Izmjenama će Kazneni zakon biti stroži prema novinarima: Za sramoćenje i uvredu novčana kazna, za klevetu i godina zatvora - nova represija

Izmjenama će Kazneni zakon biti stroži prema novinarima: Za sramoćenje i uvredu novčana kazna, za klevetu i godina zatvora - nova represija

4.12.2010. // Večernji list // Objavljeno u kategoriji Dobro je znati

Čast i ugled ponovno u Hrvatskoj dobivaju na cijeni, a oni (ponajprije novinari) koji ih ugroze bit će izloženi većoj represiji nego što su sada.

Onaj koga sud bude osudio za klevetu, po novome bi mogao i u zatvor (sada je predviđena samo globa), a uz dosadašnja kaznena djela klevete i uvrede uvest će se i potpuno novo, koje će se zvati sramoćenje, a zapravo znači javno ogovaranje i tračanje. Dok bi se za klevetu moglo platiti globu ili odležati i do godinu dana u zatvoru, za tračanje i uvredu predviđena je samo novčana kazna. No, kao dodatna globa mogla bi se uzeti i obveza da onaj tko je osuđen za bilo koji oblik povrede časti i ugleda mora objaviti presudu. Objava pak znači plaćanje oglasnog prostora, a što sudac bude opsežniji u presudi, to će i trošak objave biti veći.

Svjesno laganje

Ove novosti prvi su put objavljene jučer u Opatiji, na tradicionalnom skupu Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu. Ove godine savjetovanje je u potpunosti posvećeno izmjenama Kaznenog zakona.

Profesori koji su kreirali promjene kažu da su uzeli u obzir ustavni standard koji se tiče prava na zaštitu osobnosti, a s druge strane i pravo na slobodno izražavanje misli i slobodu govora. Šefica radne skupine za izmjenu Kaznenog zakona dr. Ksenija Turković, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, kaže da će i nakon ovih izmjena Hrvatska ostati zemlja koja propisuje najniže kazne za počinitelje djela protiv časti i ugleda.

– Neće se dovesti u pitanje sloboda govora, a pružit će se viša razina zaštite pojedinca od klevetničkih izjava – zaključila je prof. Turković.

Prema predloženom zakonskom opisu, djelo klevete počinio bi onaj “tko pred drugim iznese ili pronese neistinitu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistina”. Na pitanje što to u praksi znači, dr. Igor Bojanić s Pravnog fakulteta u Osijeku kaže da bi za klevetu odgovarao samo onaj tko svjesno laže o drugome kako bi ga difamirao. Po sadašnjim propisima sud bi novinara koji je tužen za klevetu oslobodio kazne ako se dokaže da je istina to što je tvrdio ili ako pokaže da je imao opravdani razlog povjerovati da je istina ono što je prenio.

No, po novome bi to bilo malo teže jer bi se novinaru rizik da prenese neku tvrdnju s uvjerenjem da je istinita honorirao tek u iznimnim situacijama, kada je to opravdano osobitim javnim interesom. Pritom je teret dokazivanja (jednako kao kod sramoćenja i uvrede) na novinaru, a ne onome tko ga tuži.

Pokušavajući dočarati kako će to izgledati u praksi, dr. Bojanića smo pitali bi li, primjerice, novinar mogao odgovarati za klevetu ako ga tuži bivši premijer Ivo Sanader koji tvrdi da nije istina da ima stan u New Yorku.

Iznijeti ili prenijeti

– To bi bila kleveta ako bi se pokazalo da Sanader nema stan u New Yorku, ali bi pritom bilo potrebno da novinar zna kako on taj stan doista nema – kaže dr. Bojanić. Na pitanje bi li, kao što je to sada regulirano, bivši premijer trebao biti taj koji će dokazati da nema stan u gradu s najskupljim nekretninama na svijetu, dr. Bojanić kaže da u slučaju tužbe ne bi bilo na njemu da takvo što dokazuje.

>>Primjeri mogućih tužbi zbog sramoćenja, klevete i uvrede

Za počinjenje djela sramoćenja doista je dovoljno tračati. Po zakonskom prijedlogu to djelo čini onaj “tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu”. Od kaznene odgovornosti za sramoćenje mogao bi se izvući novinar koji dokaže da je trač istinit ili da je imao razloga povjerovati u njega. Izlaz bi moglo (ali i ne mora) biti i priznanje da se prenosio neistinit trač.

Novinari mogu u zatvor čak i ako objave istinu

S druge strane, novinara sud može kazniti i ako je prenio istinu ako pokaže da je to što je naveo bilo s ciljem da naškodi njegovoj časti i ugledu. S obzirom na ovakav zakonski opis, pod djelo sramoćenja bi se, složio se dr. Bojanić, moglo podvesti svojedobno prikazivanje Severinina pornića.

S obzirom na formulaciju koja se predlaže, ne bi bilo neizvjesno ni da bivši šef Carine Mladen Barišić i njegova prijateljica Nevenka Jurak, vlasnica Fimi medije, preko čije tvrtke je, po optužbama USKOK-a, Barišić izvlačio novac iz državnih tvrtki i ministarstava, tuže sve one koji su javno procjenjivali njihov privatni odnos. Dr. Bojanić smatra da u ovome slučaju ne bi bilo kaznenog djela sramoćenja jer je utvrđivanje odnosa ovo dvoje ljudi od javnog interesa, s obzirom na razmjere korupcijske afere u kojoj su se našli, no pitanje je kako bi doista prošlo to ogovaranje na sudu.

Najjednostavnije je djelo uvrede. To je iznošenje negativnog suda o drugome. Najgrublji primjer je ispad zastupnika Ante Kovačevića kada je u Saboru rekao Vesni Pusić da je za madrace.

Optužbe za uvredu počinitelj će se osloboditi ako mu je tužitelj uzvratio uvredu, ako je bio izazvan ili ako je omalovažavanje počinjeno radi zaštite drugih opravdanih interesa.

Za povredu časti 2009. osuđene 193 osobe

Tijekom 2009. godine sudovi su u Hrvatskoj zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda osudili 193 osobe, što čini 0,76 posto ukupnog broja svih punoljetnih osuđenih osoba. Zbog uvrede je bilo osuđeno 126 osoba, zbog klevete 65, zbog iznošenja osobnih i obiteljskih prilika dvije osobe, a za predbacivanje kaznenog djela nitko nije bio osuđen. Dr. Bojanić, koji je prikupio te podatke, smatra da ove brojke govore o malom broju osuda zbog povrede časti i ugleda. Po novome zakonskom prijedlogu ukinulo bi se djelo predbacivanja za kazneno djelo i djelo iznošenja osobnih i obiteljskih prilika. Iznošenje obiteljskih prilika obuhvatilo bi sramoćenje.

Autor: Ivanka Toma

 

uvreda pravo pravda kazneno djelo kleveta sramoćenje