Igor Radić: Birokrati iz treće smjene - osvrt
17.8.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo
To se zove stajati na braniku radničkih prava. A ne kao ove glavne sindikalne face blagoslivljati neki, na marendi Vlade izmišljeni, krizni namet. To kako gradonačelnik - kad pitate o možebitnom kresanju plaća ili čak prorjeđivanju lokalnih birokrata, u pisanom odgovoru, uz podatak da je u Gradu zaposleno 44 djelatnika - poput privjeska okači i znakovito »koji žive, privređuju i troše u Labinu«, e, to je majstorstvo! Duplih kriterija.
Ne čini on to da nas uvjeri da nipošto ne surađuje s Marsijancima - želi reći da malkoć zanovijetamo, pa još i u vremenu ferija. Ma koliko se, zbog plime kriznih efekata, očekivalo slabije punjenje proračuna, ma koliko sve glasnije bile pritužbe na razmnožene službenike-parazite na javnim jaslama, gradonačelnik kategorično tvrdi da bi smanjenje troškova o kojem pitasmo bilo samo fasadna preinaka. Sjetio se i, kad je riječ o takvom generalnom smanjenju troškova, i pada standarda kao krajnjeg efekta. Šmrc!
Podeštot će, kao da se dohvatio kakvog priručnika za menadžere, svima - od države preko privrede i pojedinaca do neizbježnih medija - preporučiti korjenite promjene jer, kako veli, »krizu treba dočekati drukčije, bez crnih prognoza i gubljenja snage u kriticizmu «. Dužinu i
težinu gradskog platnog spiska - lani, prema internoj računici, blizu 10 posto realnih proračunskih prihoda - brani parolama tipa»nužno je povećanje učinkovitosti, stvaranje novih proizvoda i modaliteta« pa, retorikom vojskovođe, zaključuje: »Borit ćemo se da solidarno izdržimo nalet krize. Traže se odvažni i iskusni koji znaju, mogu i žele. Potreban nam je svaki takav čovjek«. Zaboravlja, međutim, da se jednako zaštitnički nije postavljao kad se, za sretnijih trendova, hvalio smanjenjem nezaposlenosti u gradu. Statistika o kojoj se onomad biglisalo nije spominjala primanja radnika i slične trice (jer važno je, eto, da imaju posao) u trgovačkim centrima, tekstilnim i drugim pogonima. A baš je tu zaposleno kudikamo više onih »koji žive, privređuju i troše u Labinu«. I dosta njih, recimo oni u Plodinama, ni s prekovremenim satima ne prebacuju plaću od 2.800 kuna (barem ih, te »sretnike«, dodatno ne oporezuju, primijetio bi dežurni cinik).
Njima je kriza oduvijek. Ti »šljakeri iz treće smjene«, u stalnom financijskom tjesnacu, odavno naučiše »biti učinkovitiji i pronalaziti modalitete«. Preživljavanja.
Jer nisu zaštićeni armiranim betonom gradske palače. Jer im je plaća jednaka mjesečnom honoraru predsjednika gradskog vijeća (nije gradski uposlenik, ali iste su to jasle), i to neovisno o tome je li tog mjeseca bilo sjednice, koja se, prema statutu, praktički može održati samo četiri puta godišnje. Taj predsjednik u četiri godine - to valjda pod devizom »solidarnost na djelu« - ubere 120 tisuća kuna.
A da, ipak, prestanemo »širiti crne prognoze« i »gubiti snagu u kriticizmu«?
I odemo na ferije... Igor RADIĆ
igor radić osvrt birokracija labin društvo radna snaga novinari