Zaboravljeni srednjovjekovni dvorac u Pazu u unutrašnjoj Istri
3.4.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Ono što su za istarsko priobalje Nezakcij, Brijuni, Arena ili ranosrednjovjekovna Eufrazijana, uopće istarska antika, za unutrašnju je Istru srednjovjekovna povijesna baština utjelovljena u brojnim utvrdama, kaštelima te ladanjskim dvorcima. Razumljivo, tijekom burne srednjovjekovne i novovjekovne prošlosti dobar dio srednjovjekovne arhitekture je razrušen, zapušten i zaboravljen, a čak ni novije razvijanje arheologije i turizma nije mnogo pomoglo da se pažnja usmjeri na te medievalne spomenike naše prošlosti.
Kaštel obitelji Walterstein (Walterstayn, Walderstein) u Pazu, na staroj cesti koja je spajala unutrašnju Istru s riječkim zaleđem (Pazin – Kastav), jedan je od onih koji plijeni pažnju čarobnim izgledom, ali i burnom prošlošću. Zbog stoljetnog propadanja danas kao da je u »smrtnom« zagrljaju nabujale vegetacije, kao u bajci o uspavanoj ljepotici. Kameni blokovi zidina ne mogu se pravo razaznati ni s jedne strane. Ni u unutrašnjost dvorca nije lako kročiti, ali se ipak razaznaje četvrtasta kula (nažalost, ispunjena smećem) na koju se naslanjaju sačuvane istočne zidine s brojnim prozorima i strijelnicama (puškarnicama).
Naslućuje se reprezentativni dio – palas, a u najboljem su stanju prostorije kasnije korištene za štalu. Čak i u današnjem ruševnom stanju kaštel dominira selom na prijevoju prema Učki.
Selo Paz prvi se put spominje u izvorima iz 12. stoljeća pod nazivom Pas, Paas, kasnije s njemačkim dodatkom Pasperc te Pasberg. Taj važni feud smješten na strateškom položaju ponad Boljunskog polja tada iz ruku feudalaca Svetog Rimskog Carstva njemačkog naroda prelazi u ruke moćnih oglejskih (akvilejskih) patrijarha. Vlast kasnije ponovno polako preuzimaju razni njemački feudalci, da bi godine 1374. Paz potpao pod Pazinsku knežiju. Otad, kao habsburški vazal, mjestom gospodari obitelj švedskog porijekla – Walterstein (u obliku Walterstayn spominje se na natpisu iz 1496. godine u crkvi Marijinog uznesenja podno kaštela), koja gradi kaštel. Početkom 16. stoljeća kaštel preuzima obitelj Barbo koja u blizini Paza oko 1529. godine gradi utvrdu Posrt, obnavlja kaštel u Pazu, a nakon uništenja posrtske utvrde u Uskočkom ratu (1615. - 1618.) grade novi ladanjski polubarokni dvorac Belaj.
Dvorce Belaj, Paz i stari Kožljak 1668. godine obitelj Barbo prodaje Johannu Weichardu Auespergu. Ausperzi su posljednji feudalci koji tijekom 17. i 18. stoljeća vladaju dobrim dijelom unutrašnje Istre iz svog sjedišta u Belaju.
Bogata feudalna prošlost »istočnog istarskog limesa« vapi za arheološkim istraživanjima koja bi, osim utvrđivanja novih, nadopunila (nedostatne) povijesne izvore te osvijetlila medievalnu istarsku povijest zamračenu nepotpunostima, krivim i ponavljanim interpretacijama. Vizija općeistarskog razvoja turizma nepotpuna je bez srednjovjekovne povijesti unutrašnje Istre.
