Poslovna etika: Zbog lošeg ugleda gube se poslovi i investitori

17.12.2009. // Liderpress // Objavljeno u kategoriji Zabava

Piše Darija Tabulov-Truta
foto Dražen Lapić

Poučeni dugogodišnjim lošim iskustvima i aktualnim aferama u velikim hrvatskim tvrtkama, čak i obrazovaniji građani stekli su dojam da je držanje do etičkih vrijednosti ‘za luzere’, te da se s takvim stajalištem ne dolazi do rezultata, barem ne do poslovnih i financijskih. Tome u prilog govore brojne ankete koje pokazuju da Hrvati imaju porazno mišljenje o poštenju i etičkim vrlinama svojih nadređenih, dakle menadžmenta, članova uprave, nadzornih odbora te političkih predstavnika. A takva percepcija građana o niskoj razini poštenja u društvu, etičnosti u ponašanju i ophođenju s okolinom, uz naravno još neke bitne činitelje, navela je i strane investitore - koji kada žele investirati dobro osluškuju klimu i raspoloženje na novom tržištu - da Hrvatsku zaobilaze u širokom luku. Naravno, cinici bi rekli da investitorima to ne bi smetalo kad bi Hrvati hodali iznad naftnog bazena, no s obzirom na to da to nije naš slučaj, previše su im i birokratske zavrzlame, korupcijski skandali, državni protekcionizam, neprohodna džungla zakona i propisa... Dakle, već na tom primjeru može se pokazati da primjena etičkih načela ili njihov izostanak daju vrlo konkretne, nimalo efemerne ili eterične rezultate. Vrijednost etičnosti može se, dakle, mjeriti, čak i financijskim uspjehom. Ili poslovnim i financijskim neuspjehom.

Dolaze nove generacije
- Sve ekstremne prakse u kojima su vrijednosti etičnosti zanemarene ili samo selektivno provedene, poput fašizma ili komunizma, raspale su se. Kad već ‘povjesničarimo’, možemo uvidjeti i da su najpostojanije i najdugovječnije civilizacije koje njeguju svoja načela kao primjerice Kinezi, Indijci, Židovi... Dugotrajno neetično djelovanje može trajati samo tijekom jedne generacije, a ne više. Čak se i Charles Darwin pozabavio tim problemom i bio uvjeren da je od dva dobra bića bolje ono koje je i etičnije, jer tako štiti život sâm - tumači prof. dr. Borna Bebek, redovni profesor na  Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, koji predaje Poslovnu etiku. Za razliku od većine Hrvata Bebek nije obeshrabren niskom razinom povjerenja i poštenja u društvu, jer dodaje:

- Demokracija svakako ima neka svoja ograničenja i apsurde, pa se danas svatko usuđuje komentirati sve. No, kada delegirani počnu pričati gluposti, odnosno evidentno 'fulaju' srž problema, svi mi drugi, a posebice oni o čijem je području riječ, imamo etičku dužnost progovoriti u svoje ime. Takvi su procesi i kod nas već počeli. U ovoj krizi nikli su ipak i novi naraštaji koji ne žele nastaviti sa starom praksom. Na svim područjima života vlada velika skepsa, no vjerujem da će se sve ubrzo iskristalizirati. Porast će broj ljudi koji se na društvenoj sceni javljaju isključivo iz etičkih i stručnih pobuda, jer osjećaju da njih, odnosno njihovu struku nitko primjereno ne zastupa. Jedan od primjera te nakane jest i imenovanje Đure Popijača na mjesto ministra gospodarstva. Bez obzira na politiku koju će voditi i je li simpatičan, on je glas svoje poslovne branše u vrhu vlasti.

