Dom umirovljenika godinama daleko od Labina
2.2.2009. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Društvo
S više od tri tisuće umirovljenika, a toliko ih još živi na cijeloj Labinšćini, Labin je bez dvojbe grad ljudi starije životne dobi, zbog čega je još prije osam godina najavljena gradnja doma umirovljenika, obzirom na nedovoljni kapacitet raškog doma, koji se nalazi u zgradi nekadašnje bolnice. Na slobodno mjesto u njemu čeka se više od godinu dana, zbog čega su Labinjani prisiljeni smještaj u domovima tražiti izvan svog zavičaja, od Poreča do Pule, ali i u Rijeci, pa čak i u Gorskom Kotaru.
Daleko je to od ružičaste slike o zadovoljavajućim smještajnim kapacitetima raškog doma, kako je četiri godine nakon neizvršenog obećanja tvrdio ondašnji i sadašnji labinski gradonačelnik Tulio Demetlika. Uz to, standard življenja u raškom domu daleko je od standarda u kojem danas žive Labinjani. U njemu nema soba s kupatilom, da se apartmani za bračne parove i ne spominju, što je dodatno razlog traženja mjesta u sličnim ustanovama izvan Labinšćine.
Kako su se prilike u međuvremenu i pogoršale, gradnja novog doma umirovljenika se opet aktualizirala, pa se približavanjem novih izbora među dijelom umirovljenika, koje taj problem najviše žulja, stvara dojam da njegova gradnja samo što nije započela.
Pravo je stanje, međutim, sasvim drugačije, gotovo isto kao i prije osam godina. Točno je tek da je urbanističkim dokumentima utvrđena njegova lokacija na Katurama u neposrednoj blizini Doma zdravlja dr. Lino Peršić te da je ovogodišnjim proračunom predviđeno pola milijuna kuna za izradu idejnog projekta.
Od tog poteza pa do početka gradnje u najboljem će slučaju proći nekoliko godina i pod uvjetom da se za dom osiguraju sredstva iz više izvora, budući da u gradskom proračunu za to nema dovoljno novca. Uz to, trenutačno prvenstvo ima gradnja sjeverne zaobilaznice Labina prema Rapcu, uređenje Pjacala ili izgradnja nove Gradske knjižnice, za koju se ove godine Grad planira zadužiti za deset milijuna kuna, što će dodatno utjecati na početak njegove gradnje.
Možda Labin danas ne bi bio suočen s tim problemom da su se svojedobno gradski čelnici odlučili za preuređenje nekadašnjeg samačkog hotela Istarskih ugljenokopa na Katurama nedaleko od autobusnog kolodvora u moderan hotel za umirovljenike. Umjesto toga, linijom manjeg otpora, išlo se na njegovo djelomično preuređenje u poduzetnički inkubator, za što je nadležno ministarstvo osiguralo sredstva, uz najavu da će se s vremenom cijeli hotel namijeniti pripremanju mladih poduzetnika za ulazak u samostalni posao.
Desetak godina kasnije nesuđeni inkubator ostao je tek na pustim željama, pretvorivši se u niz kancelarija u koje se useljavaju, pod povoljnim uvjetima, i tvrtke koje su svoju poslovnu zrelost već ostvarile na drugim prostorima. Dva gornja neuređena kata nekadašnjeg samačkog hotela i dalje koriste labinski beskućnici, koji nemaju drugog životnog izbora.
Osim tiskare koja je u nekadašnjem restoranu u prizemlju zgrade dobila zamjenski i stalni prostor, nakon što je morala napustiti stari Labin, u nesuđenoj tvornici poduzetničkih pilića nema ni jedne proizvodne djelatnosti, inkubator nema ni svog rukovoditelja ili službu koja bi se bavila tim složenim poslom. To je, međutim, druga tema, o kojoj se danas ne bi vjerojatno ni razgovaralo da se u pravo vrijeme i na pravi način uspjela iskoristiti nekretnina nekadašnjeg rudnika. (M. Milevoj)
umirovljenici dom umirovljenika labin društvo Kature