LC Live

Labinski biciklist Massimo Demarin pristupio "Loborici" nakon 8 godina provedenih u slovenskim biciklističkim klubovima

Labinski biciklist Massimo Demarin pristupio "Loborici" nakon 8 godina provedenih u slovenskim biciklističkim klubovima

1.12.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Sport

Nakon osam godina izbivanja Šišanac Massimo Demarin vratio se u Istru. Dobro, stanovao je najprije u Šišanu, zadnjih godina u Labinu gdje se i skrasio, često je trenirao po istarskim cestama, vozio i utrke u našoj županiji, ali uvijek za neki slovenski klub. Od 2009. godine činit će to u »Loborici«, klubu koji velikim koracima ide prema »svetom cilju« kojeg si je prije nekoliko godina postavio predsjednik kluba Dean Vitasović, a to je držati na okupu najbolje hrvatske bicikliste. Prije dvije godine iz slovenske »Perutnine« vratili su se Hrvoje Miholjević i Tomislav Dančulović, sad je došao red na Massima Demarina iz kranjske »Save«. A nije isključeno da još koji biciklist krene njihovim stopama.


Massimo Demarin je težak biciklističku kruh u Sloveniji počeo zarađivati 2000. godine. Počeo je, kao i svi njegovi vršnjaci iz južne Istre, u »Siporexu«, potom je odradio jednu seniorsku godinu u pazinskom »Kamenu« i onda preselio u »Krku«. Odatle je nakon godinu dana otišao u »Perutninu«, pa sljedeću u »HIT Casino«, da bi od 2004. do 2006. ponovno bio u ptujskoj momčadi. Posljednje dvije godine odradio je u kranjskoj »Savi«.

 

U »Loboriku« bez repova

- U »Savu« se vratio Matej Stare i meni se otvorio prostor za povratak u Hrvatsku. Vitasović je već par sezona želio moj dolazak, ali s obzirom da je u dobrim odnosima sa »Savom« nije im se želio zamjeriti. Novim razvojem situacije otvorila se mogućnost da se vratim u »Loboriku« i jako mi je drago. I što mi je najbitnije, neće biti nikakvih repova - kaže Massimo Demarin u svom prvom razgovoru kao vozač »Loborike«.
Često su se naši biciklisti žalili na svoj položaj u slovenskim klubovima, da su podcijenjeni, da su sve momčadske taktike podređene slovenskim vozačima. Bilo je dosta gorčine u njihovim riječima, ali od Demarina tako što nećemo čuti. Čak štoviše.
- U svim klubovima u kojima sam bio bilo mi je lijepo. Na koncu, da nije bilo njih, gdje bih sad ja bio, čime bih se bavio u životu? U Hrvatskoj tada nije bilo kluba u kojem bih mogao napredovati, u Sloveniji sam uspio. Bila mi je to odlična biciklistička i životna škola.

 

Zlatne godine

Demarin je najveće uspjehe zabilježio u prvoj polovici desetljeća. Godine 2004. osvojio je utrku Putevima kralja Nikole, dvije godine ranije bio je drugi na Jadranskoj magistrali, 2002. i 2003. bio je četvrti u ukupnom poretku utrke Kroz Sloveniju, nizali su se državni naslovi. Od tada više nije bilo velikih rezultata.
- Kad sam se vratio u »Perutninu« ušao sam u pravu profesionalnu momčad u kojoj je svatko imao svoj zadatak. Moj je bio da pomažem ostalim vozačima da dođu do rezultata. Zbog toga sam bio plaćen i to sam radio, i stoga nije više bilo dobrih rezultata. Meni je posao bio da radim za druge i mislim da sam ga dobro odradio, čim mi niti jedan klub nije ostao ništa dužan.


Za Massima će svi u biciklizmu reći da je pošten radnik i da će izvršavati sve zadatke. Zato su u »Loborici« toliko željeli njegov dolazak.
- Drago im je, a i meni je drago jer ja sam posljednjih godina ustvari bio u »dvije ekipe«. Od starta do cilja utrka sve je bilo prilagođeno rezultatima »Save«, ali između utrka družio sam se s vozačima iz »Loborike«. Miholjević, Dančulović, Demanuele, sve su to biciklisti s kojima vozim dugo godina i odlično se poznajemo. Kao klinac, kad sam počinjao s biciklizmom, želja mi je bila jednog dana okušati se u Sloveniji i onda, ako ikako bude moguće, voziti za jednu jaku hrvatsku ekipu. To sad postaje stvarnost.

 

Tijelo nije istrošeno

Demarin je rođen 1979. Njegova avantura s »Loborikom« počet će u 30. godini. Kažu da tada biciklisti počinju davati najbolje od sebe.
- Istina je. Usto, u prvim seniorskim godinama nisam vozio previše utrka, tako da tijelo nije previše istrošeno. Tjelesno se dobro osjećam, imam osmogodišnje iskustvo i mislim da mogu još puno toga dobrog napraviti. Smatram da mogu još četiri-pet godina voziti na visokoj razini. A isto vrijedi za moje nove momčadske kolege.
Massimov se povratak u istarski klub uklopio s ulaskom u profesionalne vode.


- Zaslužila je to momčad »Loborike«, kao i njezini vozači. Po kvaliteti posljednje dvije godine je već spadala u takav krug i siguran sam da ćemo to potvrditi, jer će i treneri imati veći izbor. Pogotovo ako nam se pridruži još koji vozač - zaključio je Massimo Demarin.

Giuliano LIBANORE

 

 

Treća lasta

Massimo Demarin treći je vozač koji je uoči sezone 2009. došao u »Loboriku«. Prije njega učinili su to Puljani Alen Verbanac - Jovanović kojemu je istekao juniorski staž u BK »Pula« te junior Endi Širol koji je došao iz »Puris Kamena«. Trenutno »Loborika« u seniorskom pogonu ima čak petnaest vozača: devetorica u uzrastu elite i šestorica u U-23.

Massimo Demarin biciklizam BK Loborika biciklist sport