Mutna labinska voda: otpisana tvornica za pročišćavanje i kanali s fekalnim vodama
20.2.2009. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Crna kronika
Dok je za labinski Vodovod, ali i čelnike Grada, spoznaja da Labinjanima i stanovnicima većeg dijela Labinšćine već dvadesetak dana iz slavine curi mutna voda koju prije upotrebe moraju prokuhavati ili pak koristiti vodu iz posebnih cisterni postavljenih na više mjesta, tek posljedica elementarne nepogode koja je zahvatila ovaj kraj, odnosno više sile, pravo stanje je ipak sasvim drugačije. Tako nešto se ne bi dogodilo već drugi put u posljednja dva mjeseca da se voda u ovdašnju mrežu s izvora Fonte Gaja, Kokoti i Mutvica u raškoj dolini ne propušta bez uređaja za pročišćavanje izvorskih voda, koji inače postoji u drugim vodoopskrbnim sustavima. Oni s malo duže pamćenja prisjećaju se da je prije otprilike petnaestak godina izrađen provedbeni projekt za takav uređaj, onda zvane popularno tvornice vode, uz obrazloženje da će se nakon njegova puštanja u rad, odnosno obrade izvorske vode, zauvijek izbjeći zamućivanje vode u mreži. Projektirani kapacitet te tvornice iznosio je 250 litara vode u sekundi, a kako potrošnja ni u mnogo jačim gospodarskim danima nije premašivala oko 150 litara vode u sekundi, postrojenje ni na dugu stazu bilo pravo rješenje i sigurno jamstvo za čistu, bistru i zdravu vodu. Argumenti za izgradnju tog postrojenja, za koje je već bilo osigurano zemljište tik do izvora u Kokotima, više nego uvjerljivi, s obzirom da je u pitanju bilo ljudsko zdravlje. Ipak, sve je ostalo tek na obećanjima i projektu, od kojeg se uskoro diglo ruke. Navodno zbog skupoće zahvata, iako kada je u pitanju ljudsko zdravlje ni jedna cijena nije visoka! Voda se i nadalje sirova pušta u cijevi, samo što se u posljednjih desetak godina ne klorira kao nekad, već se od biološkog zagađenja štiti neutralnim ultravioletnim zrakama. Taj je postupak mnogi zdraviji za korisnike vode od njenog prekomjernog kloriranja, u kojem se slučaju stvaraju kancerogeni spojevi - upozora nas jedan vodovodni stručnjak. Međutim, manje ili više zamućena voda bez pročišćavanja dolazi do potrošača, a u ekstremnim slučajevima, kao što su bile ogromne oborine i poplave u raškoj dolini potkraj protekle i početkom ove godine ta je zamućenost vidljiva i prostim okom. Da se sitne čestite stalno talože u vodovodnim cijevima najlakše se zamijeti nakon kvarova na mreži, nakon čijeg popravka iz slavina nakratko izlazi mutna voda. Ne znači li to da bi se nakon dva prekomjerna zamućenja trebalo isprati najveći dio blatnim talogom onečišćene mreže? Do ovakvih situacija ne bi također dolazilo da se tijekom zimskih mjeseci u novom vodospremniku akumulira voda s izvora Kožljak, smještenog podno Učke, čija je voda toliko kvalitetna da se prije nekoliko godina htjela dati u koncesiju jednom talijanskom ulagaču za njeno flaširanje. Kako njegov kapacitet u zimskim mjesecima iznosi oko 35 litara vode u sekundi, a potrošnja u tom razdoblju ne prelazi 70 litara, takvim bi se ulaganjem labinski političari riješili ovakve bruke, koja se može i sutra ponoviti, a Labinjani bi pili čistiju i zdraviju vodu. I imali više povjerenja u vlastite vodoopskrbljivače nego danas, jer kako ovih dana znaju reći vodu sa slavina nikada i ne piju, već je koriste samo kuhanje i pranje. Bez obzira na uvjeravanja da je ta voda zdrava teško ih je u uz uvjeriti, ne samo zbog njene mutnoće i posljednjih događanja, već i zbog činjenice da uz dva najveća ovdašnja izvora u Kokotima na svom putu do mora prolaze kanali u koje se bez obrade u uređajima za bio-pročišćavanje slijevaju sve fekalne vode Raše, grada s oko dvije tisuće stanovnika! Zlo je to veći što je fekalna stanica izgrađena kada i Raša 1937. godine, ali je u međuvremenu propala zbog lošeg održavanja. U prilog kvalitete labinske vode, o čemu se vrlo intenzivno govorilo i pisalo još prije dvadesetak i više godina, ne ide ni činjenica da se glavno odlagalište komunalnog i drugog otpada na Labinšćini nalazi u selu Cere, koje se nalazi u prvoj vodozaštitnoj zoni, odakle put do zagađenja labinskih izvora nije dug. Zbog toga se s preseljavanjem odlagališta započelo još tada, kada je nakon dugih rasprava nova lokacija određena uz lijevu obalu rijeke Raše, u neposrednoj blizini tvornice hidratiziranog vapna. U prvoj je fazi već izgrađena i mala upravna zgrada uz sam riječni nasip, ali se nakon jedne od poplava shvatilo da je lokacija pogrešna i da bi svo smeće u takvim nepogodama moglo završiti u Raškom zaljevu! Otada se traži drugo rješenje za premještaj odlagališta s Cera, a kada se nakon prijedloga gradonačelnika Demetlike da to bude napušteno rudarsko okno u Rogočani, cijeli taj kraj digao na noge, odustalo se od novih lokacija te prije nešto više od godinu dana započela sanacija postojećeg, odakle bi se reciklirani otpad odvozio na - Kaštijun! Na papirima sve OK, ali građanima Labina i Labinšćine više nego dovoljno da sumnjaju ono što im njihovi političari govore i da se sve više okreću vodi u boci ili da vjeruju da upravo do njihovih "špina" dolazi zdrava i bistra voda s izvora u podnožju Učke, o kojemu se podaci nalaze još u enciklopediji Habsburgove Austrije!. (M.Milevoj)