Danas otvorenje izložbe Zlatka Price / Plavi paviljon u Gradskoj galeriji Labin

Danas otvorenje izložbe Zlatka Price / Plavi paviljon u Gradskoj galeriji Labin

6.7.2018. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Kultura

Danas, 6.srpnja 2018. u 20:30 sati otvara se izložba Zlatka Price, Plavi Paviljon / Blue Pavilion

O izložbi će govoriti Branka Arh, povjesničarka umjetnosti

Izložba ostaje otvorena do 05. kolovoza 2018.


Zlatko Prica rođen je 26. lipnja 1916. u Pečuhu gdje je završio prvi razred osnovne škole, a potom se doselio s roditeljima u Zagreb gdje je završio osnovnu školu i drugu klasičnu gimnaziju. Već je u gimnaziji izlagao s budućim kiparom Kostom Angelijem Radovanijem. Od Krste Hegedušića dobio je procjenu svojih crteža, poticaj i poduku za upis na Akademiju.

Podozrivost Ljube Babića, drugoga velikog profesora tadašnje zagrebačke Akademije, prema njegovoj nadarenosti ubrzo je nestala. Omer Mujadžić kojemu je Prica kao učitelju ostao odan čitav život, "davao je osnove onoga što je Babić tražio kao uvjet. Perfektan crtež. Ne crtež kao ornament, nego crtež kao podatak". Na završnoj diplomskoj izložbi 1940. dodijeljena mu je Pariška stipendija koju, u okolnostima predratnog vremena, nije mogao koristiti. Godina 1941. zapamćena je u Pricinom životopisu po prvoj izložbi u Umjetničkom paviljonu, ali i po njegovoj internaciji u logor Danica kraj Koprivnice. Pušten je uz grupu HSS-ovaca. Godine 1943. pridružio se partizanima na Žumberku. Djelovao je u kulturnom umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. U Topuskom je, zajedno s Edom Murtićem, litografijama ilustrirao Jamu, poemu Ivana Gorana Kovačića. Nakon rata vratio se u Samobor, boravio kraće u Parizu (1948.), Indiji (!952.), Brazilu (1954.) i Londonu (1957.).

Šestomjesečni boravak u Indiji (na poziv arh. Đuke Kavurića) presudan je za Pricinu umjetničku putanju. Susret s indijskom kulturom i kultnim lokalitetima za njega je premisa oslobađanja od akademske discipline i prostornog iluzionizma. Oslobodio je boju njene funkcije plastične modelacije, a crtež postavio u fukciju konstrukcije i strukture novog slikarskog prostora. Na tom tragu nižu se njegovi slikarski ciklusi i mijene: Samoborski ciklus do 1957., Plodovi zemlje od 1957. do 1969., Ljudi i plodovi i Anatomije prirode od 1969. do 1971. Uslijedio je Tarski ciklus, vrhunac majstorova stvaralačkog rasta.

Gradeći tijekom šest desetljeća u trendove nesvrstivo slikarstvo, Prica je usporedno u grafičkom mediju i crtačkoj sintaksi stvorio nezavisne i istodobno slikarstvu komplementarne cikluse crteža i grafika. Njegova Mapa bakropisa (1952.-1969.) upisana je u Hrvatsku antologiju grafičkog medija.

Od 1951. kada je započeo samostalno izlagati, ostvario je do danas stotine izložbi. Godine 1952. izlagao je motive iz Indije (u Delhiju, Zagrebu, Beogradu). Slijedile su izložbe u Sao Paulu i Rio de Janeiru (Museo de arte Moderna). Godine 1955. izlagao je u Zagrebu Samoborski ciklus (Salon ULUH-a), a iduće godine grafike u Kabinetu grafike HAZU i Galeriji del Cavallino u Veneciji. Uslijedile su zatim brojne izložbe slika, grafika i crteža diljem Hrvatske, Jugoslavije (Ljubljana, Beograd, Skoplje, Samobor, Pula, Split, Karlovac itd.) i Europe (London, Beč, Düsseldorf, Tübingen, Pariz, Bochum, Berlin, Stuttgart, Essen itd.). Godine 1970. priređena mu je izložba u Modernoj galeriji u Zagrebu, a iste godine, pozivom iz Pečuha, obnovljene su veze s rodnim gradom u kojem će biti realizirano niz izložbi (1987., 1989., 1999., 2001.)… Godine 1976. Zlatku Prici dolazi osobito priznanje. U Palazzo della Permanente u Milanu organizirana je izložba Trentacinque anni di pittura (1940.-1975.), a nizu izložbi u galerijama talijanskih gradova (Milano, Bologna, Firenza, Venecija, Trst 1977.-1980.) prethodila je slikareva reprezentativna talijanska monografija (M. Valsechi - C. Marsan, Milano, 1975.). Izložba Pricina Tarskog ciklusa 1982. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu bila je potvrda Pricine samosvojnosti koja se nije odrekla mitskog i metaforičnog. Na zagrebačkom Gradecu 1989. postavljen je antologijski izbor njegovih djela. Devedesetih godina uslijediti će novi slikarski ciklus Opatijski kišobrani koji će iznenaditi svježinom izričaja i motivike, dok su slike iz ciklusa Žena koje nastaju posljednjih godina, konfesionalno intimnije.

Pricino je stvaralaštvo neprekidno bilo praćeno brojnim domaćim i inozemnim nagradama i priznanjima. Sudjelujući u kulturnom i intelektualnom životu Hrvatske i Zagreba, bio je utemeljitelj i član Grupe 58, Grupe Mart (1958.) i jedan od utemeljitelja Galerije Forum (1969.). Godine 1988. postao je redoviti član Hrvatske (tada Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Počasni je građanin rodnoga grada Pečuha i Samobora.

(Prema tekstu povjesničara umjetnosti Ive Šimata Banova)

gradska galerija labin pou tea bičić zlatko prica izložba umjetnost kultura plavi paviljon