LC Live

Matilda Ilić: S rodne grude su me otjerali smrad i tortura državnih institucija, policije i režimskih novina

Matilda Ilić: S rodne grude su me otjerali smrad i tortura državnih institucija, policije i režimskih novina

16.11.2009. // iPress // Objavljeno u kategoriji Ekologija

Matilda Ilić, predsjednica Udruge Naša zemlja, osnovane s ciljem zatvaranja tvornice kamene vune Rockwool, odselila je iz rodnog Potpićna, otjerana, kako navodi, smradom, torturom državnih institucija, policije i režimskih novina kao i novinara koji rade u njima. Ilić je, zajedno s ostalim ekološkim aktivistima, unazad dvije godine upozoravala javnost na ekološku neprihvatljivost rada tvornice i tražila pomoć od državnih institucija, koju nije dočekala, a javnosti se obratila otvorenim pismom koje donosimo u nastavku.

- Mladen i ja smo dana 07.11.2009. konačno nakon dugog promišljanja odselili iz zlosretnog Potpićna i eto svoju neku daljnju budućnost namjeravamo graditi na nekih pedesetak kilometara udaljenoj zapadnoj istarskoj obali. Vjerujte mi kako mi nije lako budući da sam 64 m2 stana u vlastitom privatnom vlasništvu zamijenila za podstanarski stan. Pretpostavljam kako Vam ne trebam objašnjavati kakvo je to opterećenje za kućni budžet kao i uostalom gorki osjećaj koji osjećam svaki put kada se sjetim kako su me u 21. stoljeću otjerali s moje rodne grude, ne puškom već smradom, torturom državnih institucija, policije i režimskih novina kao i novinara koji rade u njima. Žalosno, ali istinito.

Ovi protekli dani i događaji koji su uslijedili natjerali su me na razmišljanje kako ni tamo gdje je moje trenutačno prebivalište očito neću pronaći toliko traženi mir budući da sam ovo vrijeme provedeno na mojoj novoj adresi provela odgovarajući na pozive i slušajući žalopojke na vlastiti račun koje mi putem mobitela upućuju moji bivši sugrađani iz pićanskog luga.

Jedno je sigurno, ali ovog sam tjedna postala svjesna bolesne naivnosti ovdašnjih ljudi spram politike i političara koji su odabrani voljom tih istih ljudi, a koji ih sigurnim i ubrzanim korakom vode u propast. Ovi su ljudi toliko lijeni kada trebaju nešto poduzeti radi sebe i svojih najbližih, te im se jedina aktivnost svodi na pozivanje mene osobno i podjele vlastite muke s mojom malenkošću.

10.11.2009. predsjednički kandidat Damir Kajin gostovao je na radio Istri i jedno od pitanja koje mu je postavila voditeljica Melita Gržić Pincin bilo je da li je upoznat s činjenicom kako ljudi već sada odlaze iz zlosretne pićanske doline? Ne trebam Vam opisivati što je isti odgovorio, međutim odgovor nije uopće imao veze sa postavljenim pitanjem. Odgovor se kretao na relaciji gospodarske krize, Istra - zamašnjak razvoja hrvatskog gospodarstva, hrvatskoj mafijaškoj hobotnici i slično…. Ovaj je intervju izazvao burnu reakciju ovdašnjih ljudi koji su slušali ovu emisiju te je Kajin bio obasut «rafalnom paljbom» ovdašnjih domorodaca, a Ivan Jakovčić pozivima na privatni mobitel. Ono što je uslijedilo sliči komediji. Jakovčiću definitivno ne odgovara da ga se ometa, te je on osobno angažirao vlastita kurira Ivana Frankovića da pozove na red najupornijeg seljaka Adrijana Šumberca. Franković je sebe predstavio kao kariku koja povezuje lokalnu zajednicu s «višim» instancama, osobom spremnom na konstruktivni dijalog i suradnju. Razgovor seljaka i gospode (naravno bez prisustva medija) koji je dogovoren između Šumberca i Frankovića, a kojemu su trebali nazočiti i Silvan Juran kao i zainteresirani domoroci trebao se održati u Općini Pićan, u petak 13.11.2009 s početkom u 18 sati.

