Ines Pletikos vis-a-vis Roberta Razzi
12.4.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura
»Kao redatelj možeš birati želiš li biti vojskovođa ili dirigent. Brzina je ključna jer vremena naprosto nemaš. Sve se odvija u tjedan dana, a ako možeš odabrati pouzdanu ekipu i marljive suradnike, svaki se problem može riješiti da ne budeš zvijer, beštija i odvratan«, kazala je Ines Pletikos na prekjučerašnjoj večeri ciklusa SMS razgovora »Poznata Istra« u Multimedijalnom centru Luka koje vodi pjesnikinja iz Ripende Roberta Razzi.
Ines Pletikos studirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Potom je studirala filmsku i TV režiju u Rimu, u Laboratorio cinema televisivo, pod mentorskom palicom Jeana Mariea Strauba, disidenta i utemeljitelja njemačkog Novog vala. Za vrijeme i nakon studija u Italiji radila je kao asistentica u brojnim filmskim produkcijama s poznatim imenima talijanske i europske kinematografije.
- Oduvijek sam se htjela baviti filmom, još od vremena srednje škole. Pokušavala sam položiti prijemne ispite na sve strane: u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Novom Sadu, no bezuspješno. Rodbina koju imam u Italiji i koja radi u filmskoj industriji preporučila mi je rimsku školu. Ta se škola masno plaća, a za pristupiti prijemnom ispitu trebaš imati već završen faks. Dok sam studirala u Rimu radila sam cijelo vrijeme jer ti stipendija od 300 tisuća lira i ne može puno pomoći, kazala je Pletikos.
Robertu Razzi je zanimalo zašto Pletikos nije nastavila raditi u Italiji, već se početkom 90-ih vratila u Hrvatsku, malo prije nego što je buknuo rat.
- U Italiji se jako teško probiti, a iznaći novac za svoj projekt, film ili što god želiš raditi naprosto je nemoguće. Opcija je asistirati jednom redatelju i do pet godina pa s restlovima njegovih filmova dobiti šansu napraviti svoj. Takva perspektiva mi se nije sviđala. S druge strane, kod nas je započelo Markovićevo razdoblje i svima nama koji smo tada bili vani izgledalo je da ćemo se vratiti doma i napraviti svašta, a onda nam se dogodio rat, veli Pletikos.
Na upit Razzi da li je htjela ići snimati ratišta, Pletikos odgovara pozitivno, no dodaje da je do ratišta bez neke veze bilo gotovo nemoguće doći. Tada je u Puli htjela započeti projekt kinoteke, no to nije uspjelo pa se morala preusmjeriti na druge poslove, poput snimanja priloga za edukativni program HRT-a i silom prilika se okrenula prema namjenskim i dokumentarnim filmovima.
- I dan-danas radije bih snimala igrani film nego dokumentarni. No, nama ženama je kao predodređeno da možemo snimati samo dječje emisije ili dokumentarne filmove. Muškarci su na svim ključnim mjestima pa kada se pred njima pojavi jedna Ines Pletikos sa svojim projektom za igrani film, pogledaju ju kao da je pala s Marsa, kazala je Pletikos.
Razzi je od Pletikos pokušala izvući kakvu pikanteriju o Branimiru Štuliću, o čijim je junacima Ines snimala dokumentarni film i za tu ga potrebu posjetila, no Ines se nije dala. Zanimljivo je bilo pitanje po kojem bi književnom predlošku Pletikos najradije snimila film.
- »'Riva i druxi«, a da dobijem na lutriji, započela bih odmah sutra, odrješito je uzvratila Pletikos.