Labinska Udruga Fenix za zaštitu životinja u velikim problemima - jedan korak naprijed, dva nazad - APEL gradonačelniku i građanima
14.12.2010. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Društvo
Udruga "Fenix" Labin se našla u ozbiljnim problemima...
Trenutno brinemo o 7 pasa i 15 mačaka i iako je to smiješan broj prema broju životinja o kojima skrbe druge Udruge, to je za naše kapacitete i naš broj bokseva PREVIŠE!!!
Također, na par lokacija po Labinu hranimo skupine steriliziranih mačaka tako da je broj životinja koje ovise o nama puno veći od onih čije slike vidite u albumima.
Suprotno uvriježenom mišljenju da imamo vlastiti azil, prava istina je da životinje držimo u totalno neadekvatnim boksevima veterinarske stanice i stoga smo jako ograničeni u broju životinja koje možemo primiti (što zbog broja bokseva, što zbog same činjenice da ni ne možemo okupirati sve bokseve za naše potrebe).
Od pasa, dom trenutačno traže:
- SNOOPY - prekrasni mješanac irskog setera koji je već duže vrijeme s nama i unatoč svom nevjerojatnom karakteru, nikako da se udomi
- MALA - kujica izrazito sitnog rasta (veličine obične mačke), stara oko 6 mj. koju je udario auto i ima slomljen kuk te mora čim više mirovati da bi ozljeda zarasla
- ARI - bijeli istarski gonič kojeg je vlasnik jednostavno izbacio nakon što je obolio od šuge, pronašli smo ga svog u krastama i izgladnjelog, no nakon terapije se dobro oporavio i svih oduševio svojom mirnoćom i poslušnošću...Aria zbog prirode bolesti držimo izoliranog u malom boksu što znači da ga par puta na dan moramo prošetavati
- 2 ŠTENCA (dečko i curica) stari oko 4 mjeseca, jednostavno ubačeni u tuđe dvorište, malo većeg rasta
- MALO ŽENSKO ŠTENE staro oko 2,5 mjeseci (na slici profila), ostavljeno kraj nečijeg auta...ovako malo štene bi po ovim temperaturama trebalo biti u toplom a ne vani u boksu
- Večeras smo spasili sa ceste MLADU CRNU KUJICU koju je udarilo auto, ima slomljenu nogu i treba je voziti u Pulu na rendgen...ne trebam ni reći da nikog od prolaznika nije bilo briga za ozlijeđenog psa na cesti!
A sad da se vratimo na naše probleme:
- nove bokseve ne možemo raditi jer se nalazimo na tuđem terenu i infrastruktura je takva kakva je
- Grad Labin na čelu sa gradonačelnikom Tuliom Demetlikom već 5 godina obećava zemljište ali nikako da se to konačno i realizira
- nijedna fizička osoba Udruzi ne želi ustupiti privatni teren na korištenje
- privremenih udomitelja uopće nemamo
- donacije od pravnih ili fizičkih osoba su rijetke ili nikakve (šta bi u prijevodu značilo da nemamo novaca za financiranje hrane i troškova liječenja)
- ne znam da li se Udrugom mogu nazivati 3 volonterke koje same sve rade, hrane i liječe životinje, čiste bokseve, obilaze firme i ljude u potrazi za materijalom, javljaju se na dojave itd...
Zato što je nešto registrirano kao Udruga ne znači da automatski ima kvalitetnu podršku od Grada u kojem se nalazi ni od ljudi koji u njemu žive...ponavljam da se radi striktno o VOLONTERSKOM POSLU za koji nismo plaćeni niti imamo bilo kakve beneficije.
Grad Labin od 1997. provodi projekt Labin-zdravi grad u kojem se među ostalima promoviraju aktivnosti vezane uz zaštitu i unapređenje okoliša te ističu da se svatko može javiti sa svojim idejama, prijedlozima ili bilo kojim obostrano korisnim oblikom suradnje, a sve sa ciljem poboljšanja kvalitete življenja naših sugrađana.
Grad Labin je i dobitnik Zelenog cvijeta za najuređenije turističko mjesto.
Sad se ja pitam, kako je moguće da je Grad Labin i zdravi i najuređeniji s obzirom na broj napuštenih životinja i totalnom nebrigom gradskih vlasti i ostalih stanovnika Labinštine (čast izuzecima kojih ipak ima) da se iste propisno zbrine???
