Rita Levi Montalcini: Sto godina sreće doživotne talijanske senatorice i neuroznanstvenice

28.4.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

»Djela, dragi moji. Djela su ono što ostaje iza nas, jedino jamstvo zagrobnoga života. Ne vjerujem u dušu, čak niti u duh, vjerujem u ono što čovjek za života učini. Upravo je ono što smo za sobom ostavili jamstvo da se naš vijek na Zemlji neće rasplinuti u jedno golemo - ništa.« Tim se riječima Rita Levi Montalcini ovih dana obratila javnosti u jednom od brojnih intervjua što ih je dala za talijanske i inozemne medije. Prošlog tjedna ova je po mnogočemu izvanredna žena napunila stoljeće života, i svjetla pozornice, koja se već desetljećima ne gase s njezina lika i djela, tom su prilikom još snažnije zasjala.
Bila je to prilika da još jednom svijetu progovori o svojem radu, istraživanjima ali i humanitarnim aktivnostima, ponajprije onima u Africi, gdje njezina zaklada promovira obrazovanje žena, te otkrije još ponešto o svojemu životu, uvjerenjima, inspiracijama i životnim navikama.

 

Unatoč zabrani, liječnica

Rita Levi Montalcini rođena je 22. travnja 1909. u Torinu. Ona i sestra blizanka Paola bile su najmlađe od četvero djece inženjera Alda Levija i slikarice Adele Montalcini. »Otac me naučio misliti, majka osjećati, voljeti«, izjavila je jednom prilikom. Još kao srednjoškolka upoznala je rad liječnika Schweitzera, misionara koji je svoj život posvetio liječenju gubavaca u Africi. Željela mu se pridružiti no njezin otac žestoko se usprotivio njezinoj nakani. Smatrao je da niti Afrika niti studij medicine nisu za ženu, koja prije svega treba razmišljati o osnivanju obitelji. Nakon upornoga nagovaranja popustio je samo do pola i Rita je 1930. upisala studij medicine u Torinu.
Diplomirala je šest godina kasnije, i odlučila nastaviti znanstvenoistraživačku karijeru na području neurologije, kao suradnica Giuseppea Levija, no već 1938. Mussolinijevi protužidovski zakoni koji isključuju Židove iz svih akademskih i profesionalnih aktivnosti u Italiji mijenjaju tijek njezine karijere. Svoj laboratorij seli u podrum svojega stana gdje tijekom čitavoga Drugoga svjetskoga rata nastavlja provoditi eksperimente na nervnim strukturama pilećih embrija. Iz tih dana potječu i saznanja na kojima će se temeljiti i njezina kasnija, revolucionarna otkrića u SAD-u.

 

U SAD Rita Levi Montalcini odlazi 1946., na poziv profesora Viktora Hamburgera odnosno Washington Universityja u St. Louisu. Trebala je ostati šest mjeseci, no zadržala se punih 30 godina i upravo tijekom svojega rada u St. Louisu izolirala čimbenik rasta živaca (NGF, od engleskoga »nerve growth factor«) i epidermalni čimbenik rasta (EGF, od engleskoga »epidermal growth factor«), dva otkrića za koja je 1986. s kolegom Stanleyjem Cohenom dobila Nobelovu nagradu za fiziologiju odnosno medicinu.

Rita Levi Montalcini u više se navrata ovih dana prisjetila svojih američkih godina: »Kada sam stigla, bila sam strašno usamljena, i svoju sam samoću i nostalgiju liječila radom u laboratoriju«. Ne čudi stoga niti njezina tek polušaljiva izjava: »Nobelovu nagradu dugujem Mussoliniju, koji mi je omogućio da u miru, u svome domu, godinama istražujem ono što volim, a potom nostalgiji u Americi, od koje sam se skrila u laboratorij gdje sam završila započeti posao«.

Prisjeća se ovih dana Rita Levi Montalcini i da je vijest o Nobelovoj nagradili primila telefonom, usred noći, i da je do jutra bila sigurna da se radilo o snu. Iznenadio ju je i poziv predsjednika Cimapija 2001. da prihvati čast postati doživotnom talijanskom senatoricom. Učinila je to, uvjerena da je i to način da služi društvenim vrijednostima u koje vjeruje. »Premda moje srce tuče sinkrono s ljevicom, nikada me nije interesirala aktivna politika ili, točnije, njezini mehanizmi. Mene intrigiraju osobe, ne ideologije«, pojasnila je nedavno i svoje političke nazore.
Početkom 60-ih godina protekloga stoljeća ustanovljuje Istraživački centar za neurobiologiju u Rimu, a 1978. pokreće i rimski Laboratorij za staničnu biologiju, i potom dugi niz godina živi između Rima i St. Louisa.

