Glatka pobjeda SNS-a u Srbiji

21.3.2014. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Politika

Politička scena u Srbiji doživjela je temeljito preslagivanje kroz proteklih nekoliko godina, to je evidentan zaključak nakon održanih prijevremenih parlamentarnih izbora. Pobjeda koju je ostvarila Srpska napredna stranka (SNS) i koalicija (u kojoj je primjerice i Srpski pokret obnove predvođen Vukom Draškovićem) na čelu sa Aleksandarom Vučićem i sa motom „Punom snagom u reforme“ još dugo će se pamtiti, dobili su naime 48,3% glasova te komotnu (skoro dvotrećinsku) većinu u skupštini, što je Vučića već u izbornoj noći ponukalo da povuče paralelu s Miloševićem koji ni 1990. godine nije pobijedio toliko uvjerljivo. Priča o SNS-u je slična priči o HDZ-u, u jednom bitnom detalju. Obje stranke imaju snažnu desničarsku prošlost, no za potrebe proeuropskih integracija lica su umivena i zauzet je moderni gard. Priča o SNS-u priča je o raslojavanju Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja što se dogodilo još  prije 6 godina, kada Tomislav Nikolić i Vučić odlaze iz SRS-a i osnivaju SNS, usmjerivši svoju politiku na pragmatičniji nivo, proeuropske integracije, reforme, slojevito priznavanje Kosova.. Nikolić je u međuvremenu postao predsjednik Srbije, a Vučić, eto, postaje novi premijer. S druge strane, oni ekstremisti koji su ostali u SRS-u vodeći kampanju s motom „Sve za Srpstvo, Srpstvo ni za što“ dobili su tek 2% glasova i drugi put zaredom ostali izvan skupštine. Kako bilo, SNS je i ispovocirala prijevremene izbore, onemogućivši dovršetak rada dosadašnje vlade u kojoj je Vučić bio prvi potpredsjednik, a premijersko mjesto dobio šef Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivica Dačić. Dačić je premijer postao sa samo 14,5% glasova koje je SPS pred dvije godine osvojio, zahvaljujući koaliranju sa SNS-om, a na ove izbore izašao je u koaliciji sa Partijom ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS) i Jedinstvenom Srbijom (JS), (slogan „Ljudi su snaga“) izvukao 13,5% i proglasio taj „opstanak“ na političkoj sceni uspjehom, ali premijersko mjesto je ovaj put izgubio. Upravo ova SPS-ova koalicija druga je lista po snazi u Srbiji, zaostaje oko 35 postotnih poena za SNS-ovom koalicijom, a „bježi“ prvoj sljedećoj listi za više nego dvostruko! Kad se povuče crta, stranke dosadašnje vlade (SNS-SPS) sa svojim minornim partnerima osvojile su čak preko 60% glasova i oko 80% mjesta u skupštini, što je definitivno politički raritet, a to je i sam Dačić apostrofirao u izbornoj noći.

Puno je zanimljivije ono što se događalo oko izbornog praga i ispod njega. Dominacija SNS-a stjerala je mnoge u kut. Lider Demokratske stranke (DS) Dragan Đilas do prije tri mjeseca vodio je Beograd, a potom je SNS i ondje isprovocirao prijevremene izbore, nametnuvši za vlast privremeno vijeće sa svojom uzdanicom Sinišom Malim. Valja reći da je nakon izbora 2012. i DS znatno oslabljen rascijepom poslije kojega je stranku napustio i bivši predsjednik Srbije Boris Tadić. U novonastaloj situaciji DS u Beogradu nije mogao računati na više od 15-tak posto glasova, dok je na republičkom nivou dosegnuo tek 6%, što je ipak dovoljno da se nametnu kao treća lista po snazi. Ni nostalgični moto „Demokracija na staroj adresi“ nije im vratila simpatije biračkog tijela. Malo slabije prošla je Nova demokratska stranka (NDS) Borisa Tadića, osnovana pred svega tri mjeseca, a osvojila je 5,7% glasova. NDS bi teško uopće prešla izborni prag, unatoč Tadićevoj „Viziji za Srbiju“, da nije na izbore izašla u koaliciji sa još pet stranaka, među kojima je i Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV) pod vodstvom Nenada Čanka. Svojim koaliranjem sa NDS-om LSV je zadao težak udarac Liberalno demokratskoj partiji (LDP), s kojim je dosad uvijek surađivala. LDP je biračima poručio „Vrijeme je. I točka.“, ali ispalo je da je zapravo vrijeme odlaska iz parlamenta, s obzirom na samo 3,3% dobivenih glasova. LDP je također nastala raspadanjem DS-a, odnosno izbacivanjem Čedomira Jovanovića iz DS-a. Jovanović je bio jedan od organizatora studentskih prosvjeda protiv režima Slobodana Miloševića, nakon toga najmlađi parlamentarni zastupnik, a nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića 2003. godine i potpredsjednik vlade. Raskol u DS-u koji je nakon toga nastao prisilio ga je na formiranje nove stranke, a koja je sada doživjela težak udarac. Unatoč tome, LDP-ova politika godinama je bila svjetionik tolerancije i proeuropskih napora. Ovi izbori su i inače završili kao krajnje neugodni za mnoge istaknute političare, pa je tako i Vojislav Koštunica, bivši predsjednik SR Jugoslavije i premijer nakon ubojstva Đinđića ostao ispod izbornog praga sa svojom Demokratskom strankom Srbije (DSS) i  4,2% glasova. Nije mu pomogla ni poruka a plakata „Znam kome vjerujem“, a Koštunica je najavio odlazak sa čela DSS-a. Muku muče i Ujedinjeni regioni Srbije (URS) koji su poručili „Za investicije, a ne stezanje remena“,  na kraju su birači opasno stegnuli njihove postotke, pa je URS pridobio tek 3% birača dok je čelnik Mlađan Dinkić odmah u izbornoj noći najavio ostavku. I on je, poput Koštunice i Jovanovića, kapitalac koji je od 2000. godine gotovo čitavo vrijeme obnašao visoke dužnosti poput guvernera središnje banke, ministra ekonomije (pa i financija) te bio potpredsjednik vlade. Osim toga bio je najmlađi guverner srpske središnje banke, dobio je međunarodnu nagradu za najboljeg ministra gospodarstva, te za reformera godine. Nepopravljivo krajnje desna stranka/pokret Dveri sa svojim vođom Boškom Obradovićem osvojila je 3,6% glasova. Biračima su poručili „Konačno imam za koga glasati“, ali je 96,4% birača ipak imalo takav privilegij i bez Dveri. Kratkotrajni ministar gospodarstva sa prelaza iz 2013. u 2014. godinu Saša Radulović dobio je 2,1% glasova sa svojom listom „Dosta je bilo“. Savez vojvođanskih Mađara (SVM), na čelu sa Istvanom Pasztorom dobio je 2% glasova, ali radi je o stranci manjina, pa je SVM dobio 7 mjesta u skupštini, a na taj način tri poslanika dobila je i SDA pod vodstvom Sulejmana Ugljanina (1% glasova). Jedno mjesto u skupštini dobio je i Riza Halimi sa Partijom za demokratsko djelovanje (PDD), a koja je osvojila 0,7% glasova.

srbija izbori vučić balkan