Dok Labinština demografski izumire, šest istarskih gradova doživljavaju procvat
29.10.2021. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo
U tijeku je Popis stanovništva Hrvatske 2021. godine, ali ćemo na njegove rezultate, prema iskustvu iz prethodnih popisa, morati čekati još najmanje godinu i pol. Zanimljiva je stoga vijest stigla iz Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Objavili su najnovije procjene broja stanovnika u državi, ali i po županijama, a temelje se na četiri ključna podatka koje se prati iz godinu u godinu: živorođeni, umrli, doseljeni i odseljeni. U državi pad prema prethodnom popisu stanovništva iznosi oko pet posto populacije (237 tisuća žitelja manje), pa je tako sadašnja procjena da u Hrvatskoj živi 4,05 milijuna stanovnika.
Budući da je Istarska županija učestalo u medijima i na političkoj razini spominjana u kontekstu doseljavanja, kao "perjanica", hit destinacija, najnaprednija hrvatska regija, bio bi očekivan snažniji porast stanovništva, međutim, najnoviji podaci DZS-a pokazuju da je Istarska županija u posljednjoj dekadi dobila oko dvije tisuće novih žitelja, odnosno bilježi ipak skromni porast od oko 1 posto (od pozitivnih kretanja u zemlji Zagreb ima porast 2,5 posto, a Dubrovnik je na nuli, svi ostali su u minusu).
Kretanje stanovništva
Ono što smo željeli analizirati, a nije još objavljeno, prirodno je kretanje stanovništva u posljednjoj dekadi i to u dvije kategorije: urbane i ruralne jedinice lokalne samouprave. Zato smo zatražili i dobili detaljne podatke DZS-a i bacili se na zahtjevno izračunavanje postotaka porasta ili pada broja stanovnika. Napravili smo zasebnu listu s poretkom gradova i zasebnu s poretkom općina koje bilježe najveći porast ili pad procijenjenog broja žitelja, što se može popratiti u izdvojenim okvirima.
Ovdje ćemo pokušati dati grubu novinarsku analizu kretanja unutar poluotoka na temelju dosadašnjih očekivanja i dostupnih podataka za područja gradova, općina, ali i istarskih mikroregija (Puljština, Rovinjština, Labinština, Pazinština, Poreština, Bujština i Buzeština).
Predvidljivo je bilo postaviti kao neku očitu početnu premisu da postoji uzobalna, primorska Istra koja na temelju profitabilne, ali i državno poticane industrije turizma već desetljećima demografski raste, u pravilu priljevom stanovništva. Unutrašnja Istra istodobno demografski opada, prvenstveno zbog fizičkog odljeva stanovništva. Druga premisa je bila ta da će gradovi, kojima je umnogome ostavljena financijska i društvena odgovornost za zajedničke ustanove mikroregije, ali i stvaranjem malih općina početkom 90-ih oduzet veliki teritorij u nekadašnjem zaleđu, zbog toga biti razvojno ograničene. Treća je premisa bila da će se nastaviti demografski trendovi započeti ponegdje u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, a ponegdje nakon Domovinskog rata.
Fenomen Vodnjana
Sve tri su se premise, barem po osobnom mišljenju, pokazale uglavnom točne. No, nije tako jednostavno, kako bi na popularnoj radio emisiji kazao poznati istarski astronom Korado Korlević. Ima velikih i neočekivanih amplituda i zanimljivih tendencija. Posebno veseli da neke sredine unutrašnje Istre ipak uspijevaju održati da ih ne usiše galopirajuća obala. To je dobro zbog važnosti ravnomjernog društveno-gospodarskog razvitka Istre.
Pogledajmo prvo 10 istarskih gradova. Njih šest doživljava porast, a četiri pad. Na prva su tri mjesta Novigrad (+11,94 posto), Poreč (+7,54 posto) i Umag (+5,31 posto). Potpuno očekivano. To su mjesta u kojima bi svatko rado bio gradonačelnik, jer se njihovi proračuni ponekad pune brže ne samo od potreba već i prohtjeva samih građana. Novigrad koji je po samom nazivu oduvijek grad, ali je taj prestižni (?) status dobio tek u samostalnoj Hrvatskoj, prvak je po privlačenju novih stanovnika. Ima bogomdane uvjete za razvoj turizma na samoj granici sa Slovenijom i Italijom, a već dugi niz godina stabilno ga vodi nenametljivi Anteo Milos.
Grad Poreč sada broji 18.000 žitelja, podižući razliku prema Rovinju, potvrđuje primat drugog po veličini i važnosti istarskog grada. Osim turizma, Poreču "forte" daje duboko zaleđe koje dopire sve do Baderne, ali i pravodobno okretanje prema realnom gospodarstvu, odnosno poduzetništvu. Umag ima slične predispozicije kao Poreč, pa tako i rezultate. Uskoro će i on, ako već nije, preteći Rovinj po broju stanovnika (nedostaje mu 200 žitelja) te tako veličinom postati treći istarski grad. U istarski trolist odnosno sada četverolist s rastom većim od 5 posto ugurao se Vodnjan. Iako nije posve na moru, funkcionira u društveno-gospodarskom sklopu tzv. pulskog prstena, te mu snagu daju rastuća naselja poput Galižane, Peroja i Gajane.
Alarm za Labin
Iduća dva grada koja drže glavu tik iznad vode su Buzet i Rovinj, što za prvog s obzirom na poziciju na sjeveru unutrašnjosti Poluotoka predstavlja uspjeh, a za drugog s obzirom na sve resurse - neuspjeh. Slijede tri grada koja bilježe blage minuse (Buje -1,86 posto, Pazin -2,58, Pula -2,77). U usporedbi s prethodnim dekadama čini se da Buje i Pazin, oba grada s krahiranom industrijom u tranziciji, konačno zaustavljaju demografski pad, dok se u Puli on ponešto ubrzava. Jednim je dijelom tomu tako (slično kao i kod Rijeke koja već dugo bilježi dramatičan demografski pad) zbog "bijega" stanovništva u susjedne općine koje nude više, a ne moraju resurse trošiti na obnovu urbane infrastrukture i društvene sadržaje.
I konačno tu je najgori Labin s padom stanovništva od -7,29 posto, što bi svakako trebalo predstavljati alarm za gradsku administraciju koja bi morala iznaći demografske mjere te spriječiti odumiranje ovog grada. Da je stvar još više zabrinjavajuća, pokazuju podaci da čitavoj Labinštini, kao demografski najlošijoj istarskoj mikroregiji, gori crveno svjetlo. Raša je na još gorih -8,64, Pićan na -4,49, Kršan na -3,22, a samo je Sveta Nedelja u neznatnom plusu. Čak i susjedni Barban je na -7,5.
Autor: Angelo Dagostin