Etični s neetičnima
O etici je naravno lakše teoretizirati nego je zagovarati, posebice ako u svakodnevnoj praksi nailazimo na dileme. Primjerice, poput dileme je li moguće djelovati etično ako poslujemo s nekim koji je već etiketiran u društvu kao ‘sumnjiv’ i ‘neetičan’?- Ništa nije savršeno, pa čak je i Isus rekao ‘Ne mogu se družiti s časnima, već moram s carinicima...’. Dakle ne, nećete nužno postati neetični ako uđete u posao s nekim neetičnim. Bitno je kako ćete se dalje postaviti u odnosu na taj posao. Problem je u tome  što etično i zakonsko djelovanje ne znače isto, a posebice ne u Hrvatskoj. Svjedoci smo da zakon često nije isti za sve, da su razlike između presuda općinskih i županijskih sudova nevjerojatne, a svemu tome uzrok su nelogični i često kontradiktorni, višeznačni ili nedorečeni zakoni, pa potom previše zakona, a po svim smo tim obilježjima - fenomen... Kod nas zakonski ispravna osoba doista nije nužno etična, a vrijedi i obratno. Naime, često se pitamo je li optuženi političar ili menadžer doista manje etičan od neoptuženog ili ima li neoptuženi bolje zaštitnike ili više sreće.Bebek navodi i primjer kupnje dionica. Dok stranci mogu kupovati naše, Hrvati ne mogu kupiti strane dionice, primjerice Fordove. No, neki povlašteni subjekti poput Ine, mogli smo se uvjeriti nedavno, ipak ih mogu kupiti. Ukratko, naglašava Bebek, bez stvarne izjednačenosti svih pred zakonom, odnosno reforme pravosuđa, teško ćemo stvoriti društvo s izgledima za promociju etičkih vrijednosti na kojima se gradi temelji za pozitivne razvojne procese i visoke poslovne standarde.

Uspješni i pošteni
Za to je, kao i kod preuzimanja tvrtke opterećene aferama, potrebno vrijeme i holistički pristup. Prvo, dodaje Bebek, treba se pobrinuti za samo zdravlje tvrtke ili društva, potom za atraktivnost na tržištu te na kraju za simpatičnost, odnosno prihvaćenost prroizvoda. U prosjeku riječ je o četvorogodišnjem ciklusu, što dakle nije nedostižno.

Kod takvih promjena najvažnija je osoba s autoritetom, dakle lider. Takva osoba, dodaje Bebek, oko sebe stvara tim kojem vjeruje pa se može posvetiti razvoju proizvoda i usluga. U suprotnome, mora stalno gledati s koje mu strane prijeti opasnost. - Mnogo je primjera uspješnih i etičnih biznismena, pa  vjerujem da je u kontinuitetu, takva i karijera Billa Gatesa. Ima i kod nas primjera uspješnih etičkih proizvoda, primjerice Croata kravata. Naravno, ne znači da u svom poslu čovjek ne mora ponekad vući neke nepopularne, pa naizgled i neetične poteze, naravno. Posebno ako je riječ o kratkoročnim potezima koji na kraju dovode do većeg pozitivnog cilja.

Koliko to god neegzaktno zvučalo, srce nam je u svemu još uvijek najprecizniji instrument prosudbe o etičnosti naših postupaka, kaže Bebek i dodaje kako etično djelovanje zahtijeva uzastopno ponavljanje. Čim je više pozitivnog djelovanja prisutno statistički se povećava i mogućnost susreta drugih etičkih pojedinaca ili projekata. Kao društvo funkcioniramo kroz zakonodavnu, sudsku, izvršnu praksu i kroz mehanizme civilnoga društva, pa što više pojedinaca počne djelovati sukladno etičkim standardima, prije će to načelo biti zastupljeno u svim stupovima sustava. To je ukratko model stvaranja klime u kojoj konkurencija i tržišno poslovanje nemaju isključivo neprijateljsko lice. Štoviše, ali naravno pod uvjetom da imaju protutežu u općeprihvaćenim etičkim standardima.  

 Nema brzih rezultata
Dugo na tržištu opstaju samo etični
- Suočavanje s neizvjesnošću sastavni je dio etičnog djelovanja. Oni koji se nisu u stanju nositi s često negativnim i razočaravajućim ishodima, koji žele brze rezultate sigurno nisu u stanju biti etični. Upornost je tu bitan faktor. Tako je i s biznisom: tko želi dugoročno opstati na sceni, poslovat će etično jer će ga inače kupci ili netko drugi već prozrijeti - kaže Bebek i naglašava još nešto: svako pojedinca sa svojim malim etičkim praksama i postupcima pridonosi poboljšanju opće klime.

 

Aristotelov poučak
Vrlina je plaćanje na vrijeme i prema zasluzi
- Još je Aristotel u Metafizici kad je govorio o ekonomiji uključivao i vrlinu ‘dika’ (dikai), jednu od četiriju vrlina, a koja podraazumijeva pravednost, odnosno pravedno plaćanje, svakome njegov dio, na vrijeme, u skladu sa zaslugom. Dakle, već onda se u teoriji ekonomije podrazumijevala etičnost. Plaćanje na vrijeme i to dobrovoljno u samoj je srži ekonomije. Iako to zvuči akademski, etičnost je čimbenik konkurentnosti na financijskom, emotivnom, psihološkom pa i na bračnom tržištu.

 

poslovna etika etika investicija poslovanje biznis posao gospodarstvo

---