 

Privatni izbori

Kada govori o svojem privatnom životu, najčešće i najradije govori o sestri blizanki Paoli, poznatoj slikarici, za koju je, sve do njezine smrti 2000. godine, bila izrazito vezana. »Paola je bila moj alter ego, druga polovica mojega života«. Odabir da život provede ne osnivajući vlastitu obitelj pojašnjava riječima: »Kao vrlo mlada odabrala sam ne udavati se. Nisu mi se sviđali odnosi snaga u braku mojih roditelja. Ne mogu reći da moj otac nije poštovao majku, bilo je to nešto dublje, suptilnije, nešto što osobno jednostavno nisam htjela iskusiti. Život bez supruga i djece bio je moj izbor, ispunila sam svoje dane i dušu drugim sadržajima, strašću za znanjem, znatiželjom prema svijetu, društvu, prirodi. Žao mi je kada vidim da previše mladih danas nema hrabrosti odlučiti se život usmjeriti na put znanja, ili točnije spoznaje«, opisuje svoje životne izbore Rita Levi Montalcini.

 

Žena poznata po svojoj inteligenciji, blagosti i ljudskosti, ovako opisuje tajnu svoje dugovječnosti: »Recept ne postoji, no intuicija mi govori da bi tajna mogla biti skrivena negdje među mojim brojnim i različitim interesima, strastima koje su me inspirirale i hranile, ljubavi, onoj koju sam davala i onoj koju sam primala. Biti hrabar i slijediti izazove, a odgovore koje na tom putu čovjek pronađe odgovorno stavljati u službu društva odnosno viših ciljeva, bio je moj moto od kako znam za sebe. To je moj lijek i danas. I on čini da se ne osvrćem u prošlost, nego da s osmjehom gledam u budućnost, premda znam da mi ona ne pripada«.
Sitna, gotovo krhka, i uvijek besprijekorno elegantna.

Danas živi u svojemu stanu u Rimu, s guvernantom. Već 40 godina najbliža joj je suradnica osobna tajnica Giuseppina Tripodi koja je medijima otkrila ritam dnevnih navika senatorice Levi Montalcini. »Poznata je činjenica da jede vrlo malo, tek jednom na dan. Hranu vrhunske kvaliteta ali u izrazito ograničenim količinama. Tek malo tjestenine s umakom od rajčice i potom mali komad mesa s dosta povrća. Ne puši, ne pije - izuzev tu i tamo čaše Vermuta prije obroka, a jedini ustupak porocima čini jedna šalica kave dnevno, koju pije rano ujutro, i maksimalno i dugo u njoj uživa.

Na počinak odlazi vrlo rano, ali ustaje već s prvim zrakama sunca, i odmah se okreće poslu. Premda zadnjih nekoliko godina ima problema s vidom, pa i sluhom, ne posustaje. Diktira mi knjige, čitamo skupa. Sama često zna reći - nisu važne oči i uši, već mozak. Potom odlazi u laboratorij, zatim u institut«, zaključuje Tropodi priču o svojoj »dobro šefici«.
Mozak je bio i ostao fascinacija Rite Levi Montalcini. Ne čudi stoga što se na ceremoniji koju je njoj u čast priredio European Brain Research Institute, osnovan s ciljem istraživanja na tragu otkrića Rite Levi Montalcini, nazočnima obratila riječima: »Punim 100 godina, a moj um je bistriji nego ikada. Možda razlog leži u činjenici da se danas ipak posvećujem manjem broju stvari nego u mladosti, pa se to ipak pozitivno odražava na moju koncentraciju. Ono čega se nisam i nadam se nikada neću odreći jesu glazba i poezija, uz neuroznanost dvije moje najveće strasti«.

