Danas otvorenje izložbe Zlatka Price / Plavi paviljon u Gradskoj galeriji Labin
6.7.2018. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Kultura
Danas, 6.srpnja 2018. u 20:30 sati otvara se izložba Zlatka Price, Plavi Paviljon / Blue Pavilion
O izložbi će govoriti Branka Arh, povjesničarka umjetnosti
Izložba ostaje otvorena do 05. kolovoza 2018.
Zlatko Prica rođen je 26. lipnja 1916. u Pečuhu gdje je završio
prvi razred osnovne škole, a potom se doselio s roditeljima u Zagreb
gdje je završio osnovnu školu i drugu klasičnu gimnaziju. Već je u
gimnaziji izlagao s budućim kiparom Kostom Angelijem Radovanijem. Od
Krste Hegedušića dobio je procjenu svojih crteža, poticaj i poduku za
upis na Akademiju.
Podozrivost Ljube Babića, drugoga velikog
profesora tadašnje zagrebačke Akademije, prema njegovoj nadarenosti
ubrzo je nestala. Omer Mujadžić kojemu je Prica kao učitelju ostao odan
čitav život, "davao je osnove onoga što je Babić tražio kao uvjet.
Perfektan crtež. Ne crtež kao ornament, nego crtež kao podatak". Na
završnoj diplomskoj izložbi 1940. dodijeljena mu je Pariška stipendija
koju, u okolnostima predratnog vremena, nije mogao koristiti. Godina
1941. zapamćena je u Pricinom životopisu po prvoj izložbi u Umjetničkom
paviljonu, ali i po njegovoj internaciji u logor Danica kraj Koprivnice.
Pušten je uz grupu HSS-ovaca. Godine 1943. pridružio se partizanima na
Žumberku. Djelovao je u kulturnom umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. U
Topuskom je, zajedno s Edom Murtićem, litografijama ilustrirao Jamu,
poemu Ivana Gorana Kovačića. Nakon rata vratio se u Samobor, boravio
kraće u Parizu (1948.), Indiji (!952.), Brazilu (1954.) i Londonu
(1957.).
Šestomjesečni boravak u Indiji (na poziv arh. Đuke
Kavurića) presudan je za Pricinu umjetničku putanju. Susret s indijskom
kulturom i kultnim lokalitetima za njega je premisa oslobađanja od
akademske discipline i prostornog iluzionizma. Oslobodio je boju njene
funkcije plastične modelacije, a crtež postavio u fukciju konstrukcije i
strukture novog slikarskog prostora. Na tom tragu nižu se njegovi
slikarski ciklusi i mijene: Samoborski ciklus do 1957., Plodovi zemlje
od 1957. do 1969., Ljudi i plodovi i Anatomije prirode od 1969. do 1971.
Uslijedio je Tarski ciklus, vrhunac majstorova stvaralačkog rasta.
Gradeći
tijekom šest desetljeća u trendove nesvrstivo slikarstvo, Prica je
usporedno u grafičkom mediju i crtačkoj sintaksi stvorio nezavisne i
istodobno slikarstvu komplementarne cikluse crteža i grafika. Njegova
Mapa bakropisa (1952.-1969.) upisana je u Hrvatsku antologiju grafičkog
medija.
Od 1951. kada je započeo samostalno izlagati, ostvario je
do danas stotine izložbi. Godine 1952. izlagao je motive iz Indije (u
Delhiju, Zagrebu, Beogradu). Slijedile su izložbe u Sao Paulu i Rio de
Janeiru (Museo de arte Moderna). Godine 1955. izlagao je u Zagrebu
Samoborski ciklus (Salon ULUH-a), a iduće godine grafike u Kabinetu
grafike HAZU i Galeriji del Cavallino u Veneciji. Uslijedile su zatim
brojne izložbe slika, grafika i crteža diljem Hrvatske, Jugoslavije
(Ljubljana, Beograd, Skoplje, Samobor, Pula, Split, Karlovac itd.) i
Europe (London, Beč, Düsseldorf, Tübingen, Pariz, Bochum, Berlin,
Stuttgart, Essen itd.). Godine 1970. priređena mu je izložba u Modernoj
galeriji u Zagrebu, a iste godine, pozivom iz Pečuha, obnovljene su veze
s rodnim gradom u kojem će biti realizirano niz izložbi (1987., 1989.,
1999., 2001.)… Godine 1976. Zlatku Prici dolazi osobito priznanje. U
Palazzo della Permanente u Milanu organizirana je izložba Trentacinque
anni di pittura (1940.-1975.), a nizu izložbi u galerijama talijanskih
gradova (Milano, Bologna, Firenza, Venecija, Trst 1977.-1980.)
prethodila je slikareva reprezentativna talijanska monografija (M.
Valsechi - C. Marsan, Milano, 1975.). Izložba Pricina Tarskog ciklusa
1982. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu bila je potvrda Pricine
samosvojnosti koja se nije odrekla mitskog i metaforičnog. Na
zagrebačkom Gradecu 1989. postavljen je antologijski izbor njegovih
djela. Devedesetih godina uslijediti će novi slikarski ciklus Opatijski
kišobrani koji će iznenaditi svježinom izričaja i motivike, dok su slike
iz ciklusa Žena koje nastaju posljednjih godina, konfesionalno
intimnije.
Pricino je stvaralaštvo neprekidno bilo praćeno
brojnim domaćim i inozemnim nagradama i priznanjima. Sudjelujući u
kulturnom i intelektualnom životu Hrvatske i Zagreba, bio je
utemeljitelj i član Grupe 58, Grupe Mart (1958.) i jedan od
utemeljitelja Galerije Forum (1969.). Godine 1988. postao je redoviti
član Hrvatske (tada Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti u
Zagrebu. Počasni je građanin rodnoga grada Pečuha i Samobora.
(Prema tekstu povjesničara umjetnosti Ive Šimata Banova)