Stampar M - Stampar

Milevoj: Labinjani se stide svog najvećeg uma Matije Vlačića

Milevoj: Labinjani se stide svog najvećeg uma Matije Vlačića

23.7.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Kultura

Takav bi se dojam mogao stvoriti zbog činjenice da je Memorijalna zbirka Matije Vlačića Ilirika, prvog suradnika protestanta Martina Luthera u 16. stoljeću i autora više od 200 naslova, koja se nalazi u njegovoj rodnoj kući u starom gradu, otvorena tek prijepodne od 10 do 13 sati, a do početka srpnja bila je zatvorena. Njeno razgledavanje tada je bilo moguće tek najavljenim grupama, ali ne i pojedincima koji su uzalud ovako svraćali iz Trsta ili Zagreba.

U gradu čiji se čelnici hvale svojom prošlošću, svega tri sata otvorena vrata memorijalne zbirke svog najvećeg uma pravdaju manjkom novca za kulturu u proračunu, iako ga istodobno nemilice troše za sufinanciranje komercijalnih projekata.

Pravo objašnjenje za takvo sramotno radno vrijeme muzeja koji bi trebao biti jedan od glavnih razloga svraćanja u stari Labin je mnogo prozaičniji i javnosti poznat – iznad Memorijalne zbirke Matije Vlačića Ilirika nalazi se stan Tullija Vorana, voditelja labinskog muzeja i jednog od najutjecajnijih Labinjana, koji konce vuče uvijek iz drugog plana. Razumljivo je da ulazak turista kroz isti ulaz remeti mir njegovoj obitelji, ali zar žrtva toga mora biti lik i djelo velikog Labinjana, ili se moglo naći neko drugo za obje strane prihvatljivo rješenje?

Nezadovoljan pisanjem autora ovih redaka o radu gradskog muzeja početkom ove godine, u sklopu kojeg je i Memorijalna zbirka, on je reagirao pamfletom u Glasu Istre, kojega je, kao u neka druga vremena, potpisao ne on već “ogorčeni” kustosi zaposleni u toj kulturnoj ustanovi. Zanimljivo je da je u muzeju zaposlen tek jedan kustos i to Vedran Kos, koji će se intervencijom urednika, mimo svoje volje, naći kao potpisnik tog “kolektivnog” uratka, u čijem je nastajanju, kako reče ambiciozni kustos, sudjelovao i šef Vorano!

 

Kako bi pokušao ublažiti posljedice teksta, odnosno zaobići činjenice, voditelj Narodnog muzeja kroz usta kustosa svog kritičara pokušava diskreditirati "argumentom" da on tako piše da bi se njemu osvetio što se knjige novinara ne prodaju u muzeju?! Manirom "vještog" političara Vorano svoje slabosti pokušava pretvoriti u prednost. Prvo, zbog čega bi bilo grijeh u muzeju i memorijalnoj zbirci prodavati knjige labinskih autora i na njima zarađivati te time doći do dodatnih prihoda? I drugo, i Tullio Vorano, i dogradonačelnica Liliana Vale, zadužena za kulturu te naposljetku gradonačelnik Tulio Demetlika trebali bi odgovoriti ne samo na pitanje zbog čega skandalozno radno vrijeme Memorijalne zbirke Matije Vlačića Ilirika, već i zašto se u njemu ne mogu kupiti nikakvi suveniri, prospekti ili brošure o tom znamenitom Labinjanu? Nema ni odgovora na pitanje zbog čega se suvremenim tehnološkim inovacijama nije taj svjetski um približio domaćim ljudima i turistima, koje najčešće nailaze na zatvorena vrata. Nema ni odgovora na pitanje zbog čega u starom gradu nema putokaza koji vode do te zbirke, a za ostale su kulturno-povijesne znamenitosti postavljene prije nekoliko godina.

U tom je paketu i "bogohulno" pitanje zbog čega nije Labin proglašen gradom Matije Vlačića Ilirika, što je prije dvije godine najavljivao i kratkotrajni gradonačelnik Hrvatin, odnosno zbog čega ploče s takvim natpisom, što je uobičajena praksa u drugim sredinama, nisu postavljene na ulazu u Labin. (M. Milevoj)

 

Foto:

Vrata Memorijalne zbirke Matije Vlačića Ilirika najčešće su zatvorena za posjetitelje

 

 

muzej .Labin Matija Vlačić Vedran Kos Tulio Vorano Liliana Vale