LABINJANKA SA ZAGREBAČKOM ADRESOM, SANJA CVJETKO JERKOVIĆ, PREDSJEDNICA UDRUŽENJA HRVATSKIH ARHITEKATA: Svrha urbanizma je stvoriti mjesta s karakterom
28.2.2014. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo
Mogu mirno reći da je moje prokletstvo to što me zanima previše stvari, veli Sanja Cvjetko Jerković, Labinjanka nastanjena u Zagrebu, koja je potkraj prošle godine preuzela predsjedanje Udruženjem hrvatskih arhitekata.
Njena karijera potvrđuje njene riječi. Diplomirala je s najvišim ocjenama na Arhitektonskom fakultetu u Veneciji pod mentorstvom profesora Lucina Semeranija, jednog od najvažnijih živućih arhitekata ne smo Italije, nego i Europe. Nakon povratka u domovinu nastavila sa svestranim radom. Trenutačno osim rada sa suprugom Markom Cvjetkom u njihovom birou i predsjedanjem UHA obnaša dužnost voditeljice nacionalnog nastupa na venecijanskom bielanu, članica je Odbora "Think Space", Odbora za međunarodnu suradnju i Radne skupine za ispitivanje rada u EU pri Hrvatskoj komori arhitekata.
- Ritam koji mi se nametnuo od kad sam izabrana za predsjednicu izuzetno intenzivan i potrebna je izuzetna koncentracija i racionalizacija vremena da bih stigla riješiti sve što dnevno i tjedno planiram, kazala je.
Brijuni Rivijera su šansa
- Postoji li danas u Hrvatskoj velika razlika između onoga što se i kako gradi i onoga što bi po mišljenju arhitekata trebalo?
- Mislim da je ova kriza na neki način ukazala na sve stvari koje više ne prolaze i koje se moraju riješiti. Na primjer, problematičan balans izmedju javnog interesa i potrebe investitora da se oplode sredstva koja su uložena ili potreba za cjelovitim planiranjem jer sada kod nas kao i u drugim EU članicama ne možete više prodati bilo kakvu nekretninu. Sada njenu vrijednost određuju i faktori kao što je blizina vrtića, škola, knjižnica, kazališta, parka i sl.
Vrijednost se također definira i ovisi o stupnju zagađenja, ne samo zraka, nego i akustičnog i vizualnog zagađenja. Naravno, snažno utječe funkcionalnost, "venustas" i ukupna kvaliteta građevine, materijali koji su upotrijebljeni u gradnji, enegretska štedljivost itd. Smatram da kod nas na nivou zasebne parcele ne možemo biti nezadovoljni dosadašnjim ostvarenjima, no ono što se pokazalo kao problem je prostorno planiranje: odrediti gdje, što, kako, koliko i sve to skupa pažljivo izmiješati i projicirati budućnost. To je svrha urbanizma i prostornog planiranja, pokazati kako će se stvoriti mjesta s identitetom i karakterom.
- Kako je u tom pogledu stanje u Istri?
- Na razini Županije i Grada Labina mislim da možemo biti zadovoljni. Znam da će se ovakva izjava nekima činiti "prepristrana", no dovoljno je samo usporediti rezultate procesa legalizacije. Istra i Labin imaju daleko manju količinu zahtjeva koji su k tome puno manjeg obuhvata nego li u drugim županijama.
Punktovi za Prtlog
- No, to ujedno ne znači da ne trebamo stremiti poboljšanju okoliša i stvaranju preduvjeta za zdravu, drustveno reproduktivnu, funkcionalnu sredinu, što je jedan od temeljnih preduvjeta za inventivnost, konkurentnost i održivost u najširem smislu tog pojma. Po mnogočemu smo uzor drugim županijama, ali mislim da možemo i moramo bolje, s tim mislim da se može i mora ojačati i podržati razvoj na našoj istočnoj obali.
Potrebno je revitalizirati Pulu koja npr. s projektom Brijuni Rivijera ima šansu ne samo ostvariti dodatne turističkougostiteljske kapacitete, već i otvoriti prostore koji su sastavni dio grada Pule, što je ključni faktor za cjelogodišnje korištenje.
- Kada govorimo o razvoju na istočnoj obali ne možemo zaobići protivljenje oporbe u labinskom Gradskom vijeću urbanizaciji zelenog pojasa Prtlog. Kažu, mjesta za gradnju ima dovoljno na Girandelli u Rapcu. Što mislite o tome projektu?
