R.E.M. - Accelerate - Žestoko gitarističko ubrzanje
6.4.2008. // Muzika.hr // Objavljeno u kategoriji Glazba
Četiri godine nakon (za R.E.M.) prosječnog albuma "Around the Sun", dečki su se vratili s novim izdanjem "Accelerate", koji je uvelike različiti u odnosu na svoje prethodnike.
Što će se događati na "Accelerate", ukratko je najavio prvi singl "Supernatural Superserious", koji je poharao hrvatski eter što je bilo i za očekivati pošto R.E.M. ima mnogo štovatelja u našim krajevima. U toj pjesmi osjeća se ugođaj njihovih singlova s posljednjih albuma, samo što je "Supernatural Superserious" mnogo više gitaristički orijentiran.
Jedna od najbitnijih promjena, koja je donijela mnogo grublji zvuk, bila je angažiranje vrlo popularnog producenta kod mladih indie rock bendova Jacknife Leea, koji je u posljednje vrijeme surađivao između ostalih i s U2, Green Day, Snow Patrol, Bloc Party, The Hives i Editors. Kada netko ima takvu referencu, zna se da ne može previše promašiti što se najbolje može čuti na samom "Accelerate".
Lee je, u dogovoru s bendom, zamislio R.E.M. kao ogoljeli rock bend kojemu su gitare na prvom mjestu pa je zbog toga 'odbačen' tour-klavijaturist Ken Stringfellow, dok je ostatak 'plaćenika' zadržano zbog samog rada na albumu i budućoj turneji za koju se očekuje da će biti mnogo bučnija od prošle.
Na prijašnjim smo albumima R.E.M.-a navikli na minutažu koja je u prosjeku bila barem 50-ak minuta, ali "Accelerate" i u tom pogledu pokazuje veliku promjenu, jer traje nešto manje, odnosno tipično rockerskih 35 minuta. Taj manjak minuta nisu htjeli upotpuniti s još nekoliko pjesama, što je bio odličan potez jer ovako album djeluje vrlo fokusirano i zaokruženo.
Vokalne dionice Michaela Stipea ponovno su odrađene na vrlo visokom nivou, kako samo on to zna. U nešto mirnijim pjesmama lijepo pjevuši, dok se u bržim dere iz sveg glasa prateći buku koju pravi ostatak benda. Njegova karakteristična boja glasa toliko je upečatljiva i prepoznatljiva, da će ona zauvijek ostati jedan od najbitnijih trademarka R.E.M.-a.
S rockerskom "Living Well Is the Best Revenge", koja otvara album, kao da iskaljuju sav bijes kojeg su sakupili tijekom posljednjih godina i nešto mirnijih albuma, dok je "Man-Sized Wreath" ipak nešto standardiziraniji R.E.M. s nešto bučnijim gitarama i melodioznošću na kakvu smo navikli od njih.
Najavni singl "Supernatural Superserious" je najhitoidnija pjesma na albumu kojom pokazuju da još uvijek mogu pogoditi fanove ravno u srce, "Hollow Man" započinje kao neka klavirska balada Coldplaya da bi se u refrenu razdramala, dok s "Houston" ukazuju na različito poimanje politike s trenutnom američkom vladom ("If the storm doesn't kill me the government will").
Naslovna "Accelerate" se tek uklapa u prosjek albuma, s "Until the Day Is Done" se ponovno obrušavaju na Bushevu vladavinu stihovima poput "The battle's been lost, the war is not won" i "The verdict is dire, the country's in ruins", dok se na sličan način obraća i "Mr. Richards" koja ima najzarazniju melodiju na cijelom albumu.
Sa "Sing for the Submarine" podsjećaju nas na onaj stari R.E.M. od prije desetak-petnaestak godina kada su bili u naponu snage. Pjesma ima jak naboj, nešto slično kao što je imala i "E-Bow the Letter", s time da je "Sing for the Submarine" mnogo bogatije producirana čime se još jednom dokazao Jacknife Lee. Kad bih mogao birati neki budući singl s ovog albuma, moj bi izbor svakako pao na ovu skladbu.
Za kraj albuma su ostavljene dvije kratke (svega nešto preko dvije minute), punkoidne i brze pjesme, prva je "Horse to Water" s eksplozivnim gitarama, dok je druga "I'm Gonna DJ" kao neka vrsta brojalice (makar to nije!), a mogli smo ju upoznati već na prošlogodišnjem live-albumu "Live" pošto su ju svirali na zadnjoj turneji.
Novi milenij i nije dobro započeo za R.E.M., ali su se uspjeli malo pokrpati s 'best of'-kompilacijom i prvim službenim live-izdanjem te vrhunskim koncertima zbog kojih su i dalje jedan od najvećih bendova današnjice. S "Accelerate" se vraćaju i u studijskoj formi u punom sjaju, jer je album britak, energičan i vrlo upečatljiv.
Neke pjesme su već testirali na koncertima, druge putem interneta pa se čini da su znali točno što žele od ovog albuma. "Accelerate" je vrlo zaokružen kao žestoka cjelina, ali mu ipak fali par pjesama koje bi dodatno izdigle album da bi bio onakav kakve su radili prije 15-ak godina.
Za R.E.M. su '80-e bile godine proboja, '90-e su dosegli vrhunac popularnosti, dok su u '00-te ušli stagnirajuće, ali "Accelerate" malo popravlja situaciju.
