5.6.2008. // Poslovni dnevnik // Objavljeno u kategoriji Zabava

Vlada RH sve više nasjeda procjenama Hrvatske elektroprivrede i energetskog lobija o tomu kako je našoj zemlji neophodna gradnja nuklearne elektrane, i to baš danas kada na svijetu ima urana koji je dostatan za još stotinjak godina.

- Hrvatska javnost jasno se ogradila od nuklearki, a čini se da do čelnih ljudi ove države ne dopire to da je Europska unija postavila cilj da se do 2020. godine povećaju udjeli obnovljivih izvora energije (ne uključujući hidroelektrane) za 20 posto. Mi, umjesto da se po tome ravnamo, iznova obnavljamo ideju o potrebi izgradnje nukearke koju svi u Europskoj uniji odbacuju - komentirao je Tomislav Tomašević, predsjednik Zelene akcije, najavu predsjednika Vlade Ive Sanadera kako gradnja nuklearne elektrane, pod pritiskom rastućih cijena energenata, više neće biti zabranjena tema.

Tomašević smatra da Vlada koristi poremećaje na tržištu nafte te krizu koja je nastala i stvara histeriju, a odgovorni stvaraju privid da nešto glede toga radi, pa se predlažu projekti, poput nuklearke ili Družbe Adrije, koje je javnost odbacila.

- S druge strane, projekti s proizvodnjom iz obnovljivih izvora energije čekaju na državnu potporu i realizaciju po petnaest godina i od njih još uvijek ništa - dodao je.

- Što se tiče ponovno oživljene ideje o projektu Družba Adrija te eventualne HDZ-ove potpore njemu, nedavno smo vidjeli koliko su naše službe sposobne u slučaju ekocida u vodama Jadrana, pa se pitamo što bi tek bilo da megatankeri počnu njime krstariti - poručuje Tomašević, zagovarajući veću edukaciju građana o štednji energije i promjenama navika u uvjetima kada raste cijena fosilnih goriva.

 

Večernji

 

Prigovor znanosti:Hrvatska ne smije graditi nuklearke

 

Sugovornik Ivo Derado, rođen 1929. u Splitu, diplomirao je fiziku u Zagrebu, a doktorirao u Münchenu (referent doktorskog rada bio je Werner Heisenberg). U raznim institutima u Njemačkoj, Švicarskoj, Americi i Francuskoj radio je na nuklearnoj fizici visokih energija. Od 1968. do mirovine vodi jednu eksperimentalnu grupu u Institutu za fiziku »Max Planck« Münchenu, gdje i sada živi.

Treba li Hrvatskoj nuklearna elektrana?

Prije negoli povećamo moguću učinkovitost proizvodnje električne energije, prije negoli smanjimo gubitke kod visokonaponskoga transporta i niskonaponske distribucije električne energije, prije negoli racionalnije i štedljivije ne koristimo električnu energiju, nema smisla ni ekonomski ni ekološki graditi fosilne elektrane, a pogotovo ne nuklearne. Nuklearke su financijski uskotračni put, jer je investicija velika, a novac se može potrošiti samo jednom. Otkad u SAD-u država ne subvencionira kapital, pogon i zatvaranje nuklearki, nuklearna proizvodnja energije ostaje najveći financijski rizik, tvrdi financijska analitička kuća »Standard & Poors«. To je razlog da se nuklearke u SAD-u ne grade.

Bilo bi čudno, a i megalomanski kad bi siromašna Hrvatska investirala u nuklearke. Treba istaknuti da danas ne postoji ni jedan jedini energijski scenarij neke zemlje gdje obnovljive energije ne igraju važnu komponentu, ali ima veliki broj scenarija bez nuklearki. Da bi izbjegli buduće ratove radi goriva i smanjili zagrijavanje zemlje, energetska budućnost može biti samo sa scenarijem obnovljivih energija!

Što su negawatti?

Da bi kvantitativno izrazio uštedu energije kod učinkovitije proizvodnje i potrošnje električne energije, poznati ekolog Lovins uveo je pojam 'negawatt'. Moramo se priviknuti, kaže on, da ušteda jednog kilovatsata predstavlja gradnju jedne 'virtualne' nove elektrane. Naime, električno poduzeće može taj ušteđeni kilovatsat prodati drugomu potrošaču i time uštedjeti gradnju jedne nove elektrane. Svaki negawatt je dva puta jeftiniji od watta kojega treba izgraditi.