- Nisam upoznata s točnim sadržajem prijedloga za Prtlog. No, mogu reći da bi takovi planovi koji se bave urbanizacijom prirodnog okoliša trebali odražavati brigu o okolišu i svjesnost o njegovoj vrijednosti i na koncu osnažiti korištenje koje nadilazi tri mjeseca godišnje. Ako je prijedlog orjentiran turizmu, onda bi te intervencije trebale biti nešto poput proširenih turističkih punktova s koncentriranom intervencijom, koja ustvari služi kao "baza" za posjetitelje kojima se omogućuje da uživaju i koriste širi prirodni okoliš kroz razne aktivnosti. Možda se i u samoj bazi mogu osmisliti sadržaji koji bi omogućili cjelogodišnje funkcioniranje i dodatno obogatili sveukupnu ponudu.
- Jedan od naših turističkih aduta je i stari grad Labin. Na žalost, brojne zgrade su u ruševnom stanju. U kojem smjeru djelovati?
- Jako mi je žao što u starogradskoj jezgri imamo brojne zgrade koje su oronule ili trenutačno nisu u uporabi, kao što je npr. gradska loža. Od suvremenih obnova i interpolacija u starom gradu, istaknula bih obnovljenu građevinu, dom arhitekta Nina Rocca koji je napravljen rekla bih "krojački", nenametljivo i diskretno rješenje. Za vitalnost stare jezgre važno je ga Grad nastavi sa zaustavljanjem depopulacije i strateški pozicionira inventivne i kreativne sadržaje i aktivnosti. Prednost starogradske jezgre je to što je gotovo u cjelosti pješačka zona. Ta vrsta kretanja omogućuje intenzivniji spontani kontakt među ljudima, što je po najnovijim istraživanjima prostornih ekonomista dodatna vrijednost u konkuretnosti prostora.
Garden City Raša
- Podlabin i Raša nastali su kao "Citta'' fondazione", potpuno novi gradovi u režiji talijanske fašističke vlasti. Što možemo reći o stilu kojim su građeni?
- Pretpostavljam da kod totalitarnih režima kao što je bio Mussolinijev gdje je jedna osoba apsolutni vođa, gdje ne postoji mogućnost da građani izraze svoje mišljenje mora biti jako privlačno i uzbudljivo ‘igrati'' se planiranjem prostora kao što se djeca igraju sa kućicama za lutke ili lego kockicama.
Da ne bi bilo zabune, na isti način su nastale Pariške avenije pod vladavinom Haussmana, uklonjene su zidine oko Beča da bi nastao Ring i sl. Mussolini je insistirao na stvaranju ‘nacionalnog'' stila koji je trebao biti jedna mješavina tradicije i moderniteta. No, moram naglasiti da on nije bio izumitelj tog smjera nego njegov produkt - morate imati na umu da je u to vrijeme nastao racionalizam.
- Cvjetno naselje u Zagrebu podsjeća me na Rašu. Rekao bih da je to logično jer su izgrađeni u isto vrijeme, krajem 30-tih godina.
- Iako je Raša inaugurirana 1937. godine, a Cvjetno naselje osmišljeno 1939. godine od strane Vlade Antolića, može se sa sigurnošću reći da se radi o naseljima koja su nastala pod utjecajem internacionalnih trendova, odnosno pod snažnim utjecajem pokreta Garden City utemeljenim od strane Howarda.
Slični primjeri iz tog perioda mogu se naći i u drugim europskim zemljama. Raša je vrlo dragocjena za naš nacionalni okvir jer se radi o jedinstvenom projektu koji se proteže od mjerila cjelokupnog naselja, pa do najmanjeg detalja, poput rukohvata ili otvora. Gustavo Pulitzer Finali proslavio se projektiranjem putničkih brodova, pa tu možda i leži njegov sveobuhvatni pristup projektu jer znamo da je u gradnji brodova tolerancija pogreške puno manja negoli kod gradnje zgrada. U Raši možemo iščitati veliku brigu za zajednicu, ali i za svakodnevni život pojedinca. Ono što ja nalazim izuzetno interesantnim je visoki standard stanovanja posebice u planiranju radničkih kuća od kojih je svaka sadržavala četiri dvosobna stana s individualnim ulazom i pripadajućim vrtom. Morate priznati da je to čak i danas za mnoge nedostižan standard.
Razgovarao i snimio
Robi SELAN
Sanja Cvjetko Jerković arhitektura urbanizam razgovor udruženje hrvatskih arhitekata uha raša prostorno planiranje prostorni plan prtlog