LC Live

DA SE NIKAD NE ZABORAVI U eksploziji metana i ugljene prašine poginulo čak 185 rudara

DA SE NIKAD NE ZABORAVI U eksploziji metana i ugljene prašine poginulo čak 185 rudara

2.3.2019. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

U nešto daljnjoj ali i bližoj prošlosti našeg zavičaja, gotovo svaka obitelj bila je pogođena gubitkom svojih bliskih u rudniku, pa smatramo ispravnim posvetiti, barem jednom godišnje, malo pozornosti svima onima koji su položili život za dobrobit rudarskog poduzeća i cijele naše zajednice

U Raši je u povodu 98. Obljetnice Labinske republike održan komemorativni skup posvećen sjećanju na veliku rudarsku nesreću koja se dogodila u raškom rudniku 28. veljače 1940. godine kada je od posljedica eksplozije uslijed metana i ugljene prašine poginulo čak 185 rudara. Prije početka komemorativnog skupa izaslanstvo Općine Raša položilo je vijenac na spomen obilježje poginulim rudarima kojima je odana počast na skupu i minutom šutnje. Nazočne je pozdravila raška načelnica Glorija Paliska koja je istaknula da su rudnik i rudarstvo obilježili Rašu i Labinštinu te da je to dio njihove povijesti, kaže Danilea Mohorović

Za sve rudare koji su poginuli

U ime Zajednice Talijana Giuseppina Martinuzzi iz Labina, suorganizatora manifestacije, predsjednica Danilea Mohorović pozdravila je predstavnike lokalne samouprave, prijatelje iz Kluba za istarsko-mletačku kulturu Istria iz Trsta, predstavnike Općine San Giorgio di Nogaro i tamošnje udruge Ad Undecimum, dr. Bruna Giuseppea Moretta, bivšeg predsjednik udruge Veneziani nel Mondo, labinsku dogradonačelnicu Federiku Mohorović Čekada i sve prisutne.

- Danas smo se okupili na sedamdeset devetu godišnjicu zloslutnog 28. veljače 1940. kada se u rudniku Raše dogodila velika tragedija s tragičnim posljedicama: 185 mrtvih i stotinjak ranjenih rudara. S ponosom želim naglasiti da je ovo trinaesti put kako labinska Zajednica Talijana Giuseppina Martinuzzi, Klub za istarsko-mletačku kulturu Istria iz Trsta i naravno Općina, organiziraju zajednički ovu značajnu manifestaciju radi odavanja počasti, ne samo poginulima u nesreći 1940. godine, već i svim rudarima koji su poginuli na radnom mjestu. U nešto daljnjoj ali i bližoj prošlosti našeg zavičaja, gotovo svaka obitelj bila je pogođena gubitkom svojih bliskih u rudniku, pa smatramo ispravnim posvetiti, barem jednom godišnje, malo pozornosti svima onima koji su položili život za dobrobit rudarskog poduzeća i cijele naše zajednice. Tada smo krenuli potiho, a danas možemo reći da su za nama vrlo pozitivni rezultati, istaknula je Danilea Mohorović.

Najmlađi 17, a najstariji s 54 godine

- Nadamo se da će iduće godine u povodu osamdesete obljetnice tog žalosnog događaja doći do vrlo značajnih pomaka. S tom željom zahvaljujem se svim nazočnima za sudjelovanje i srdačno doviđenja do sljedeće godine, rekla je Mohorović.

O događajima iz 28. veljače 1940. govorio je Rinaldo Rakovac, Rašanin koji živi u Trstu i bavi se poviješću Raše. Istaknuo je da je 185 poginulih rudara u prosjeku bilo staro 30 godina i devet mjeseci, 13 radnika nije imalo ni 20 godina, a najmlađi je bio Rodolfo Banco sa svega 17 godina i devet mjeseci, dok je najstariji bio Matteo Giurici (Mate Juričić) s 54 godine.

- U dane neposredno nakon nesreće, rudari su odbili ući u rudnik iz bojazni od novih nesreća, držeći da sredstva sigurnosti nisu obnovljena, nisu se smatrali sigurnima ni zaštićenima, ponajviše zbog toga što su ostali isti rukovoditelji koji su doveli do prethodne situacije. Mnogi radnici, posebice oni iz drugih talijanskih pokrajina, zatražili su otkazivanje radnog ugovora, rekao je Rakovac.

Podržao je mišljenje Livia Doriga i Michelea Maddalene iz Italije da bi u Raši zajednički, hrvatske i talijanske vlasti, trebale podići spomenik ili spomen obilježje u znak sjećanja ne samo na ovu, već na sve rudarske nesreće.

- To bi postalo simbolom svih poginulim na radnom mjestu jer ova nesreća koje se danas prisjećamo predstavlja zacijelo jednu od najtežih kolektivnih nesreća u Istri i u tadašnjoj Italiji, zaključio je Rakovac.

U kulturno umjetničkom programu sudjelovali su učenici OŠ "I. Batelić Raša" pod vodstvom Hasnije Karlović i dječji pjevački zbor labinske Zajednice Talijana "Minicantanti" pod ravnanjem Sabrine Stemberge Vidak. (Branko BIOČIĆ)

Kova je naša rudarstvo kovari labinska republika tragedija obljetnica