Koji su trendovi u Europi i kako se javnost odnosi prema gradnji nuklearki?

U Europi vlada antinuklearni trend. Njemačka, Švedska, Španjolska i Švicarska se odriču investirati u nove nuklearke, a Njemačka planira postupno do 2020. zatvoriti sve svoje nuklearke. Jedina zemlja u Europi koja gradi novu nuklearku, tzv. European Pressurised Reactor (EPR) je Finska u Olkiluotou. Francusko-njemački konzorcij »Areva-Siemens« ponudio je Finskoj reaktor s nerealno niskom cijenom radi reklame njihovog EPR-a. Europska komisija ispituje je li konzorcij povrijedio njena financijska pravila.

Zasigurno je velika većina građana u Europi protiv nuklearne energije. Ove godine kao i uvijek na godišnjici Černobilske nesreće u Cherbourgu je prosvjedovalo više od 30 tisuća Francuza, Nizozemaca, Nijemaca, Rusa i Finaca protiv gradnje novog EPR-a. U Francuskoj, zemlji gdje 78% električne energije dolazi od nuklearki, samo 8% stanovnika podržava gradnju novih nuklearki četvrte generacije.

Kolika je cijena električne energije iz nuklearki u usporedbi s drugim izvorima?

Cijenu energije iz nuklearki teško je odrediti, jer ovisi što sve ulazi u cijenu. Većina se slaže da je energija dobivena iz plinskih elektrana dva i pol puta jeftinija od energije nuklearki koja je usporediva s cijenama energije dobivene pomoću vjetroturbina.

Kolike su zalihe urana i kako riješiti problem otpada?

Njemačko Ministarstvo za okoliš ocjenjuje da zalihe za ekonomsko iskorištavanje urana mogu biti dostatne do 25 godina. Neki optimisti ocjenjuju - još 200 godina. Kina koja namjerava na brzinu graditi 30 reaktora, a slično Indija i Brazil, sigurno će smanjiti rezerve. Uran je u zadnje tri godine četverostruko poskupio i danas stoji oko $107 po kilogramu. Za obnovljive energije gorivo je naprotiv besplatno i cijena ne raste! Misli se da će poskupljenje, prije negoli nestanak rezervi, zaustaviti fosilne elektrane i nuklearke. Na kraju, kameno doba nije prestalo zbog nestanka kamena, nego zbog dolaska savršenije i bolje tehnologije. Problem visokoradioaktivnog otpada u Europi do danas nije nitko riješio!

Je li opasnost od nesreće u nuklearkama zanemariva?

Nuklearke, osobito moderne, vrlo su sigurne, osim od terorista. Vjerojatnost da se dogodi nesreća tipa Černobil u Ukrajini ili kod Harrisburga u SAD-u vrlo je mala, ali nije nemoguća. Vjerojatnost nesreće treba 'pomnožiti' s težinom nesreće koja je specifična za svaku zemlju. Poslije nesreće u Černobilu radioaktivno je onečišćena površina veličine gotovo polovice Hrvatske. Zato u slučaju slične nesreće tu ne bi bilo dovoljno mjesta za iseljavanje stanovništva iz kontaminirane zone kao što je to moguće u velikim zemljama poput Rusije, Kine ili Indije. Bez obzira na sve druge razloge, Hrvatska ne smije graditi nuklearke, jer bi to značio konac Lijepe naše u slučaju velike nesreće! Zašto riskirati ako se i bez nuklearki može riješiti problem energije.

 

Glas Koncila

 

