Labinske iskrice: Kome smeta Labinština?

Labinske iskrice: Kome smeta Labinština?

16.7.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Društvo

Visoki dimnjaci ekološki neprihvatljivih industrijskih objekata i loša prometna povezanost sa zaleđem – trenutačno su glavni znaci prepoznatljivosti Labinšćine. I dok prvi “zaštitni znak” ovog kraja trenutačno simbolizira tvornica kamene vune Rockwool u Potpićnu, simbola prometne izolacije Labinšćine ima gotovo koliko i strana svijeta. I dok je poznato kada će najveći dio Istre dobiti drugu traku Istarskog ipsilona, koji će time prerasti u suvremeni autoput i pretpostavku još bržeg razvoja županije, od glavnih ovdašnjih političara nitko i ne spominje kada će Labin preko Žminja dobiti spoj s ključnom istarskom prometnicom. I dok je to očito neko daleko buduće vrijeme, prometnice koje nekadašnji relativno bogat i razvijeni rudarsko-industrijski kraj povezuju sa zaleđem, jamče mu nastavak gubljenja koraka za ostalim dijelovima Istarske županije.

 

Obnova cestovnog spoja s Pazinom, odnosno središnjom Istrom, preko Pićna odvija se tako sporo, uz neizbježan osjećaj da je ritam radova podređen izvođaču radova – Istarskim cestama iz Pule, a ne ovdašnjem stanovništvu i privredi. Iz Labina se do administrativnog županijskog središta mjesecima putuje preko Žminja, što je gubitak vremena, a sve više i novca. I dok se naši ljudi relativno lako snalaze u korištenju zaobilaznice, turistima koji su odabrali taj pravac prema Labinu i turističkom Rapcu obilaznica i djelomično raskopani kolnik donose samo neočekivane neprilike. Odluče li se za neki drugi pravac, primjerice onaj preko tunela Učka, još će gore proći nakon što je, usred turističke sezone počela temeljita obnova kolnika na dionici između Boljuna i Letaja. Promet se na dva mjesta regulira semaforima, vozila prolaze prašnjavim gradilištem, budući da alternativnog zaobilaznog pravca nema, što se ne uklapa u već gotovo zaboravljeni slogan “Hrvatska – mala zemlja za veliki odmor.” Može li se sve pravdati činjenicom da će ta dionica kasnije biti mnogo kvalitetnija i sigurnija, kada oni turisti koji je sada koriste, neće o ovdašnjim prometnicama moći doma donijeti baš blistave dojmove i prenijeti ih svojim znancima i susjedima.

Zanimljivo je da lokalno stanovništvo gradilište i semafore zaobilazi koristeći uski asfaltiran seoski kolnik, koji bi za sve bio bolje rješenje od sadašnjeg. Ujedno je to kraći pravac, koji je svojedobno trebao biti dio brze ceste Vozilići-tunel Učka, koja je u međuvremenu postala državna, nesigurnija i sporija, a obnavlja se već petnaestak godina!

 

Do turističkog Rapca se može i uz obalnu državnu cestu, koja je do Brseča, odnosno granice s Istarskom županijom, vrlo kvalitetno održavana, a kasnije kao da počinje neki drugi svijet koji nema nikakve veze s najrazvijenijom i najturističkijom županijom u Hrvatskoj! Na ulaz u Istarsku županiju vozače ne obavještava prigodna ploča uz cestu, kao što je slučaj s Primorsko-goranskom županijom, već neshvatljivo loše održavan kolnik. Nedavno su obnovljene dvije kraće dionice, jedna kod Vozilići, a druga kod skretanja za Brestovu, ali do potpunog obnavljanja petnaestak kilometara ceste zbog silnih rupa i zakrpa najčešće je nemoguće voziti brže od 50-ak kilometara na sat.

Prisjetimo li se da je ne tako davno sanacija mostića preko kanala na cesti Rijeka-Pula nedaleko od Raše, trajala mjesecima, uz zaobilazni pravac preko Žminja, gotovo je nemoguće izbjeći dojam da Istarska županija namjerno podmeće klipove razvoju nekadašnje rudarske Labinšćine. Dojam je težak, a koliko je i točan zasigurno najbolje znaju labinski gradonačelnik Tulio Demetlika i njegov bespogovorni šef i istarski župan Ivan Jakovčić. (M. Milevoj)

Labinština Rockwool industrija osvrt Raša Demetlika