 

20 SAVJETA NEKOGA TKO ZNA O ČEMU GOVORI

Tajne dugovječnosti

1) Jamstvo majčinoga mlijeka
Dojenje je, znaju to svi, najbolji početak. Ne samo zato što je majčino mlijeko najmoćniji lijek, nego i zbog činjenice da zbog svojeg izvanrednog kemijskog sastava (koji je nemoguće dobiti u laboratoriju) djecu od najranije životne dobi uči kada prestati s jelom i na taj ih način štiti od prekomjerne težine. Naime, sastav majčinoga mlijeka mijenja se tijekom podoja i pred kraj obroka dodatno se obogati masnoćama i endorfinima što djetetu signalizira da je dovoljno pojelo. Dojena djeca lakše prepoznaju osjećaj sitosti i rjeđe se prejedaju, pa se ni prekomjerno ne debljaju. Takva sposobnost kontrole nad vlastitim prehrambenim navikama od iznimne je važnosti za zdravlje.
2) Gladovanje je zdravo
Znanstvenici nam poručuju da svako toliko preskočiti obrok i pritom se ne prejesti prilikom idućega, ima golemu korist za naše tijelo. Naime, u nedostatku novoga unosa, tijelo poseže za starim zalihama, hraneći se »starim« tkivima koja nerijetko u sebi sadrže i toksične elemente. Oni tako bivaju uništeni. Praksa pokazuje da je većina stogodišnjaka u životu prošla kroz barem kraće razdoblje neimaštine odnosno gladovanja, ili, drugim riječima, da nema pretilih stogodišnjaka. Jasno, pretjerivanje u drugu krajnost, odnosno ozbiljna neuhranjenost, jednako je opasna kao i pretilost.
3) Umjereno i s mršavljenjem
Dakle, imate li višak kilograma, nemojte se bacati na suviše drastične dijete koje traju tjednima, pa i mjesecima. Lišavate svoje tijelo vitalno nužnih sastojaka. Puno je mudriji pristup dugotrajne racionalizacije. Dijeta je stil života, a ne vremensko razdoblje, poručuju nam svojom praksom stogodišnjaci.
4) Meso dva do tri puta tjedno
Vitamin B12 sadržan u mesu važan je za ljudski organizam i velik se broj znanstvenika slaže s tvrdnjom da ga ne treba potpuno izbaciti iz prehrane. Meso na tanjuru dva do tri puta tjedno (u alternaciji s ribom) najčešće je preporučivan model prehrane. Profesorica Levi Montalcini uvjerena je da mozak koji se ne hrani mesom puno brže odumire od onoga koji to čini.
5) Jedna jabuka dnevno
Voće i povrće su izvor zdravlja (po mogućnosti kontroliranog porijekla, što prirodnije odnosno što manje zagađeno), a u tome carstvu posebno mjesto zauzima jabuka. Jedna na dan već je ušla u poslovice, ali i u popis preporuka većine onih koji se bave zdravim navikama življenja. Jabuka sadrži izvanredan spoj antioksidansa koji nas štite od upala, alergija i virusnih infekcija.
6) 10.000 koraka dnevno
Kretanje, u bilo kojem obliku, ne nužno olimpijskog predznaka odnosno stupnja tjelesne zahtjevnosti, čuva krvožilni sustav i dobro raspoloženje. Nisu vam potrebni teretana, sati slobodnoga vremena niti vrhunska oprema. Tek malo dobre volje, svijesti o dobrobiti fizičke aktivnosti i, primjerice, lagana, ali svakodnevna šetnja. Već pola sata dnevno smanjit će rizik od infarkta za 15 posto.
7) Uživajte u zelenome
Zeleno na tanjuru, oko sebe i u duši - tako glasi preporuka profesorice Levi Montalcini. Konzumacija lisnatog povrća i mahunarki, uživanje u prirodi kada god je to moguće te rad na sebi, odnosno iznalaženje spokoja u duši, tri su ključa ravnoteže koja, smatraju mnogi, predstavlja najbolju prevenciju protiv većine bolesti današnjice.
8) Slatko snivanje
Suvremeni čovjek kao da je zaboravio koliko je san važan za dobrobit našeg organizma. Sve je veći broj ludi kojima je »dovoljno pet ili šest sati sna«. Jasno, riječ je o nedostatnom odmoru za ljudski organizam; mnogi su se jednostavno navikli funkcionirati po tom, frenetičnim ritmom življenja nametnutom modelu. Sedam do osam sati sna potrebni su da bi se u našem tijelu uspostavila potrebna ravnoteža hormona, obnovile stanice i procesi, a mi optimalno funkcionirali. Televizor u kasnim večernjim satima predstavlja samo iluziju odmora; ako je ikako moguće, ugasite ga i pođite na počinak.