Nuklearke su dobar izbor ali ih se političari boje 

Godišnja potrošnja električne energije u Hrvatskoj iznosi 17 teravatsati, dok se za 2020. predviđa porast na 25 TWh, pa će potrošnja godišnje rasti 4 posto. Čak i ako se do 2020. sagrade tri plinske elektrane po 400 MW u Slavoniji, Dalmaciji i Zagrebu, te 500 MW jak Blok C na ugljen u Plominu, potrošnja neće biti pokrivena. Kada ubrojimo i gradnju tri plinske elektrane u Osijeku, Sisku i Zagrebu ukupne snage 600 MW, i uz te će objekte 2020. nedostajati više od 1000 MW instalirane snage. Razlika od 10 TWh, u odnosu na sadašnju potrošnju i potrošnju 2020., zahtjeva gradnju energetskih objekata koji bi osigurali godišnju opskrbu s minimalno 1000 MW snage. Do 2020. životni vijek završavaju termoelektrane Sisak i Rijeka, te EL-TO i TE-TO Zagreb ukupne snage 1200 MW, što će stvoriti rupu u energetskom sustavu od 2200 MW sigurne energetske opskrbe kojih trenutno nemamo. Kako osigurati 1000 MW? Ako se odlučimo za plinske elektrane, problem je ovisnost o ruskom i bliskoistočnom plinu. Hrvatska ima plina u Jadranu, ali uz postojeću potrošnju od 3 milijarde m3 godišnje i rast na 4,5 milijarde kubika godišnje do 2020., već sada jedva zadovoljavamo trećinu potreba. Ako se odlučimo za plin energetika je prva koja bez njega ostaje u vršnoj potrošnji. Druga opcija su elektrane na ugljen kojeg ima, ali je najveći zagađivač i Hrvatska će odluči li se za to, u nekoliko godina premašiti i dodatnu odobrenu kvotu od 7 milijuna tona emisija CO2 u atmosferu. Treća su opcija obnovljivi izvori - Vladin plan gradnje 300 MW u vjetroelektranama. No, to podrazumijeva gradnju 400 vjetroturbina od 50 metara u Dalmaciji. Osim toga, zbog učinkovitosti vjetroelektrana do 20%, 300 MW iz vjetra su ekvivalent 70 MW nepouzdane i mahovite proizvodnje. Stoga, 1000 MW u vjetroelektranama značilo bi 1300 ne pretjerano učinkovitih stupova s turbinom na vrhu, što se baš i ne bi uklapalo u slogan "Mediteran kakav je nekad bio" HTZ-a... Realna opcija bila bi kombinacija svih ovih izvora, no ograničava to da sada imamo godišnju proizvodnju od šest milijuna tona CO2, a prema preuzetim obavezama Kyoto protokola maksimalna godišnja proizvodnja C02 iznosi sedam milijuna tona.

 

Nuklearnoj energiji u prilog govori puno. Prvo su štete na okoliš izražene u euru po proizvedenom kWh. U vodstvu su TE na ugljen s 0.06 eura/kWh, slijede termoelektrane na plin s 0,02 eura/kWh, da bi nuklearna energija i obnovljivi izvori vodili gotovo mrtvu trku sa 0,003-0,007, odnosno 0,002-0,005 eura/kWh. Doda li se činjenica da obnovljivi izvori imaju visoke cijene proizvodnje električne energije, dok fosilna goriva i nuklearna energija imaju manju, ispada da su nuklearke isplative. Osim toga, od 1990. do 2005. ukupna efikasnost nuklearnih reaktora bez gradnji novih jedinica sa 72 posto dignuta je na 84 posto. Realni razlog protiv NE je zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Pitanja sigurnosti nuklearnih objekata su deplasirana jer je sigurnosna kultura od nesreće na otoku Tri milje, posebice nakon Černobila dovedena na maksimalnu razinu, što dokazuje činjenica da u 20 godina nije došlo do curenja radijacije u okoliš. No, u Hrvatskoj postoje mnoge prepreke gradnji nuklearne elektrane, a prva od njih je nepostojanje potencijalne lokacije. Posljednja istraživanja provedena prije rata uključivala su lokacije uz Dunav, Vir, Rogoznicu i Prevlaku kod Zagreba. No, strah političara od 78% građana koji su protiv gradnje nuklearne elektrane jači je od struke. PWR reaktor s vodom pod pritiskom kakav ima Krško, kao gorivo koristi uranijev dioksid u prahu sabijen u tablete 8x9 milimetara. Tako minijaturna tableta oslobađa energije koliko i tona ugljena, 2,5 tone ogrijevnog drveta, 600 litara nafte ili 500 kubnih metara prirodnog plina. Možda bi političari trebali preispitati vlastiti strah...

 

Poslovni.hr 

 

 

 

Nuklearke nuklearna energija pritisak eu Družba Adria Sanader malverzacije lobi energija

---