Dva labinska sna: žičarom i podzemnim vlakom do Rapca - Iz rudarske prošlosti u turističku budućnost
3.3.2010. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo
Nekada su rudari mogli podzemnim tunelom stići iz Labina u Rabac, a žičara je iz Cera prenosila boksit do pristaništa u Rabačkom zaljevu, tzv. Teleferike. Obnoviti ove veze u turističke svrhe dva su labinska sna. Njihovim ostvarenjem bave se mladi labinski arhitekti, Grad pokazuje interes za njihove ideje, ali nudi i svoja rješenja.
O Podzemnom gradu u koji se ulazi kroz okno - Šoht na Pjacalu, puno je napisano i rečeno, a učinjeno za sada nije ništa. Prve su na tu temu diplomirale labinske arhitektice Irina Belušić i Sanja Jerković. Valdi Knapić diplomu arhitekta stekao je 2007. godine u Veneciji na temu povezivanja Labina i Rapca žičarom i podzemnim vlakom. Riječ je o projektu koji je izradio s kolegom Lukom Kukavičićem iz Splita.
- Naša osnovna ideja bila je omogućiti alternativno kretanje kroz prostor s doživljajem povijesnih, kulturnih, prirodnih i turističkih vrijednosti kraja. Sastoji se od podzemnog i nadzemnog dijela. U podzemnom koristi postojeći tunel rudnika koji povezuje Pjacal s Rapcem, a u nadzemnom novom žičarom povezuje Pjacal sa Starim gradom i od njega vodi do potpornog zida Teleferike, objašnjava Knapić.
S broda na žičaru ili u rudnik
"Prsten" ima šest točaka, a početna je stanica podzemnog vlaka do koje se putnik spušta kroz Šoht na Pjacalu. Nakon što izađe iz mraka podzemlja na samoj obali, čeka ga prvo odmorište. Odatle, vlakom ili pješice, produžuje do Teleferike gdje se ukrcava na žičaru, koja ga zatim vodi do brežuljka Sv. Anton kod sela Lovronci.
Na ovoj točki projekt predviđa vidikovac s kojega putnik jednim pogledom obuhvaća obalu i zaleđe. Sljedeća dionica vodi do Staroga grada, odnosno do vidikovca smještenog iznad sadašnjeg parkirališta a odatle natrag na Pjacal. Naravno, kretanje bi bilo moguće i u suprotnom smjeru.
Nešto je drukčiji projekt koje Grad 2005. godine izradio uz pomoć nizozemske vlade kao dio nacionalnog projekta "Novi svjetionici hrvatskog Jadrana", a cilj mu je prenamjena napuštenih industrijskih objekata duž obale u objekte s društvenim sadržajem. Njime je predviđeno iskorištenje svih hodnika bivšeg rudnika, što je svakako vrlo daleka budućnost, a podzemna veza s Rapcem prva je na redu za realizaciju. Na tom putu električni vlak bi imao postaju ispod Principa, gdje bi postojeći "meandar" hodnika bio preuređen kao duhovni centar s wellnessom, kapelicom i prostorom za meditaciju. Liftom bi se stizalo do vidikovca na površini, koji bi bio dodirna točka sa žičarom. Ona bi dotle stizala s polazne točke na parkiralištu kod groblja, a odatle vodila do Teleferike.
Veza između Pjacala i Starog grada ostvarivala bi se uspinjačom (nalik na zagrebačku) koja bi vozila od budućeg parkirališta pored Vileta do sadašnjeg starogradskog parkirališta. Uz Teleferiku je predviđen i ponton za pristajanje brodova, pa bi se u "cirkulaciju" izravno mogli uključiti i gosti koji stižu morskim putem.
- Dvadeset godina je optimalno vrijeme, a isto toliko milijuna eura minimalna je investicija za ostvarenje ovog projekta. Rješavao bi se u fazama, sa stavljanjem pojedine dionice u funkciju. Naravno, uz pravog investitora realizaciju je moguće i skratiti, kaže gradonačelnik Labina Tulio Demetlika.
Teleferika prva na redu?
Najviše izgleda za realizaciju ima točka koju obično promatramo kao posljednju, ali isto tako može biti i prva - Teleferika. Projekt njenog preuređenja u kulturni zabavni centar sačinio je arhitekt i dizajner Dražen Smoković.
- Objekt trenutačno propada, a najbolje je revitalizirati ga multimedijalnim zabavnim sadržajima, koji Rapcu nedostaju. Gradu se moja zamisao svidjela, ostaje problem vlasništva i mišljenja stručnjaka za zaštitu kulturne baštine, kaže on.
Plan predviđa probijanje šetnice kroz dvije pristanišne zgrade na obali, a rebrasti potporni zid postaje jedan od zidova zabavnog centra površine oko 800 četvornih metara koji će se nadograditi iza njega, a pogled na turističko naselje na drugoj strani zaljeva ostvario bi se kroz ostakljene otvore. Ravni krovovi pristanišnih zgrada, svaki površine 150 četvornih metara, postali bi terase ugostiteljskih objekata, preostali prostor bio bi iskorišten za zabavne sadržaje na otvorenom.
Koristi bi bile višestruke: Rabac bi se od dosadnog, uspavanog turističkog mjesta premetnuo u destinaciju s obiljem zabave, njegova turistička djelatnost proširila bi se na drugu, sada neiskorištenu obalu, a odatle bi se mogla početi penjati prema gradu.
Diploma s nagradom
Valdi Knapić stekao je ovoga mjeseca na tršćanskom sveučilištu titulu "master" za projekt jedrilice, koji je izradio u timu s Jurom Kršancem iz Lovrana. Rad je na sajmu Seatec, koji se od 10. do 12. veljače održavao u Carrari, osvojio prvo mjesto u kategoriji studentskih tehnoloških inovacija te je nagrađen plaketom "Rodolfo Bonetto". Među niz inovacija na plovilu glavna je mogućnost integracije gumenog čamca u prostor na krmi, čime prestaje potreba za držanjem na pramcu ili vučom iza krme.
Robi Selan
podzemni grad žičara uspinjača turizam rudarstvo valdi knapić dražen smoković teleferika šoht uspinjača podzemni vlak brdo sveti anton