9) Sunce je zdravo
Toliko nas sa svih strana upozoravaju o štetnim posljedicama izlaganja sunčevim zrakama, da smo gotovo zaboravili na korist koje ono ima za čovjeka. Izvanredan izvor vitamina D, esencijalnoga za kosti, nije naš neprijatelj. Postaje to samo ako se prekomjerno izlažemo. Ranojutarnjim ili predvečernjim zrakama sunca treba pustiti da nas nježno miluju.
10) Oprezno s roštiljem
Jedan od dokazanih izvora tvari koje mogu oštetiti naše stanice, poremetiti im razvoj, odnosno usmjeriti ga k tumorima. Kuhanje na pari idealno je, koristite ga što češće.
11) Lijekovi po potrebi
Lijekovi su, kao što im ime kaže, nužnost u vrijeme bolesti. Ne pretvarajmo ih u naviku. Treba voditi računa i o činjenici da razni lijekovi različito djeluju na različite spolove, a također i individualno na svaki organizam.
12) Živite život punim plućima
Preporuka se odnosi na sva područja življenja, od privatnog do poslovnog. Jasno, nemoguće je kontrolirati odnosno sebi prilagođavati sve situacije, no moguće je naučiti kako voljeti sebe i druge, prihvaćati život i u njemu iščitavati poruke i situacije koje nas čine kompletnijim, možda i boljim osobama.
13) Slušajte svoje tijelo
Meditacija ima izrazito pozitivne učinke na ljudski organizam. Temeljna vježba krajnje je jednostavna: nađite nekoliko minuta u danu koje ćete posvetiti sebi, odnosno koncentrirati se na ritam svojeg srca i disanja. To je učinkovit način da se čovjek »isključi« na tren, povrati mentalnu i duhovnu snagu. Eksperiment proveden na skupini osoba treće životne dobi u Massachusetsu pokazao je da svakodnevna primjena ove tehnike pomaže održanju debljine moždane kore.
14) Pozitivno gledajte na izazove života
Loše se može pretvoriti u dobro, poručuju oni koji kroz život kao da idu jednostavnije od većine. Fokusirati se više na dobro nego na loše, a potonje vidjeti kao prolaznu fazu, zajednički je stav većine ljudi koji su doživjeli duboku starost. Emocije, slažu se znanstvenici, imaju golemu biokemijsku moć.
15) Nemojte pušiti
Svi sve znamo, nećemo duljiti, budite uporni i uspjet ćete. U interesu vas i onih koji vas okružuju.
16) Uživajte u ribi
Omega tri kiseline iz ribe čuvaju nas od upalnih procesa koji ubrzavaju proces starenja stanica, a reguliraju i masnoću u krvi. Preporučeno je ribu na jelovniku imati dva do tri puta tjedno.
17) Manje TV-a
Televizor je smrt za mozak, poručuje profesorica Levi Montalcini. Čitajte, šećite, razgovarajte, bavite se hobijima; aktivan a ne pasivan pristup jedino će održati vaš mozak vitalnim. Stotinu milijardi neurona u mozgu nije tu, valjda, da bi drijemalo pred televizorom!
18) Šalica zelenoga čaja
Golem je broj studija koji pokazuju blagotvornost zelenog čaja po naš organizam. Zamijeniti popodnevnu šalicu kave šalicom zelenoga čaja, samo je pitanje odluke. Unutar nekoliko dana nećete niti primijetiti razliku. Navike su tu, među ostalim, i da bi se mijenjale.
19) Volite svoje lice
Vrijeme koje prolazi ostavlja tragove na našem licu. Volite ga, njegujte, lagano masirajte i... smijte se! Odraz u ogledalu svakodnevno vam šalje snažne poruke, ne zanemarujte njihovu važnost.
20) Kontrole su dobre
Prevencija spašava život. Redovite kontrole zdravstvenog stanja, preporučeni pregledi (ovisno o dobi) mogu i najozbiljniju bolest učiniti izlječivom. Ono što je važno jest ne pretjerivati. »Najteži pacijent je umišljeni bolesnik. On jedini ne može ozdraviti«, poručuju oni koji su mirno i zadovoljno dočekali stotinu ljeta.

 

Foto: Rita Levi Montalcini snimljena 1965. u SAD-u

tajne dugovječnosti neurolingvistika Rita Levi Montalcini život zdravlje sreća dugovječnost stoti rođendan rođendan sreća

---