Koromačno, najmanju školu u Istri pohađaju samo: Martin, Katarina i Luka

29.9.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Obrazovanje

Probajte, hajde, vi vremešniji čitaoci, nabrojati više od deset osnovnoškolskih vam kolega. Ne ide s prisjećanjem, ha? E, ovi mališani koje smo posjetili za njihova prvog sata - u »normalnim« bi školama, s obzirom na to da počinju u pola osam, to bio nulti - neće imati tih problema. Tek ih je troje: Martin Cukon polazi drugi, Katarina Plazibat treći, a Luka Jukopila četvrti razred. Tu, kraj mora u Koromačnu, s učiteljicom Almom Poljak i kuharicom-spremačicom Zlatom Miličević čine stalnu ekipu najmanje škole u Istri kojoj dogodine, nažalost, prijeti gašenje.

Atmosfera u područnom odjeljenju raške OŠ Ivana Batelića ne može vas ostaviti ravnodušnim. Dok je vani bura šibala valove, a kamioni tjerali prašinu skupljajući po brdu »hranu« za obližnju cementaru, u učionici na katu naši su junaci - tjerani toplinom koju nije davala samo pećica - jezdili kroz gradivo. Pravi proplamsaj duha, nalik onom iz dječjih romana, koje je, shvatite uglavnom kasno, bilo šteta preskakati.
Pažnju smo prvo odvukli Martinu.

- Ja sam glavna zvijezda, ja ne trebam radit'', poručio je smjelo, čisto da ne bude zabune.

 

Nema prepisivanja

Kasnije se, dječje razigran, uglavnom skrivao po kucima, glumio skečeve iz omiljene mu TV serije, pokazivao nam njihove škatule sa svim crtaćim i ostalim priborom - »da ne nosimo doma, stavljamo ga ispod klupe«.
- On je još naša bebica, uvijek izvodi show, rekla je učiteljica, pokušavajući Martinovu pažnju usmjeriti zadacima: »Imaš još pet minuta«. Nije pomoglo ni to što mu je Katarina - koja se hrabro nosila s računskim operacijama - šaputala rješenje.

Pa dobro, fali li vam prepisivanje, zvono, igrati graničara..., pitali smo.
- Teško je kad se ne može ništa prepisati, iskreno će Luka. - A zvoni nam kuharica, marenda je u devet! Na tjelesni su nam prije dolazila i druga djeca iz mjesta, sad smo uglavnom sami, dodaje on dok se »muči« s prirodom i društvom, prirodnim i neprirodnim granicama: u potrazi za odgovorom završio je čak u Sudanu i Egiptu, koje mu je učiteljica za primjer pokazivala na karti.

- A kako će prepisivati - vidiš im svako slovo. I inače su mi dobri, vrijedni. Gotovo da nemaju ni domaće zadaće, sve naprave već u školi. Izostaje prazan hod, možeš im se skroz posvetiti. Mislim da je to odlično za djecu, pojasnila je učiteljica. - Svatko odrađuje svoj raspored sati. Engleski im predaje učiteljica Sandra Zloić, koja dolazi iz raške škole, imaju i vjeronauk. Ja im pak držim informatiku.

Raspolažu, kaže, svime što im treba, od kompjutora do sportske sale.
- Uživam raditi ovdje, iako moram svakodnevno putovati iz Raše. Ondje pak moja kolegica ima 20 đaka - veli da joj koji put nije lako, zaboli je glava s obzirom na to da su djeca danas nerijetko hiperaktivna, poput naše zvijezde Martina, dodaje Poljak, koja u Koromačnu broji već 25 godina staža.

 

Zamjena za Luku

S 12 učenika u dvije skupine naglo su spali na troje. Trebalo ih je ove godine biti devetero, no neki roditelji odlučili su se za labinsku školu.
- Pojedini s razlogom, drugi pak... ne znam... Hoćemo li dogodine opstati? Luka će nam u peti razred u Labin, a trebali bismo dobiti novog učenika, ukoliko i njega roditelji ne odluče voziti do grada. Vidjet ćemo... Nekad su odjeljenja imala po 25 đaka, sjetno će ona.

Katarina nam priznaje da bi joj premještaj u Labin teško pao. Kako bilo, ekipa je u međuvremenu na likovnom izrezala dovoljno obojanog lišća za uređenje panoa u holu, koji je prije nekoliko godina saniran, nije bilo druge nego zajedničkom akcijom: iscrtati zidove veselim motivima pomogle su i kuharica Zlata te bivša učiteljica Lorena Dobrić.
Zvonilo je za marendu!
- Prije 15-ak godina spremala sam za 56 učenika. I danas mi neki kažu da nikad neće zaboraviti moje marende. Ovo je skoro kao privatna škola, kao fameja smo, kazivala nam kuharica, dok su se djeca okupila oko pripremljenih kroasana i čaja. Napominje da od idućeg mjeseca prelaze na zdraviju, više mliječnu hranu. Hvali predanost djeci učiteljice Poljak: zna, veli, jer radila je i njenoj djeci.

- Moramo izdržati, da nas ne ugase. Ovdje je prije deset godina zatvoren vrtić, zatvorit će i poštu ako cementara počne svoju slati iz Labina, zaključuje teta Zlata.

Napisao i snimio Igor RADIĆ

Koromačno obrazovanje škola Alma Poljak OŠ Ivana Batelića obrazovanje Raša Lorena Dobrić djeca radost

---