Koncert povodom 90 godina Labinske republike: Sjaj u Lamparni
27.2.2011. // Glas Istre u pregovorima // Objavljeno u kategoriji Glazba
"Sjaj u tami" – e, baš se takvim činio koncert Massima Savića na njegovu domaćem terenu, u ispunjenom labinskom KUC-u Lamparna. Prepjev klasika Walker Brothersa, po kojem je kratkoplamteći bend Dorian Gray ovog rođenog Rašanina ostao prepoznatljiv, najbolje dočarava korist prave glazbene poslastice: mogli smo, barem na tren, zaboraviti turobnu socijalnu svakodnevicu i, kako pjesma kaže, "zamisliti život u ritmu muzike za ples".
Massimo i vrhunski šesteročlani bend pokazali su se doista kao "rješenje za osvježenje", pogođena zvučna kulisa proslave 90. obljetnice Labinske republike. Riječ je, ako pitate potpisnika, o onim koncertima koji će vas natjerati da već sutradan pohitate spržiti posljednji CD tog izvođača, a u ovom slučaju i ponukati da se zapitate što vam je to onomad smetalo kad ste revno okretali radiostanice čim je DJ pustio Massima. Žalopojke onih tvrdokornih kibica da ovaj svojom afektacijom promijeni osobni opis, recimo, Štulićeve "Gracije"?
Voljeli ili ne njegov stil, Massimo vokalno "mrvi u prah", toliko je jak interpret da se poigrava glasom, radi što mu padne na pamet. Rijedak je domaći izvođač koji, kao neupitan autoritet, bez srama može obrađivati klasike.
I da pjeva "Bižuteriju", zadnji adut Jelene Rozge, premda je to teško i zamisliti, časkom bi ga, bojim se, pretvorio u - biser.
Savić, srećom, gaji bolji glazbenik ukus. Na radost publike u Lamparni koja je, razbivši početnu sramežljivost, zapjevala uglas balade, od "Lošeg vina" do "Bacila je sve niz rijeku", a oduševljenje su izazvale uspješnice iz osamdesetih - "Samo jedan dan", "Stranac u noći" i, naravno, "Sjaj u tami". Prihvaćene su i "Stine", "Odjednom ti"…, a i one najtvrđeg srca morali su proći žmarci kad je Massimo raspalio refren u "Traži me" koju je napisao Arsen Dedić. Nego, zašto je izostala "Benzina"?, upitali su se vjerojatno mnogi.
Koncert je u višu brzinu zapravo prebacila "Samo za tvoje oči", s istoimenog drugog albuma Doriana Graya. "Pjesme su kao vremenske kapsule: ova, eto, prisjeća na dane prve ljubavi", komentirao je Massimo. Pričao je malo, probavao je s labinskom cakavicom, ma ni mu propjo hodilo. Pogodio je samo ono finalno "Se me boli!" nakon što je gromkim pljeskom pozvan na drugi bis kojim je zaključio dvosatnu svirku. Dobro, ajde, potrefio je i usklik "Kova je nasa!".
(Napisao i snimio Igor RADIĆ)
massimo massimo savić labinska republika koncert kuc lamparna lamparna dina rizvić