu razgovora, podrške i pažnje, u prosjeku su izraženije od onih financijskih i zdravstvenih, iako nikako ne smijemo zanemariti ispitanike kojima imovinsko stanje, zdravlje, starosna dob i vrsta smještaja značajno uvjetuju kvalitetu života, piše između ostalog u izvještaju.

 

Igor Radić

kršan dodir nade stariji volonteri