LC Live

LABINSKA IZLOŽBA MURISA ČORBIĆA U OGLEDALU VENECIJANSKOG BIJENALA

LABINSKA IZLOŽBA MURISA ČORBIĆA U OGLEDALU VENECIJANSKOG BIJENALA

27.10.2007. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura

Izložba »Hommage« Murisa Čorbića, koja se još ovoga tjedna može razgledati u Narodnom muzeju, umjetnikovo je intimno razračunavanje s ratnim iskustvom, odnosno podsjetnik na ratni užas koji se događao u Bosni prošloga desetljeća. I sam sudionik događaja koji će ostaviti neizbrisiv pečat na svakom tko ih je iskusio, Čorbić je priznao da je ogromna bol koju je dugo nosio u sebi jednom, i to u umjetničkom obliku, morala pronaći izlaz iz tijela i materijalizirati se, što je i vidljivo u njegovoj odličnoj instalaciji. Potonji epitet upravo je dijametralno suprotan mračnoj imenici rat, no ispravan ako se želi ocijeniti poruka koju je umjetnik uspješno prenio na publiku.
S druge strane Jadrana još traje 52 međunarodna izložba, razvikani Venecijanski bijenale, čiji ovogodišnji koncept potpisuje Robert Strorr. Stotinjak autora i isto toliko djela selektirano je na temelju postulata »Misli čulima – osjećaj umom. Umjetnost danas«, a postav u Arsenalima, odnosno dijelu koji se nalazi u Corderiji/Artiglieriji posebno je zanimljiv u kontekstu labinske izložbe, evociranja rata ili trenutne ratne situacije. Američki umjetnici, očekivano, prikazuju naivne mladiće čiji su snovi ostali negdje u iračkom pijesku ili goletima Afganistana. Politički vrlo ispravno, umjetnici u skladu s američkom kulturom patnju i bol individualiziraju, strogo vodeći računa o tome da se pedantno navedu imena sinova domovine. Iza maskirnih uniformi i vojničkih šljemova nema pozadine, istrgnuti su iz krvavoga okružja i prikazani kao dio kolaža u nastajanju, čiji će završni oblik biti karta SAD-a. Treba, dakle, čekati smrt, žetvu Kosca, koja će dovršiti djelo koje potpisuje Gabriele Basilico.
Paolo Canevari izrazio se umjetničkim videom snimljenim u Beogradu za vrijeme bombardiranja 1999. Dječak koji pimpla predmetom koji nije lopta ispred ostataka zgrade vjerojatno uništene teretom iz NATO-ova zrakoplova prilično je spretan i izaziva divljenje, sve do trenutka kada pažljivi promatrač otkrije da s noge na nogu prebacuje – lubanju. U tom trenutku prestaje prvotno oduševljenje, ustupa mjesto gnjevu i javljaju se oni isti osjećaji koje je izazvala Čorbićeva instalacija.
Provokacija, namjerno preispitivanje granica ili nešto treće – u mnoštvu izložaka, različitih tehnika i konačnih produkata, jedino je Canevarijevo djelo ostalo upamćeno po tome što prenosi poruku, emocije. Pasivnim prolaskom kroz dugačak venecijanski hodnik nastojanja umjetnika, koji, paradoksalno, rat tretiraju uglavnom samo kao inspiraciju, a ne kao tužnu svjetsku činjenicu, potiču na razmišljanje je li nužno osobno iskustvo da bi se objektivno prikazao rat? Ne nužno, složit će se mnogi, no emotivna je komponenta u svakom slučaju naglašenija.
Srebrenički egzodus Čorbić je bolno ispravno prikazao instalacijom s cipelama. Muške, ženske i dječje cipele simboliziraju put koji još traje, čije su staze utabali navodno neuhvatljivi zločinci u čizmama uz koje se ove stare cipele doimaju nevino naivnima.
Politizirati umjetnost neopravdano je i nepoželjno, umjetnik i njegovo djelo ne poznaju državne i etničke granice, i promatranje sadržaja u kontekstu dnevnopolitičkih zbivanja otkriva subjektivnost promatrača i njegovu želju za etiketiranjem i konformizmom. Uzdići se iznad prosječnosti i promatrati ono bitno – dakle poruku, ili njezin izostanak, trebalo bi postati ultimativnim imperativom konzumenta umjetnosti.

izložba labin gradska galerija