Grad Labin i gradski službenici: Vrlo dobro, služimo neradu!
28.2.2010. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo
Svaki se radnik mogao naći uvrijeđen, ne i iznenađen, nakon najave iz Gradske uprave Labina da će se službenici i namještenici započeti jednom godišnje ocjenjivati. Još mu, tom šljakeru, odavno sviklom na normu, borbu sa štopericom i komadima, u ušima odzvanja podatak s gradonačelnikove presice da će zaposleniku Grada koji u zbroju bodova po osam kriterija ukupno dobije keca, to ustvari biti njegov as, karta za još godinu nerada. Ima se, sinko moj, pravo na popravni. Na još godinu ljenčarenja. Na poštedu od svake tlake i stresa. I sve vrijeme pravodobnu plaću. Vrlo dobro, služimo neradu!
Tek ako neradnik ispuca i taj bonus ako, naime, u dvije godine ne prestane kasniti s marende na posao i slati stranke u rikverc pa opet zasluži jedinicu, e tada mu, po sili zakona, slijedi otkaz. Za te grešnike, koje građani plaćaju da im budu servis, u međuvremenu nema nikakvih opasnosti. Eventualno ga se može “uputiti na dodatno usavršavanje ili premjestiti na drugo radno mjesto”. Regulativa, lijepo je pojašnjeno, ne dopušta novčane kazne.
Istodobno se zabušante u firmama sve češće udara po džepu jer oni, reći će poslodavci, umanjuju uspjeh tvrtke. Nekako mi je sila od tih nejednakih aršina. A što, pak, znači da će se u Gradu, uz ostalo, odsad ocjenjivati “poštivanje radnog vremena”? Što se tu ima bodovati? Karikirajmo: ako doeš na posao u sedam slijedi te petica, u 7.15 četvorka…? Koliko ste puta zakasnili na delo poli privatnika? Kako je na to reagirao poslodavac? Je li vas ošpotao tek nakon godinu dana ili vam je učas zaprijetio vritnjakom?
Koliko god se gradonačelnik Tulio Demetlika upirao uvjeriti javnost da zaposlenici Grada neće pred ploču tek reda radi, već će ih on, ne bi li suzbio kliconoše nerada, ondje čekati s vojnički strogim naočalama, teško je povjerovati da će išta izmijeniti percepciju javnosti o lagodnijem radnom vijeku službenika te namještenika. Teško da će se iskorijeniti neke duboko ukorijenjene navike, koje, onako sotto voce, spominje i podeštot. I za one u gradskoj palači koji zasluže svaku kunu svoje plaće bilo bi dobro da se uvede reda.
Ali, možemo li vjerovati u objektivno vrednovanje sebe samih? Možemo li se ufati da će gradonačelnik i pročelnici doista kolege slati na popravni? Oštrica će im, uslijed straha da neće s kim imati na pauzi popiti kavu, otupjeti i prije negoli je nabruse. Druga je mogućnost da kao najomiljenija disciplina, bolje nego ikad, zaživi uvlačenje šefovima u stražnjicu.
Igor RADIĆ
gradski službenici službenici birokracija pravilnik o ocjenjivanju demetlika gradske službe