Šumberac me o svemu obavijestio u četvrtak u jutro s molbom da i ja budem prisutna, te da obavijestim ostale zainteresirane. Sve ostalo je povijest koja se ponavlja, nažalost, bez edukativnog učinka. Dogovor je raskinut dva sata nakon konačnog usuglašavanja termina Frankovićevim objašnjenjem kako sam ja za to kriva budući da sam mu osobno poručila neka se on Ivan Franković udavi u pićanskom zraku prve kategorije. Pretpostavljam kako zaključujete kako nisam bila niti blizu i kako je Franković po vlastitom nahođenju ili uz savjet viših instanci mene osobno iskoristio kao alibi u izbjegavanju mogućih neugodnosti s ljudima iz vlastite, ali i susjednih općina, a naivni Šumberac nasjeo je njegovim lažima. Skidam kapu Frankoviću, nadmašio je moja očekivanja. Naknadni razgovor Šumberca i mene bio je sve samo ne ugodan. On je tek naknadno shvatio kako je iskorišten od strane IDS-ovca Frankovića, a ja sam osobno morala obavijestiti masu «nabrijanih» koji su bili zainteresirani za ponuđeni konstruktivni dijalog i suradnju. Vi pretpostavljam možete pretpostaviti daljnji tijek razgovora kao i način na koji je isti završio.

11.11.2009. primili smo poziv od strane HHO-a točnije prof.dr.sc. Jusufa Šehanovića, a vezano uz ne suradnju predstavnika županijskih i lokalnih vlasti u Općinama Pićan i Kršan čiji su predstavnici (Općina Kršan – načelnik Valdi Runko, zamjenik načelnika Vlado Peršić, predsjednik općinskog vijeća Zdravko Vidak; Općina Pićan – pročelnik JUO Anton Bažon, zamjenik predsjednika općinskog vijeća Kristina Đurović; Istarska županija – Josip Zidarić i Vedran Grubišić) dana 16.10.2009. primili delegaciju HHO u sastavu prof.dr.sc. Ivo Banac, prof.dr.sc. Jusuf Šehanović, te dvije aktivistice, obavili službeni razgovor i preuzeli obavezu odgovaranja na popis pitanja vezanih uz aktualnu problematiku tvornice Rockwool.

Nije potrebno naglašavati kako nitko osim nas samozvanih ekologa nije odgovorio na postavljena pitanja već smo na pitanje tko i zašto nije odgovorio na postavljena pitanja lokalnim vlastima od njih dobili odgovor: Općina Kršan – loptica odgovornosti prebacuje se s predsjednika općinskog vijeća Zdravka Vidaka na zamjenika načelnika Vlada Peršića i obrnuto, a u Općini Pićan stav izvršne vlasti iznio je pročelnik JUO-a Anton Bažon tvrdnjom kako su pitanja glupa i kako on na njih ne namjerava uopće odgovarati. U telefonskom razgovoru pročelnik JOU gospodin Bažon iznio je tvrdnju hijerarhije odgovornosti po kojoj su Općina Pićan i njezina izvršna vlast te župan Ivan Jakovčić najmanje odgovorni, a institucija kao što je HHO je ta koja je trebala učiniti sve kako bi zaštitila narod od očitih kršitelja Ustavnih prava građana RH među koje očito ne spadaju susjedi tvornice Rockwool.

Za taj dan bio je planiran i još jedan sastanak HHO-a i to sa Upravom Rockwool Adriatic-a. Sastanak nije realiziran na inicijativu Rockwoola bez nekog posebnog objašnjenja, a naknadna saznanja pokazuju kako Uprava Rockwoola 16.10.2009 u 13:00 sati kada je trebao biti realiziran sastanak s HHO-om bila zauzeta od 11:00 do 16:30 sati jer je u tvornici u to doba trajao inspekcijski nadzor sa ciljem ispitivanja usklađenosti rada tvornice kamene vune s propisima iz područja zaštite okoliša koji je obavila Mirjana Santini, inspektorica zaštite okoliša, stoji u pismu Matilde Ilić, kojem prilaže i zapisnike inspekcijskih nadzora.

- Pretpostavljam da selidba nije najsretnije rješenje jer će ovaj moj potez kod određenog broja ljudi biti prepoznat kao izraz moje slabosti međutim priznajem kako je možda malo lakše sve ovo što se dešava ovdje gledati s neke recimo pristojne udaljenosti u nadi kako će se u još nekome osim u meni probuditi nagon za preživljavanje te da će i ostali uz moju nesebičnu podršku krenuti u borbu za svoje bolje sutra na vlastitim ognjištima, zaključuje Ilić.

matilda ilić rockwool udruga naša zemlja naša zemlja tribima stanko uršić HHO jusuf šehanović