Već 5 godina predsjednica naše Udruge gđa Alda Miletić pregovara i predlaže vlastima da nam dodijele zemljište na kojem bi sami izgradili sklonište i time povećali mogućnosti zbrinjavanja i liječenja napuštenih životinja. Već 5 godina na svoje pitanje dobiva obećanje da će se to realizirati čim prije ( "a onda je svizac zamotao čokoladu" odgovor).
Možda bi slijedeće godine kad u grad dođe delegacija za dodjelu Zelenih i Plavih cvjetova trebala istu povesti u obilazak grada ali na način na koji ga vidi jedan istinski ljubitelj životinja...neka se vidi broj napuštenih i gladnih mačaka po svim ulicama grada, bolesni mačići koji krepivaju po kantunima dok im gnoj izlazi na oči i nos, lešine pregaženih mačaka ostavljene na cesti, gladni psi koji lutaju u potrazi za nekim tko će ih uopće primijetiti...lista je duga.
Možda bi ta ista delegacija trebala popričati sa zgroženim turistima koji ne mogu vjerovati da u jednom civiliziranom društvu postoji takva nebriga za ostala živa bića, jer oni ipak dolaze iz zemalja u kojima se napuštanje i zlostavljanje životinja itekako sankcionira (a ne kao u Hrvatskoj gdje se donesu zakoni koji su mrtvo slovo na papiru)...
Ili bi možda te iste životinje trebalo jednostavno iskrcati pred Gradsku upravu pa neka se vidi raskoš!!!
Mnogi ljudi na naše upite za pomoć reagiraju s podsmjehom i pitanjem šta je nama to uopće potrebno u životu...upravo je nevjerojatno kako je nemoguća misija za 2 žene da u Labinu pronađu pocinčani lim da zaštite bokseve, kućice za pse da niti ne spominjem, a majstora ili volontera (muškog) koji bi eventualno nešto napravio u nama potrebnom vremenu nigdje na vidiku...
Došle smo do toga da ćemo uza sve šta radimo (i šta nam uzima jako puno vremena) još morati glumiti i građevinare i šljakere koje će same uzet lopate u ruke i ono brdo šljunka (koje nam je btw ipak poslao gradonačelnik nakon 100 molbi) ubaciti u boks jer su nam psi u totalnoj kaljužini!
O donacijama građevinskog materijala i ostalih stvari koje su potrebne da životinje budu zaštićene možemo samo sanjati jer većini ljudi to nije vrijedno truda ako ne vide konkretnu financijsku korist.
Ja znam da će mnogi komentirati da ima previše gladnih i siromašnih ljudi kojima je potrebna pomoć, ali svatko od nas se u životu opredijeli za ono šta voli i u čemu pronalazi zadovoljstvo i trudi se svojim radom doprinijeti boljitku svoje zajednice i pozitivno utjecati na svijest ljudi.
Ali valjda živimo u vremenu u kojem je bolje praviti se glup i funkcionirati kao Ava Karabatić, Dikan, Lambaša i ostale karikature pa će sve oči biti uperene u nas i svi će biti zainteresirani za ono što radimo i imamo za reć!
Vjerojatno smo i same krive za trenutnu situaciju jer sve probleme rješavamo same, sve napuštene životinje zbrinjavamo u tišini i daleko od očiju i Gradske uprave i svekolikog pučanstva Labinštine.
Zašto sam odlučila upravo sada napisati sve što me muči?
Zato što pored svih tekućih problema koje Udruga ima, trenutno nam nad glavom visi i upozorenje veterinarskog inspektora g. Putnika da će, ukoliko se pojavi bjesnoća na Labinštini, Udruga po kratkom postupku sve životinje morati iseliti iz bokseva (jer će veterinarima trebati radi promatranja eventualno zaraženih životinja)!!!
Šta to znači?
To znači da će nakon toliko truda i odricanja, naše životinje završiti u porečkom šinteraju na listi za odstrel!
Zar nije ironično da Grad Labin financira odvoženje lutalica u Poreč umjesto da Udruzi dodijeli zemljište i preusmjeri ta sredstva za kvalitetno zbrinjavanje i udomljavanje životinja ili za sterilizaciju i kastraciju uličnih mačaka?!
Nemojmo dozvoliti da nakon svega šta su prošle skončaju u nekom hladnom kavezu bez ijedne tople ljudske ruke da im pruži pomoć!
Hvala!
Za udrugu Fenix, Tanja Franković
ufruga fenix fenix zaštita životinja udruga za zaštitu životinja udomljavanje